Redaju se na Županijskom sudu Osijek u postupku "Dinamo 2" bivši igrači, reprezentativci, treneri, izbornici. Posljednji je na klupu za svjedoke sjeo Igor Štimac, a sudskom je vijeću pojasnio ulogu agenta u transferima, financijskim problemima klubova, ali i pozajmicama Mamića. Ispričao je kako je novac od Zdravka Mamića posudio 2013. godine, dok je bio izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.

- Hitno mi je trebao novac, a Zdravko Mamić mi je izišao u susret. Uplatio mi ga je, u nekoliko navrata jer je postojalo neko ograničenje, na račun otvoren u Švicarskoj. Sa mnom je, kada sam podizao novac, bio Marijo Mamić. Taj isti novac vratio sam nekoliko dana poslije, u gotovini. Nisam potpisao ni tražio potvrdu od Mamića da sam mu novac predao. Iskreno, ne znam tko mi je novac uplatio, osoba ili tvrtka.

Štimac je rekao na pitanje odvjetnika da Zdravka Mamića zna puno godina. Ispričao je i kako se 2000. vratio u Hrvatsku iz Engleske, jer su ga čelnici Hajduka pozvali da im pomogne. Bili su prvaci države, a nisu mogli dalje funkcionirati jer su imali puno obveza prema igračima. "Svojski sam se potrudio da im pomognem kroz sporazum o pozajmici. U tome su mi pomogli Asanović, Bokšić i Slaven Bilić, s kojima sam bio u jako dobrim odnosima i koje sam ja pozvao da pomognu. Uspjeli smo skupiti četiri milijuna maraka i sanirali smo dio duga igračima. Ja osobno dao sam svojih 750 tisuća njemačkih maraka. Svi smo svjesno ušli u kršenje zakona. Tadašnji ministar financija poslao je državnu reviziju i tada je utvrđen dug veći od 500 milijuna maraka, što je bio golem novac, pa su se četiri najveća kluba ujedinila kako bi pokušala s državom sklopiti dogovor o sanaciji i otpisu dugova. Svi su klubovi bili blokirani i poslovali preko paralelnih računa, igrači su dobivali novac na ruke - rekao je Štimac.

Pojasnio je i način transfera u to vrijeme. "Uobičajeno je bilo potpisivati ugovore o podjeli transfernih obeštećenja s igračima jer je to bio jedini način da ih se zadrži u klubu. To su radili svi klubovi, a što se tiče posrednika pri transferima, klubovi vrlo rijetko pregovaraju o transferima bez agenata. Agenti su ti koji nude igrače na prodaju", rekao je Štimac.

Rekao je Štimac i kako bez davanja 30-40 tisuća maraka na ruke prije potpisivanja ugovora nije mogao nekog igrača dovesti u klub, jer su svi igrači znali da novca u klubovima baš i nema. "Ugovori su morali sadržavati podjelu transfernog obeštećenja jer su tako igrači bili zaštićeni. No igrač koji je ugovorio podjelu transfernog obeštećenja, to je svoje pravo mogao prodati trećoj osobi, i to se događalo", rekao je Štimac, a za primjer je dao transfer Marka Pašalića, koji je to svoje pravo prodao nekoj agenciji. "Pašalić i njegov agent dobili su 800 tisuća eura, a poslije je transfer Pašalića u Chelsea bio višestruko veći, pa je ta agencija znatno profitirala", rekao je Štimac dodajući da je takva praksa bila do 2009. i donošenja novog zakona.

Štimac je, posvjedočio je, sudjelovao i u transferu Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk. "Niko je imao u ugovoru podjelu transfernog obeštećenja 50:50, pod uvjetom da je prodan za tri milijuna. Mi smo podignuli kredit i platili ga 1,8 milijuna. Zato smo mu i mi dali takav ugovor, da bismo se zaštitili", rekao je Štimac.