
Desnica i ljevica ratuju i u digitalnom svijetu: Podcasti raspiruju političke strasti
Martinović, Klasić i Macan: U RH su još uvijek najjači tradicionalni mediji
U današnjem se svijetu sve ubrzano mijenja, a među stvarima koje se najbrže mijenjaju su i mediji. Jedan od izuma s pomoću kojeg građani sve više dobivaju informacije su i podcasti. O novim medijima i njihovu utjecaju na više od stoljeća stare hrvatske političke podjele razgovarali su ovog tjedna u Špici s Macanom novinar i publicist, autor Podcast Inkubatora, Ratko Martinović, i autor podcasta Kontrapovijest, povjesničar Hrvoje Klasić. Njihov razgovor prenosimo s portala Pogled.
Krešimir Macan predložio je sugovornicima da pokušaju analizirati je li točan dojam da hrvatskom podcast scenom dominiraju desne politike i autori, a ljevica nije znatnije zastupljena iako ima i gledanih podcasta koji zastupaju lijeve politike.
Generacijska podjela
- Istovremeno pričamo o tome koliko je hrvatsko društvo podijeljeno i uklapaju li se podcasti u općeprisutnu polarizaciju u društvu. Kako nastaje podcast kojem ljudi mogu vjerovati? I jesmo li pod stalnim pritiskom političke propagande? Koji su to izazovi modernog društva? Jesu li podcasti jači i od televizije - upitao se Macan.
Martinović je rekao da su u Americi podcasti važniji, ali u Hrvatskoj to još uvijek nisu.
- Kod nas su još uvijek utjecajniji tradicionalni mediji. I to zbog više razloga. Glavni razlog je to što smo relativno stara zemlja. Mislim da je prosjek stanovništva 44 godine. Moja publika su, rekao bih, mlađi muškarci. Recimo, od 25 do 44 godine - rekao je Martinović. Klasić se složio da je na djelu generacijska podjela.
- Nekog od mojih studenata teško mogu zamisliti da uz televizor čeka neku seriju. Jer može je pogledati kad god želi negdje drugdje. Isto je tako i s podcastima. Poslušat će nešto u pet ili više navrata, ali neće sjediti pred televizorom - rekao je Klasić.
Macan smatra da i starije generacije polako ali sigurno otkrivaju čari novih medija, te im u tome jako pomažu nove tehnologije. "Pametni televizori su promijenili sve. Na velikom se ekranu može gledati YouTube i slični sadržaji. I ako netko starijima to otkrije, oni se ne skidaju s toga", rekao je Macan. Martinović je naveo još jedan razlog za povećanje popularnosti podcasta među starijom populacijom - nedostatak sloboda kada su u pitanju klasični mediji, posebno televizija.
Kao 1941. godine
- U Srbiji, recimo, starija publika gleda YouTube puno više nego televiziju. U Hrvatskoj ne - rekao je Martinović. Klasić se nadovezao rekavši da je u Srbiji medijska scena puno lošija od hrvatske.
- Ova mainstream scena u Srbiji je takva da, ako niste za Vučića, praktično nemate što gledati. U Hrvatskoj situacija nije nimalo slična. Pa nema ni tolike potrebe za alternativnim medijima - rekao je Klasić.
Što se tiče podjela u društvu, analizirale su se stare političke podjele, ponajviše one koje su rezultat Drugog svjetskog rata i onoga što se događalo u sljedećih 45 godina, koliko je trajala komunistička Jugoslavija. Prisutni su primijetili da su podjele između Srba i Srbije s jedne te Hrvata i Hrvatske s druge strane ipak u laganom padu. Ipak, čak i kada na Podcast Inkubator dođe gost iz Srbije, sportaš koji nema veze s politikom, niti ga ona zanima, 90 posto komentara je oko toga što je bilo 1991., a što 1945.
- Razvije se rat na chatu. I to pokazuje rezoniranje prosječnog gledatelja. Najčešće se svađaju oko toga tko je napravio više zločina. Rekao bih da u Hrvatskoj ima više ljudi koji imaju konzervativna stajališta. Omjer je negdje 70:30 - rekao je Martinović.
