Iznadprosječno visoke temperature koje traju već mjesecima zabrinjavaju slavonske poljoprivrednike jer svaki odlazak u polje suočava ih s teškom istinom, a to je da ne mogu očekivati prinose kukuruza ili suncokreta kakvi su bili prije. Naprotiv, ovogodišnji prinosi, primjerice kukuruza, bit će vrlo niski, kakve ne pamte ni najstariji ratari.

Stručnjaci objašnjavaju kako su nepovoljan raspored oborina i dugotrajne vrlo visoke temperature tijekom ljetnih mjeseci od svih ratarskih kultura najviše pogodili kukuruz.

“Očekuje se niži prinos suhog zrna kukuruza, a prinos i kvaliteta kukuruzne silaže također će biti manji. Relativno kratko razdoblje u razvoju, a to su period svilanja i oplodnje, kod kukuruza su najosjetljivije faze na nepovoljne vanjske uvjete, visoke temperature, nedostatak vode i slabu hranidbu biljnim hranjivima", objašnjava Tatjana Martinović, voditeljica Savjetodavne službe Virovitičko-podravske županije pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, a slična situacija je i na istočnoslavonskim poljima.

Zlatko Debak, ratar iz Štitara, nedaleko od Županje, koji nastavlja stogodišnju obiteljsku poljoprivrednu tradiciju, kaže kako su se nepodnošljivo visoke temperature odrazile i u poljoprivredi, a sunce svaku njivu prži jednako, pa je tako spalilo i kukuruz, uz što dolazi i suša. Iako ima veliko iskustvo u ratarstvu, drži kako je nemoguće utjecati na klimatske promjene i klimatske uvjete, zbog kojih posljednjih godina nastaju velike šteta na slavonskim poljima. "Još je gore zbog nevremena koje je nedavno zahvatilo Bošnjake. Urod kukuruza će se smanjiti za 70 posto. Gdje je god udario led, tu je truli kukuruz i još ne zrije normalno. Jednostavno, nije normalno da ga toliko suši najednom, pogotovo uz vruć vjetar, koji ga još više pali noću, tako da ne možemo računati ni na što normalno ove godine", kaže štitarski poljodjelac, koji je o poljoprivredi učio od svojih djedova i nada se da će ga njegova djeca naslijediti.

Podsjeća kako ni prošlom godinom nisu bili zadovoljni, te su zbog nevremena koje je izlomilo kukuruz imali loš prinos. "Kad računamo posljednjih pet godina, prosječno smo imali 13 tona po hektaru, a prošle godine imali smo pet. Ni ove godine ne možemo očekivati ništa više od pet tona, ako uopće i toliko bude", kaže Zlatko Debak.

Koliko bi uopće pomoglo navodnjavanje, kojim je u Hrvatskoj pokriveno tek 2,5 posto ukupnih poljoprivrednih površina, upitno je, jer vode u tokovima nema dovoljno. "Moglo bi biti bolje da država smanji tražbine za zdence, za navodnjavanje, odnosno da bude lakše ishođenje papira za to. Imam prijatelja u Osijeku koji radi na papirima za zdence i znam iz pouzdanih izvora. Čovjek koji je svaki dan u tome treba tri do četiri tjedna kako bi samo ishodio dozvole da se izbuši jedan zdenac, koji nije jeftin", žali se Zlatko Debak, dodajući kako je to velika investicija, ali bez velikih ulaganja nema rezultata, a veliki nameti i papirologija odbijaju ratare da se upuste u projekte navodnjavanja.

Ivo Kelić, poljoprivrednik iz Marinaca u općini Nuštar

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Ivo Kelić, poljoprivrednik iz Marinaca, u općini Nuštar, koji obrađuje 400 hektara, što svoje što zemlje u zakupu, ozbiljno razmišlja o postavljanju sustava za navodnjavanje jer Vuka je u blizini i protječe i kroz njegova polja. Namjerava pod navodnjavanje staviti 40-ak hektara pod kulturama koje su najosjetljivije na sušu, a to su kukuruz i šećerna repa. "U poljima je katastrofa, imam 130 hektara pod kukuruzom i silažom i sada je sve suho, žedno vode i tu se neće imati što ubrati na jesen. Jedino je rješenje zaorati i čekati novu sjetvu te se nadati da će sustav navodnjavanja do sljedećeg ljeta profunkcionirati. Prije sam imao 69 tona po hektaru kukuruza i 42 tone po hektaru silaže za hranidbu stoke, a ove godine neće biti ništa. Koliko čujem od kolega iz Srbije, kod njih je situacija možda još i gora. Katastrofa nas čeka i sa šećernom repom. Zasijao sam ju na 120 hektara i već sada vidim da neće biti ništa, jer plod se zbog nedostatka vode osušio", očajan je Kelić.