Novi Zakon o potrošačkim kreditima na snagu bi trebao stupiti u studenom, a prema njemu svako prodajno mjesto koje nudi prodaju na rate mora imati licencu HNB-a. Morat će provjeravati bonitet kupca, dužnika na rate, a za to će biti potrebni određeni podaci o kupcu i razini zaduženosti, što otvara niz potpitanja o tome gdje će trgovci, kako i s kojim ovlastima te podatke prikupljati.

Ove bi "detalje" trebao riješiti podzakonski akt HNB-a koji se još čeka, a prema novom odgovoru iz HNB-a, koji je praktički preslika onog starog, izgleda da se stvari još nisu pomakle s mrtve točke. Akt je još u pripremi, a od HNB-a nismo dobili konkretan odgovor niti na jedno od postavljenih otvorenih pitanja, poput onog hoće li se bankarski podaci prikupljeni u registru po kreditnim obvezama (HROK) uparivati s ostalim podacima o zaduženosti, kako će se to provesti, hoće li se proširiti HROK, pa ćemo imati neki "superregistar" u kojem će biti baš svi podaci o zaduženosti, izloženosti, financijskoj krvnoj slici svakoga od nas? Tko će time upravljati i kako je to uopće moguće, uslijed zaštite podataka o klijentima, prije svega unutar bankarskog sektora? Banke će ustupati podatke? Svaki trgovac će imati podatke o svakom građaninu?

Nužne informacije

Ništa još nije jasno, iz Ministarstva umiruju da će podaci biti sigurni, prebacuju lopticu na HNB, iako nije naglasak na tome, već na privatnosti i uopće nečijem pravu da sastavlja takve baze. Kada se osnivao HROK, banke su to itekako morale pravdati, a sada se priča širi do neslućenih razmjera. Za pobijanje takve prakse gotovo da nije ni potreban argument GDPR-a, nego je to obična bankarska tajna. Neko rješenje bilo bi da klijenti sami nose potvrde o razini zaduženosti što bi onda za HROK značilo puno više posla. Stupanj provjere navodno će ovisiti i o vrijednosti robe koja se kupuje, no ni to nije potvrđeno. U HNB-u ponavljaju ono što smo već odavno usvojili, da je jedno kupnja bankarskim karticama, a drugo odgođeno plaćanje koje odobrava trgovac, jer je tada on vjerovnik i preuzima rizik. Jasno, kartice se više ne moraju provjeravati jer su već u banci prošle proces provjere, no - nikako do merituma.

- U okviru postupka procjene kreditne sposobnosti trgovac mora unaprijed jasno navesti informacije i dokumentaciju koju je moguće neovisno provjeriti, a koje je potrošač dužan dostaviti - ponovili su u HNB-u.

Procjena kreditne sposobnosti, navode dalje, provodi se na temelju relevantnih i točnih informacija o prihodima i rashodima potrošača te drugim financijskim i ekonomskim okolnostima, pri čemu te informacije moraju biti nužne, proporcionalne prirodi, trajanju, vrijednosti i rizicima kredita za potrošača te mogu obuhvaćati dokaze o prihodima ili drugim izvorima sredstava za otplatu, informacije o financijskoj imovini i obvezama ili informacije o drugim financijskim obvezama.

- Međutim, na tržištu Republike Hrvatske trenutno ne postoji jedinstveni kreditni registar, te će vjerovnici u svrhu procjene kreditne sposobnosti moći pristupati onim registrima koji će im biti dostupni u skladu s važećim uvjetima za pristupanje takvim registrima - dodaju u HNB-u.

Dakle, moći će pristupati, a kako i pod kojim uvjetima opet ništa, osim nove najave podzakonskog akta.

- S tim u vezi, želimo ukazati kako je u pripremi podzakonski propis kojim će HNB detaljnije urediti način provođenja procesa procjene kreditne sposobnosti, ovisno o vrsti proizvoda odnosno modelu poslovanja pojedinih vjerovnika - ponovili su u HNB-u.

Zaštita podataka

Ako još ne zna HNB, ne znaju ni drugi. Iz banaka neslužbeno saznajemo kako nemaju pojma kako će stvar funkcionirati, te hoće li morati ustupati podatke iz HROK-a. "Ako podzakonski akt tako propiše, onda će valjda biti tako", kaže nam jedan bankar, dodajući da se nada da će to funkcionirati na način da će sami klijenti u trgovine donositi potrebnu dokumentaciju, što bi bilo u skladu sa zaštitom podataka, da se potvrda izdaje na zahtjev klijenta.

Trgovci su tu u najčudnijoj poziciji, jer moraju raditi nešto što nikad nisu, ekipirati dodatne pultove i angažirati dodatne resurse, a s druge strane, cilj im je prodati robu. Tu su telekomi, trgovci najmještaja, putničke agencije, koji najčešće koristi prodaju na rate. Čini se da se opet preuzima neka EU direktiva, a ne zna se ni kako je provesti niti se mislilo na najosjetljivija pitanja.