Država je, stavljanjem prijedloga Zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u javnu raspravu, koja je trajala do 26. srpnja, odlučila konačno riješiti problem star koliko je i moderna Hrvatska.

U obrazloženju predlagatelja, Ministarstva gospodarstva, kaže se da Hrvatska ima obvezu zbrinuti radioaktivni otpad i iskorištene izvore ionizirajućeg zračenja koji su nastali na njezinu teritoriju primjenom izvora ionizirajućeg zračenja u medicini, industriji, znanosti, vojnoj i javnoj uporabi. Također je obvezna zbrinuti i polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada (NSRAO) iz Nuklearne elektrane Krško, sukladno s ugovorom između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju NE Krško.

Naknada

Nacionalni program provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva navodi bivšu vojarnu Čerkezovac kao preferentnu lokaciju za izgradnju Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. U razdoblju između 2018. i 2023. godine obavljena su detaljnija istraživanja mikrolokacije Široko Osoje na Čerkezovcu, gdje će se izgraditi nova građevina za skladištenje radioaktivnog otpada iz NE Krško, odnosno rekonstruirati postojeće skladišne građevine za skladištenje institucionalnog radioaktivnog otpada nastalog na teritoriju Hrvatske. Dobiveni podatci omogućili su i ponovnu usporedbu razmatranih mikrolokacija u sklopu izrade studije utjecaja na okoliš te je mikrolokacija Široko Osoje, na temelju usporednih kriterija, ocijenjena najvećim brojem bodova. Tim prijedlogom zakona omogućit će se izgradnja Centra u dogovorenom roku, stoji u objašnjenju predlagatelja.

Također se navodi kako će se donošenjem navedenog zakona otvoriti mogućnost dizanja kvalitete života lokalne i regionalne samouprave kako zbog naknada koje će lokalna zajednica dobivati tako i zbog otvaranja više mogućnosti poslovanja tijekom rada Centra. U obrazloženju se još tvrdi da će tijekom i nakon izgradnje Centra lokalnoj i regionalnoj samoupravi biti plaćana naknada namijenjena njezinu razvoju, ali i razvoju civilnog društva, malog poduzetništva, turističke ponude, obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva i slično. Od negativnih se učinaka u prijedlogu Zakona navodi da se njegovim donošenjem djelomično derogira format prostornih planova.

Premda država cijelo vrijeme govori kako mjesta za zabrinutost i strah nema, jer neće biti gotovo nikakvih utjecaja na kvalitetu zraka, klimatske promjene, bioraznolikost, krajobraz, tlo, podzemne i površinske vode, kao ni na sigurnost i zdravlje onih u neposrednoj blizini, lokalno stanovništvo, mještani Dvora i ekološke udruge već više od desetljeća prosvjeduju protiv izgradnje Centra samo dva kilometra dalje od tog mjesta.

Još 2016. godine članovi Regionalne grupe za okolišnu sigurnost i suradnju, zaposlenici i volonteri Udruge IKS sa sjedištem u Petrinji sudjelovali su na prosvjedu protiv odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Tada su ironično govorili kako je to "zapravo savršeno mjesto za skladištenje radioaktivnog otpada, i to ne samo hrvatskog već i EU smeća!?"

- Naša Banovina kao jedna od rijetkih oaza iskonske prirode ne samo u Hrvatskoj nego u svijetu najpogodnija je destinacija za odlaganje nuklearnog otpada? Doista neobičan izbor, zar ne? Još ako uzmemo u obzir da stanovništvo ovog područja napaćeno ratom i vrlo sporom regeneracijom zapravo većinom preživljava upravo od poljoprivrede i stočarstva, čini se još neobičnijim ovaj izbor lokacije "nuklearnog smetlišta" - poručivali su tada protiveći se izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Da bismo doznali što planiraju činiti danas, dogovorili smo razgovor s izvršnom direktoricom Udruge IKS Tamarom Jovičić, od koje međutim, unatoč danom obećanju, do zaključenja ovog teksta nismo dobili nikakav odgovor ni nakon višestrukih poziva i poruka. Isti je slučaj bio i s udrugom Zelena akcija, od koje nakon prvotnog dogovora više nije bilo odgovora.

Bez nuklearnog goriva

Doktor znanosti iz područja nuklearne fizike Tonči Tadić upozorava da se iz određenih krugova za tu lokaciju uporno koristi termin nuklearni otpad iako tamo nikada neće biti istrošeno nuklearno gorivo.

