Stanje s liječenjem onkoloških pacijenata, koji bi prema tvrdnjama zdravstvene administracije trebali biti sigurni u pravodobnu dijagnostiku i skrb, daleko je od prihvatljivog. Upozorili su na to iz Onkologije.hr, neformalne platforme udruga oboljelih. Umjesto onkoloških uputnica koje su trebale osigurati nesmetan protok ovih pacijenata kroz sustav, oni danas preglede obavljaju preko veze ili ih plaćaju iz vlastitog džepa, jer je zdravstveni sustav posve zakazao.

To ilustriraju nizom primjera. Majka četvero djece u listopadu 2024. godine rodila je najmlađe dijete. Mjesec dana nakon poroda napipala je kvržicu na dojci i obratila se liječniku opće prakse, koji je to procijenio kao upalu žljezdanog tkiva. Uslijedio je razvoj apscesa, a prilikom dolaska na hitni prijem, gdje je dolazila više puta, nitko je nije uputio na dodatne pretrage. Pregledali su je u drugoj instituciji tek kad je potegnula vezu. Tamo joj je, nakon što su institucije mjesecima ignorirale njezine simptome, dijagnosticiran karcinom dojke i započela je agresivnu terapiju. Od prvih simptoma do početka liječenja protekla su četiri mjeseca, a kontrolni ultrazvuk nakon kemoterapije zakazan joj je tek za godinu dana.

Pacijentica iz Zagreba, koja je dijagnozu raka dojke dobila 2019., u KBC-u gdje se liječi od početka liječenja nema svog onkologa. Zbog stalnih kvarova na aparatima onkološki se pregledi pomiču za mjesec ili dva, što je kod onkoloških pacijenata nedopustivo zbog brzih promjena dijagnoze. Nalazi se čekaju dva i više tjedana. Ovoj Zagrepčanki odredili su 25 zračenja kroz pet tjedana, no zbog stalnih kvarova aparata to se produžilo na gotovo tri mjeseca. Ista se pacijentica požalila da joj je prekinuto liječenje u tom KBC-u jer je navodno nisu više imali čime liječiti, pa je bila prisiljena nastaviti liječenje u drugoj bolnici.

Javila im se i Zadranka koja se u Zagrebu liječi od 2020. godine, kada joj je učinjena obostrana mastektomija. Nakon kontrole onkologa trebala se naručiti na kontrolu UZV dojke i abdomena za osam mjeseci, ali nije dobila termin. Nakon što se obratila Ministarstvu zdravstva, koje je tražilo očitovanje bolnice, iz bolnice su odgovorili da nemaju dovoljno radiologa. Predložili su joj da traži radiologa po domovima zdravlja. Ima i primjer pacijentice koja je zbog terapije razvila osteoporozu, a ona je dovela do utrnulosti desne noge i ruke. Iako je dobila uputnicu za EMNG pretragu, ponuđeni su joj termini tek za godinu dana, a na molbu za hitan prijem rečeno joj je da hitni slučajevi "nisu predviđeni".

Takvo je stanje neprihvatljivo, poručuju iz platforme Onkologija.hr, te traže hitne mjere za osiguranje pravodobne i kvalitetne medicinske skrbi svim onkološkim pacijentima. Ne možemo dopustiti da zbog sustavnih propusta životi budu izgubljeni, kažu.

- Od donošenja Nacionalne strategije protiv raka u gotovo četiri i pol godine nije se dogodilo gotovo ništa. Nema onkološke mreže ustanova, nacionalne onkološke baze podataka, nema prioritetnih termina, nacionalnog plana palijativne skrbi, a ni linearni akceleratori mahom nisu proradili - podsjeća Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ).

Od ukupno 21 linearnog akceleratora, koliko ih je nabavljeno za hrvatske bolnice, do sada su u rad puštena njih četiri, a krajnji je rok kraj 2025. To je ujedno i jedini konkretan potez u poboljšanju onkološke skrbi u Hrvatskoj koji se u dostupnosti liječenja uopće ne primjećuje.