Ovoga četvrtka očekuje se novo snižavanje ključnih kamatnih stopa Europske središnje banke, vjerojatno opet za 0,25 postotnih bodova.

To bi bilo treće smanjenje ključnih stopa ove godine, odnosno nastavak nešto ekspanzivnije monetarne politike, koju je ECB započeo u lipnju. Prije toga smo bili u dvogodišnjoj fazi visokih kamata, kojima se središnja banka pokušala boriti s inflacijom. S obzirom na to da se inflacija donekle smirila, iako je i dalje u fokusu, te s obzirom na to da gospodarstvo nikako da se digne s pozitivne nule, ECB konačno mijenja prioritete i umjesto zadržavanja stabilnih cijena - želi potaknuti rast. Najveći je problem veliko i usporeno njemačko gospodarstvo, za koje se predviđa da će godinu završiti u minusu, s padom BDP-a od 0,2 ili 0,3 posto. Ono vuče ekonomiju cijele eurozone prema dolje, pa se očekuje da bi ECB s politikom kamatnih rezova trebao nastaviti do kraja godine, novim rezom u prosincu, ali vjerojatno i početkom 2025., što će naravno ovisiti o tome koliki su izgledi za vraćanje jačih inflatornih pritisaka. Oni bi mogli doći ili s cijenom nafte ili s rastom cijena usluga, koje u posljednje vrijeme daju jedini zamah europskom gospodarstvu. Uslužne ekonomije stoje sada bolje od bivših industrijskih divova, koji traže novi identitet i mjesto pod suncem.

Iako američko gospodarstvo po stopama rasta odmiče, problemi na tržištu rada i strah od nove recesije i tamošnju su središnju banku, Federal Reserve, potaknuli na snižavanje ključnih stopa, i to nakon četiri godine restriktivnih politika. Fed je, naime, u rujnu počeo rezati kamate, što je vjerojatno također jedan od mogućih faktora koji će ECB ohrabriti u novim rezovima. Kada, naime, ključne stope ECB-a i Feda divergiraju, a to znači da jedna npr. snižavanjem stopa potiče rast, a druga podizanjem smiruje inflaciju, onda se to osjeti i na tečaju dolara i eura, pri čemu počne opadati vrijednost one valute čiji izdavatelj (središnja banka) "žuri" s rezanjem kamatnih stopa. Tako se euro u lipnju našao pod pritiskom jer je potez ECB-a signalizirao da se ta središnja banka više boji recesije od inflacije. Dolar je jačao, no onda je i Fed iznenadio, rezom od čak pola postotnog boda. Sada dvije središnje banke nekako opet "idu ukorak", pa se očekuje i manji pritisak na tečaj, odnosno manja je šansa za moguće vraćanje inflacije preko tečaja i uvoznih cijena, iako svatko, naravno, vodi svoju politiku.

Potezi dviju središnjih banaka upućuju zasad, dakle, na svijest da gospodarstvima, svakom pojedinačno, očito trebaju jači poticaji. Fedu je lakše jer na njegove poteze američka ekonomija brže reagira, a heterogena eurozona puno je sporija, odnosno raznolikija u reakciji. Očekuje se da bi povećanje potrošnje građana i rast investiranja vrtki sada možda ipak mogli doći s pomoću financijske poluge, odnosno jeftinijim zaduživanjem.