U eurozoni niti pada inflacija niti znatnije raste gospodarstvo. Inflatorni pritisci još su prisutni, pa se Europska središnja banka u srpnju ipak suzdržala od dodatnog smanjenja ključnih kamata koje je započela u lipnju.

O cilju stabiliziranja stope inflacije na 2 posto sada se govori da je dostižan u drugoj polovini 2025., a spominju i 2026., što je već ravno "kristalnoj kugli". No, s obzirom na to da se ni ekonomija ne podiže kako se priželjkivalo, pa je tako, unatoč pozitivnim prosjecima, najveće europsko gospodarstvo, njemačko, opet na rubu recesije, što povlači za sobom i povezana tržišta, ECB će u rujnu vjerojatno opet zauzeti poziciju prema snižavanju ključnih stopa. Jer, ovakve, i dalje visoke ključne stope, od 3,75, 4,25 i 4,5 posto, koje su navodno brana još većoj inflaciji, dodatno "umiruju" ekonomiju, ne dajući poticaj potrošnji i investicijama. Tržišta, dakle, očekuju novo smanjenje ključnih stopa, prvo za oko još četvrtinu postotnog boda, a onda još nekoliko navrata rezanja stopa, a slično očekuje i američku ekonomiju, gdje se također sve više spominje opasnost od recesije.

Analitičari očekuju da će, dakle, središnje banke s obje strane Atlantika do kraja godine dati poticaj ekonomiji da se konačno digne na stabilnije putanje rasta, pri čemu se očekuju bar tri ili četiri intervencije svake od njih, s ukupnim učinkom snižavanja ključnih stopa za 1 - 1,5 postotnih bodova. Kako su inflatorni pritisci tvrdokorni, u uvjetima nastavka geopolitičkih napetosti, mnogi se pribojavaju da bi za godinu ili dvije moglo doći do vrlo opasne stagflacije, nove krize, koja se sastoji od stagnacije ekonomije, bez rasta i bez otvaranja radnih mjesta, i stope inflacije koja će opet rušiti standard.

Sve to govori u prilog sve izazovnijem okruženju i za hrvatsku ekonomiju koja još mora i provoditi reforme da bi zadržala i postojeće, ionako ne baš zavidne pozicije. Trenutno problema s potrošnjom nema jer građani troše i čak dižu kredite ohrabreni podizanjem plaća, što sve skupa diže BDP. No kreće jesen otrježnjenja, u kojoj će se sudariti želje i mogućnosti, uz smanjivanje antikriznih mjera, plus činjenica da će u domaćim investicijama, koje su također nositelj rasta, i novac europskih fondova s vremenom vjerojatno imati sve manji ponder. Turizam je pak pokazao sve svoje slabosti: i ove se godine pretjeruje s cijenama, a postojeći se model nateže do krajnjih granica. No točka pucanja sve je bliže, što vide i u Vladi, pa kažu da kreću s novim modelom koji se izgleda sastoji u tome da se loptica spusti na lokalnu razinu, tzv. destinacije, od kojih se za početak očekuje da definiraju kako vide same sebe. S obzirom na to da su nam emitivna tržišta u fazi niskog rasta, gosti će biti sve izbirljiviji. Ipak, zemlje koje se oslanjaju na uslužni sektor, poput Hrvatske, generalno bolje stoje. No teže nego uslugama bit će opet domaćoj industriji, od koje su drvna i građevinska već itekako osjetile još lanjsko usporavanje njemačke ekonomije.