Hrvatska sve više uvozi hrane, a vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih proizvoda lani se popeo na tri milijarde eura, što čini više od 3 posto BDP-a i u odnosu prema 2013., kada smo ušli u EU, gotovo se utrostručio, upozorava se u publikaciji Fokus tjedna Hrvatske udruge poslodavaca. Pritom je deficit kod voća i povrća porastao s oko 205 milijuna eura na više od 500 milijuna eura godišnje – lani smo tako izvezli oko 230 milijuna eura voća i povrća, a uvezli ga za gotovo 738 milijuna.

Takvi trendovi to više zabrinjavaju kada znamo da Hrvatska raspolaže znatnim poljoprivrednim resursima koje ne koristi učinkovito, napominju u HUP-u, jer je 1,15 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je više od 830.000 hektara oranica, a država istodobno raspolaže s 370.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, pri čemu znatan dio i dalje nije stavljen u funkciju proizvodnje.

Financiramo druge

Profesor s Agronomskog fakulteta u Zagrebu dr. Ivo Grgić pojašnjava da rast uvoza prehrambeno-poljoprivrednih proizvoda ne znači da smo ih količinski uvezli više, nego vrijednosno jer smo od ulaska u EU sve izloženiji oscilacijama cijena hrane na svjetskom tržištu koje diktiraju veliki proizvođači, transferiraju nam se preko uvoza, a mi nismo bili spremni za takvu tržišnu utakmicu.

- Kad uđete u utakmicu u kojoj odmah na početku gubite, taj pad postaje sve izraženiji kako vrijeme odmiče jer imamo manjak poljoprivrednih proizvoda pa razliku uvozimo, a hrvatski potrošači i porezni obveznici kupnjom tih uvoznih proizvoda financiraju tuđu proizvodnju - navodi Grgić.

Osim toga uvozni prehrambeno-poljoprivredni proizvodi često su i jeftiniji od domaćih, a Grgić pojašnjava da je to zbog toga što ne postoji konkurencija među velikim proizvođačima na tržištima koja ne proizvode dovoljne količine, kao što je slučaj u Hrvatskoj, a u zemljama koje ostvaruju višak poljoprivredno-prehrambene proizvodnje ta konkurencija postoji, i ogleda se i u nižim cijenama.

I udruga poslodavaca i profesor Grgić poručuju da nam je potrebna jasna strategija proizvodnje hrane, upravljanja zemljištem i razvoja prehrambene industrije, a ne samo parcijalna izmjena pravilnika. Grgić predlaže tzv. sektorski pristup koji sve češće spominje i Ministarstvo poljoprivrede.

- Trebamo na temelju naših modela i analiza, ne europskih, najprije uzeti sektor govedarstva i stočarstva i njemu idućih pet godina usmjeravati intervencije i subvencije kako bismo povećali proizvodnju mesa, mlijeka i jaja, a nakon toga pet godina intervencije bi trebale ići i prema ratarstvu. Onda slijedi usmjeravanje intervencija prema povrtlarstvu i nekoliko godina prema voćarstvu, s tim da bi stočarstvo i ratarstvo tada podnijeli nešto tereta izostanka potpora, ali za 15 godina bismo na ovaj način dostigli dovoljnu razinu poljoprivredne proizvodnje - kaže Grgić.

Dodaje da to ne znači zatvaranje hrvatskog tržišta, jer i dalje ćemo uvoziti, ali istodobno i izvoziti naše poljoprivredne proizvode. Poljoprivreda nije pitanje samo Ministarstva poljoprivrede već međuresorsko pitanje, napominje Grgić.

Dva šlepera

Pritom upozorava na dodatni problem u Hrvatskoj, a to je činjenica da se na policama trgovina često nađe proizvod s preniskom cijenom koja je gotovo identična proizvođačkoj cijeni. Ako je otkupna cijena mlijeka oko 50 centi, kako je moguće da u trgovinama kupujemo mlijeko za 60 centi, pita se Grgić i napominje da u takvim slučajevima treba intervenirati Državni inspektorat.

- Uvoznici i razni špekulanti kupuju poljoprivredne viškove na svjetskim tržištima po cijeni ispod cijene koštanja, prepakiraju ih i prodaju nama po cijenama ispod tržišnih. To je moguće zato što je hrvatsko tržište malo; dovoljna su dva šlepera jaja da uzdrmaju cjelokupno hrvatsko tržište jaja ili dvije hladnjače govedine da poremete zagrebačko tržište. To bi trebao rješavati inspektorat - poručuje Grgić.

U HUP-u navode da se Hrvatska još uvijek ponaša kao da je opskrba hranom dugoročno zajamčena te da smo se od ulaska u EU fokusirali na povlačenje deset milijardi eura iz EU fondova umjesto na ono što Hrvatska želi proizvoditi. Zbog toga danas proizvodimo manje hrane nego prije ulaska u EU jer nam je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2025. bila oko 14 posto niža nego 2013. godine.