Klasić smatra da je čudno zbog čega se toliko publike na podcastima i dalje bavi hrvatsko-srpskim odnosima. Jer, kaže, Srbija nam više nije prijetnja, a u Hrvatskoj je Srba manje od pet posto. Nacionalistima su, dodaje, danas veći problem Hrvati.
- Jednom sam Miloradu Pupovcu rekao: Veći sam im problem ja koji se zovem Hrvoje i koji sam 1991. bio branitelj, a koji govorim o hrvatskim zločinima i hrvatskom nacionalizmu. Ja ga na neki način delegitimiziram. Ali treba prestati s demistifikacijama. Nismo mi jedini. Čak smo i bolji od puno njih - rekao je Klasić te naveo slučaj Grčke, gdje se čak i više nego u Hrvatskoj vide posljedice tamošnjeg građanskog rata.
- Cijele su obitelji podijeljene. Ili odite u Španjolsku. Bio sam u Iranu. Imate i tamo obitelji podijeljene oko toga tko je bio za šaha, a tko protiv. Nije to specifično za Hrvatsku.
Prema njegovu mišljenju, hrvatsko društvo ima sreću zbog toga kakvu ima desnicu.
- O hrvatskoj desnici je uostalom i sam Tuđman svojevremeno sve rekao. Ona je nikakva. Koji je doseg najekstremnije desnice u Hrvatskoj? Nikakav. S druge strane, u Njemačkoj su prije dvije godine pokušali puč. Danas imate AfD, koji dobiva jako puno glasova. Složio bih se s ovim da je hrvatsko društvo konzervativnije, no rekao bih i da je situacija otprilike kao i 1941. godine. Imate male postotke ekstremno desnih i lijevih, a ustvari većina Hrvatske je danas domobranska. Ne bi se šteli miješati. I priklonit će se onima koji će pobijediti - rekao je Klasić.
Klasić smatra da će u povijesnim prijeporima na kraju svoje odraditi biologija.
- Generalno će biologija odraditi svoje. Većina mladih u Hrvatskoj će popodne otići na doček rukometaša i pjevati s Thompsonom, navečer će na Cecu i Karleušu, a sutra će otići na Beyonce ili na Taylor Swift. Tu nema problema. Ili, što bi rekao jedan moj student kada smo pričali o hrvatsko-srpskim odnosima: "Profesore, mi ustvari nismo potpuno sigurni zašto bismo trebali mrziti Srbe." I to je jedan od odgovora. Biologija odrađuje svoje - rekao je Klasić.
Kultura površnosti
Kao primjer propagande koja se koristi na društvenim mrežama, Klasić je naveo slučaj iz Italije.
- Idem uskoro u Torino. Zvali su me talijanski antifašisti zbog tog što talijanska desnica potencira priču o fojbama. Postoji poznata fotografija kojom se desničari, fašisti, koriste već godinama u Italiji i na plakatima kada govore o fojbama. Na toj je fotografiji snimljeno strijeljanje Talijana. Dokazano je da su na fotografiji talijanski fašisti koji strijeljaju partizane. Ali oni i dalje, i ove godine ponovo, prikazuju tu fotografiju kao da ona prikazuje represiju partizana nad Talijanima - rekao je Klasić.
Prisjetio se i epizode s kraja 1991. i pada Vukovara, kada je jedan srpski novinar govorio o ubijenoj djeci i bebama. Iako je priča demantirana, ostala je kod nekih u Srbiji. Macan se prisjetio načina na koji je bila demantirana ta priča iz Vukovara.
- Kada je bio Domovinski rat, uvijek se inzistiralo na tome da vijest mora imati najmanje dva izvora. U tom slučaju postojao je samo jedan izvor i zato smo uspjeli demantirati tu laž o stradaloj srpskoj djeci u Vukovaru. Pitali su tada Reuters ima li drugi izvor. Rekli su da nemaju i povukli su tu vijest. Danas se to ne može dogoditi jer je vijest nakon objave već otišla na sto strana. Takve se stvari događaju i danas, na primjer u ratu u Gazi između Izraela i Palestinaca - zaključio je Macan.