Tonči Tadić

DAVOR KOVACEVIC

- Tamo će biti nisko i srednje radioaktivni otpad, dakle ne nuklearno gorivo koje treba posebno hladiti i koje iziskuje posebnu lokaciju koja bi, kada bi bilo nuklearno gorivo, u pitanju bila klasificirana kao nuklearno postrojenje. Na Čerkezovcu neće biti nuklearno postrojenje, već će biti odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada. Mnogi ljudi misle da se radi o nekom radioaktivnom Jakuševcu, gdje se na ledinu odbacuje radioaktivni materijal. To nije točno. Naime, radioaktivni materijal odlaže se u inoks-cijevi koje se zavaruju i nakon toga zalivaju u betonske kocke, blokove, koje se slažu kao lego-kocke u suhom hangaru pod posebnom skrbi i zaštitom čuvarske službe - objašnjava Tadić.

Upozorava također da je Hrvatska jedina članica Euratoma koja do danas, na svoju civilizacijsku sramotu, nema riješeno trajno odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada, nego se on skladišti u raznim priručnim privremenim skladištima u ustanovama koje su ga proizvele - u institutima, bolnicama ili tvornicama. Podsjeća da lokacija na Čerkezovcu nije slučajno odabrana niti je o njoj odlučeno preko noći.

- Ta je lokacija ujedno dovoljno dobra da se u njoj može zbrinuti polovina nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Krškog. Govorimo s jedne strane o komunalnom radiootpadu, javljačima za požar u uredima, o špricama i dozama za radiomarkere na CT-u, o rukavicama i kombinezonima ljudi koji su radili u bolnicama na postupcima zračenja na bolesnicima ili koji su davali radioaktivne markere za CT, govorimo o raznim industrijskim izvorima zračenja ili izvorima zračenja iz instituta, govorimo jednako tako iz Krškog o kombinezonima, čizmama, rukavicama, maskama, cijevima, pumpama, kabelima, motorima, čeliku koji je bio izložen zračenju. Sve se to ne može i ne smije staviti na odlagalište klasičnog, običnog komunalnog otpada, nego mora biti posebno zaštićeno u inoks-cijevima zaliveno u beton - poručuje Tadić.

Na upit kako gleda na reakcije ekoloških udruga Tadić ističe kako ne postoji dovoljno glupa varijanta rješenja koje se u Hrvatskoj neće pojaviti za bilo koji problem.

- Mene je svojedobno zaprepastilo kada su te udruge u društvu zagrebačkih ekoloških "lumena" tvrdile kako bi bilo najbolje da to sve bude u krugu Instituta "Ruđer Bošković". Dakle, da bude usred milijunskog grada na kilometar i pol od geološkog rasjeda, umjesto nigdje ničega, najdalje moguće od svih geoloških rasjeda, na lokaciji na kojoj je najmanja vjerojatnost za potres, bez podzemnih voda kojima je Zagreb krcat - upozorava.

DAVOR KOVAčEVIć

Gradnja nagodinu

- Postoje, naravno, i oni koji smatraju da bi to Hrvatska morala izvesti u Sloveniji. Slovenija je takvu mogućnost kategorički odbila smatrajući da Hrvatska svoj komunalni radioaktivni otpad mora riješiti sama. Ako se pak radi o otpadu iz Krškog, ne nuklearnom gorivu, ponavljam još jednom, nego o nisko i srednje radioaktivnom otpadu, onda je posve logično da Hrvatska za razgradnju Krškog treba dati polovinu, odnosno 500 milijuna eura. Dakle, nagradno je pitanje zašto bi Hrvatska pola milijarde eura dala Sloveniji umjesto da taj novac usmjeri jednoj svojoj općini. Međutim, ne postoji dovoljno glup razlog koji možete izmisliti u RH, a koji ne bi bio čvrst argument da s gnušanjem odbijemo pola milijarde eura, jer ima se, može se, pa se može dati Sloveniji, tako da to smjeste, ako je moguće, negdje uzvodno uz Savu od Zagreba - zaključuje Tadić.

Predviđeno je da se zakon usvoji u hitnoj proceduri, a izgradnja Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada započne iduće godine.

Poznato je već da bi na račun Općine Dvor, na čijem se području nalazi vojarna Čerkezovac, u kojoj će se zbrinjavati i skladištiti otpad, iz državnog proračuna do kraja godine trebalo sjesti 750.000 eura. To je, naime, iznos odštete definiran u prijedlogu "Uredbe o visini naknade i načinu financiranja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijem području se uspostavljaju ili nalaze građevine za zbrinjavanje radioaktivnog otpada".

Država bi taj iznos isplatila Općini Dvor poslije donošenja uredbe, a toliki bi se iznos godišnje isplaćivao dok se ne ishodi suglasnost za početak rada Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Od tada bi se godišnja naknada udvostručila i iznosila bi 1,5 milijuna eura.