Sektor voća i povrća može biti generator rasta poljoprivrede, lani smo ga uvezli u vrijednosti većoj od 740 milijuna eura
Glas Slavonije organizirao je u srijedu u Osijeku treću konferenciju RE-AGRO. Na prvom izdanju riječ je bila o kreiranju održive poljoprivrede i zelenim politikama Europske unije, tema drugoga bila je kreiranje održive poljoprivrede i zelene politike Europske unije, a na ovom se razgovaralo o održivosti proizvodnje voća i povrća, uz ostale važne poljoprivredne teme. Donosimo najzanimljivije izjave sudionika konferencije.
Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
- Bez obzira na nizak udio u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji voća i povrća, na vrlo malom postotku ukupno obradivih površina, taj je sektor izuzetno važan, prioritetan. On je uveden i u Strategiju poljoprivrede do 2030. godine i izravnim mjerama utječemo kako bismo taj sektor osnažili i dali mu dodanu vrijednost, odnosno preradbenim te skladišnim kapacitetima osigurali i tržišnu stabilnost naših poljoprivrednih proizvođača.
Vezano uz Nacionalni program oporavka i otpornosti, to je ono što Vlada RH i Ministarstvo poljoprivrede radi kako bi osnažili te kapacitete. Ukupan iznos koji smo uložili u logističko-distribucijske centre regionalnog karaktera je 110 milijuna eura, od čega je 65 posto ukupnih sredstava vezano uz EU sredstva, a preostali dio vezan je uz doprinos regionalne odnosno lokalne samouprave. Ukupan kapacitet im je 28.000 tona. U Osječko-baranjskoj županiji Regionalni centar u Nemetinu izvrsno funkcionira i oslonjen je na proizvodne organizacije. Dodatne mjere kojima planiramo osnažiti ove sektore su one za modernizaciju poljoprivredne proizvodnje te poticanje udruživanja. Danas se otvara i financijski instrument, a riječ je o otpisu glavnice, gdje se u primarnoj proizvodnji, opet s naglaskom na voću i povrću, poljoprivrednici mogu javiti i ostvariti dodatnu potporu. I nadalje potičemo udruživanje. Devedesetih je udruživanje na neki način počelo zaživljavati kao model na razini EU-a, a mi smo od uspostave tog modela 2015. godine ukupno otvorili 24 proizvođačke organizacije s naglaskom na sektoru voća i povrća. Udruživanje je važno i zbog tržišnog položaja naših poljoprivrednika, okrupnjavanja ponuda, ali i pregovaračke moći poljoprivrednika u odnosu prema otkupljivačima. Što se produktivnosti naših proizvođača tiče, nismo, kako neki tvrde, pri samom EU dnu. Naša je produktivnost čak nešto viša nego u Sloveniji. Pitanje je što bi bilo da nije bilo spomenutih sredstava, kako bi danas hrvatska poljoprivreda izgledala i kako bi ona hvatala korak sa suvremenim globalnim tijekovima. Potpore su važne, one omogućavaju stabilnost dohotka naših poljoprivrednika. Prije svega, malim poljoprivrednicima daju dodatnu snagu. No potrebno je dodatno udruživanje, gdje mi u posljednjih 20 godina stagniramo zbog individualne orijentiranosti naših poljoprivrednih proizvođača, koji se trebaju udružiti kako bi osnažili svoju pregovaračku moć, ali i kako bi bili konkurentni na ovom tržištu. Onda ćemo i ove oblike potpore strateški usmjeravati prema obliku udruživanja koje u EU-u daje rezultata, pa zašto ne bi i u Hrvatskoj.
Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK-a
- Treba reći da Hrvatska u ovom trenutku vlastitom proizvodnjom ne podmiruje potrebe za voćem i povrćem, ni u turizmu, ni u potrošnji, ni za industriju. Glede samodostatnosti, ona je u proizvodnji voća od 2020. godine pala s 58 na 48 posto, a samodostatnost u proizvodnji povrća u tom je istom razdoblju pala s 49 na 42 posto. Dakle, ne proizvodimo dovoljno.
