O njihovim odnosima napisana je ne jedna knjiga - mitski sukob predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića obilježio je svih pet godina mandata šefa države koji se u nedjelju, 12. siječnja bori u drugom krugu izbora za svoj drugi mandat. U velikoj mjeri taj će odnos obilježiti i konačni rezultat tog drugog kruga, u koji Milanović ulazi s velikom prednošću pred Draganom Primorcem.

Blokirane institucije

Ali Ustav i zakon su jasni - predsjednik Republike ima dvije ključne ovlasti, a to su suupravljanje vanjskom politikom s Vladom te očuvanje teritorijalnog integriteta i u skladu s tim zapovijedanje Hrvatskom vojskom. U oba segmenta Ustav propisuje suradnju Vlade i institucije predsjednika, od zajedničkog imenovanja veleposlanika preko zajedničke vanjske politike, a u segmentu obrane navodi kako je predsjednik države vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, o čemu operativne detalje propisuje Zakon o obrani. Uostalom, Ustav kaže i ono najvažnije - predsjednik države je tu da se brine o usklađenom radu svih institucija.

Upravo je loš odnos dviju osoba, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, doveo do toga da institucije ne funkcioniraju usklađeno i stabilno. Suradnje predsjednika i Vlade praktički nema. Oni se ne sastaju, ne donose odluke zajednički, dapače, jedan drugoga blokiraju i paraliziraju - primjerice, predsjednik blokira misiju NSATU i odlazak hrvatskih vojnika u sklopu NATO-a u tu misiju u Njemačku, a premijer i MORH pokušavaju blokirati Milanovićevo korištenje vojnih resursa, te najavljuju izmjene Zakona o obrani kojima bi se Pantovčaku uskratila vožnja vojnim helikopterima, gliserima itd, jer u Vladi tumače da predsjednik nema ovlast zapovijedanja vojskom u miru, unutar granica Hrvatske. Imenovanja veleposlanika nema već nekoliko godina, kako sam Milanović kaže, "neki od njih će poluditi, a neki su već i umrli", a nema ni usklađene vanjske politike. Znamo, dok Plenković zagovara Ukrajinu, Milanović dovodi u pitanje ulogu Hrvatske kao članice NATO-a i EU-a u podršci Ukrajini od ruske agresije.

Sve je počelo mitskom porukom Plenkovića Milanoviću, čim je taj preuzeo mandat, da može očekivati tvrdu kohabitaciju. Tako je prije točno pet godina, 7. siječnja 2020. godine na pitanje što znači tvrda kohabitacija koju je obećao u izbornoj noći, o kojoj Zoran Milanović ne zna ništa kako je tada izjavio, Plenković kratko kazao: "Znat će." Dokaz je to da ni Plenković u taj odnos nije ušao baš otvorenoga srca, i da nije sve na prgavom predsjedniku Milanoviću.

Vrhunac

Nastavilo se u pandemiji, kad mu je Plenković odbio pružiti ruku, opravdavajući se da tadašnja pravila zabranjuju kontakt. U međuvremenu je Milanović počeo vrijeđati premijera i njegove ministre, najviše Marija Banožića, tadašnjeg ministra obrane. I onda je sve eskaliralo. Sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost prestale su se sazivati, suupravljanja uglavnom nije bilo ni oko rada obavještajnih agencija, pa je i u kampanji ovih dana spomenuto kako se predsjednik Milanović najprije odrekao šefa SOA-e, a poslije ga, kad je promaknut na europskoj razini, odlikovao. Milanović, pak, Plenkoviću nije zaboravio što ga je optužio čak i za to da toliko negativno utječe na javnost svojim agresivnim diskursom i vođenjem politike "ili mi ili oni" da je to dovelo čak i do terorističkog čina prema Vladi kad je krajem 2021. jedan mladić krenuo u napad na Banske dvore, ozlijedio policajca i gotovo upao u zgradu Vlade nošem mržnjom prema vlasti, kakvu, tvrdi Plenković, u javnom prostoru svojom retorikom širi baš Milanović. To je i za Milanovića ipak bilo previše, i nakon toga njihove suradnje uopće nema.

Novine nemaju dovoljno papira da se pobroje svi sukobi premijera i predsjednika u ovih pet godina, i nema teme koja time nije bila obuhvaćena. Naravno, vrhunac je bio na parlamentarnim izborima, kad je Milanović odlučio biti kandidat za premijera u ime SDP-a, ali s obzirom na to da nije dao ostavku na mjesto na Pantovčaku, Ustavni sud mu je to osporio. Tada je Milanović izgubio izbore, odnosno pobijedio je Plenković i formirao svoju treću vladu. Sada smo u procesu predsjedničkih izbora, u koje Milanović ulazi kao veliki favorit, a HDZ-ov kandidat Dragan Primorac zasad je tek slab izazivač s malim šansama, i sva je prilika da će te izbore izgubiti HDZ, a Milanović na opće iznenađenje, nakon svega što se događalo prije nekoliko mjeseci, opet trijumfirati. Dakle, tko bi doli, sad je gori, a tko gori, sada doli jest.