Trenutno se proizvodnja voća odvija na oko 38.000 hektara, a površine pod povrćem su oko 10.000 hektara. Površine pod voćem su se nešto povećale u posljednje vrijeme, međutim, ne povećava se fizički volumen proizvodnje. Zbog niske samodostatnosti generiramo veliki uvoz. Lani smo, tako, uvezli voća i povrća u vrijednosti većoj od 740 milijuna eura. Izvozimo oko 220 milijuna eura, a vanjsko-trgovinski deficit nam je iznad 500 milijuna eura. Uvoz je, dakle, ogroman. Iako se radi o visokodohodovnoj proizvodnji, ona za proizvođače nije dovoljno atraktivna. Ako gledate koliko sudjeluje potpora koja se isplaćuje po površini u prihodu ratarskih kultura, onda je to oko 42 posto, a kod proizvodnje voća udio potpora u prihodu je oko 3 posto, jer proizvodnja povrća zahtijeva izuzetno visoke investicije. Primjerice, kada je riječ o hektaru stakleničke proizvodnje, u pitanju su milijuni eura. To najbolje govori da se bez pomoći države i bez jačih potpora ne može očekivati razvoj proizvodnje povrća i voća. Također treba vidjeti što je s osiguravajućim tvrtkama. Iz godine u godinu, naime, bilježimo sve veće štete zbog klimatskih promjena, a informacije od proizvođača kažu kako su premije previsoke i neizdržive.
Stjepan Zorić, zamjenik predsjednika Hrvatske voćarske zajednice
- Od svih dionika nitko ne može biti zadovoljan. Iako je potrošen silan novac za razvoj poljoprivrede, uvozimo hrane u ogromnoj vrijednosti. Kada smo 2011. godine kretali u Bruxelles, prihod poljoprivrednika bio je na 60 posto prosjeka poljoprivrednika EU-a, a u 2026. godini, nakon dva programska razdoblja, prosječan prihod hrvatskih poljoprivrednika došao je na 40 posto prosjeka EU-a, što nas zabrinjava.
To znači da smo na dnu EU-a po prihodima poljoprivrednika. Ispod nas su, mislim, samo Rumunji, što je katastrofalan podatak. Imali smo dobru vjeru da ćemo s dva programska razdoblja postići smanjenje uvoza i ostvariti suficit, što je bilo objektivno, posebno kada je u pitanju sektor voća i povrća. Hrvatska nema previše prostora za širenje, jer je to limitirano količinom poljoprivrednih površina, ali ima prostora za mijenjanje strukture sjetve u korist dohodovnih kultura. Mislili smo da u sektoru voća i povrća imamo jako velike komparativne prednosti u odnosu prema svim zemljama EU-a. Odnosi se to na tri klimatske zone te zaleđe zapadnih država, koji su veliki potrošači. Nadalje, prednost je najveća zaliha vode za navodnjavanje. Također, Hrvatska ima 20 milijuna turista koji dolaze svake godine. Ne moramo se truditi izvoziti jer imamo izvoz na domaćem tržištu. To je motiv da sektor voća i povrća bude generator rasta cijele naše poljoprivrede, u čemu se slažu i stručnjaci. Zašto to nismo ostvarili, drugo je pitanje. Mislim kako ne stoji da je to zbog usitnjenosti proizvodnje, jer je upravo voće i povrće idealan primjer da se na malim površinama proizvede velika količina, pa čak i višak proizvoda, kao Grčka što se jagoda tiče ili Južni Tirol kada su u pitanju jabuke. Bilo je velikih pogrešaka, bit će ih i dalje, ali je važno pogreške detektirati i ispravljati. Dakako da ima i dobrih pomaka. Da nije bilo ulaganja, bilo bi još negativnije, ali misim da je Hrvatska trebala više uložiti. To je ključ uspjeha.
Josip Mihaljević, osječki gradski vijećnik
- Grad Osijek podržava ovakve konferencije. Održiva poljoprivreda možda je danas strateški najvažnije pitanje. Osobno sam, kao poljoprivredni proizvođač, svjestan svih izazova koje današnjica nosi, od globalnih i financijskih nestabilnosti pa sve do vremenskih neprilika, i upravo zato mogu reći da Osijek ima sluha za poljoprivrednike.
Kroz svoj javni poziv poljoprivrednicima i malim gospodarstvenicima stoji na raspolaganju kako bi se ublažili svi pritisci na poljoprivrednike. Naravno da tu najveću težinu između poljoprivrednika i naših sugrađana, kao kupaca, ima gradska tvrtka Tržnica i Grad je, upravo prepoznavanjem potrebe izgradnje i dogradnje tržnice, kroz jedan financijski instrument predvidio 19 milijuna eura za kompletnu rekonstrukciju osječke tržnice, koja će biti mjesto gdje će naši poljoprivredni proizvođači moći direktno prodavati svoje svježe lokalne proizvode, a naši sugrađani dobiti prigodu kupovati na jednom mjestu, u ugodnom prostoru prema najvišim standardima. To nije samo infrastrukturni projekt nego i projekt u kojem Grad pokazuje ozbiljnu namjeru povećanja gospodarske aktivnosti.
