Županijski sud u Slavoniji odbio je žalbu državnog odvjetnika u kojoj je navodio da uvjetna kazna za pokušaj seksualnog zlostavljanja djevojčice nije dovoljna.

Presudom Općinskog suda od 11. lipnja optuženi je Slavonac proglašen krivim zbog pokušaja počinjenja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina i izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. U izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine optuženom se uračunava vrijeme od dana uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 3. rujna 2023. pa do 26. rujna 2023. Istome je izrečena sigurnosna mjera – obvezno liječenje od ovisnosti, koja će se provoditi ambulantno na slobodi i koja može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje četiri godine od dana pravomoćnosti presude. Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom, izrečene uz ovu uvjetnu osudu te je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne kaznu zatvora.

Viši sud je odlučio da žalba državnog odvjetnika nije osnovana. Naime, u žalbi državni odvjetnik smatra da je izričući optuženiku uvjetnu osudu, prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu počinjenog kaznenog djela tj. da je kazneno djelo počinio na štetu djeteta starosti od devet godina, na način da je iskoristio dugogodišnji prijateljski odnos i povjerenje članova obitelji oštećenice, a da je u dovršenju kaznenog djela i spriječen od članova obitelji djevojčice koji je reagirao tako što ga je udaljio iz obiteljske kuće. Ujedno smatra da je zbog porasta kaznenih djela u kojima su žrtve djeca pojačan i senzibilitet društva te da se ovako izrečenom sankcijom neće postići svrha kažnjavanja.

Razmatajući takve žalbene navode, po ocjeni drugostupanjskog suda, nije osnovana žalba državnog odvjetnika jer je pri izboru vrste i mjere kaznene sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti na strani optuženika – da je priznao kazneno djelo u odnosu na koje je izrazio kajanje te dosadašnju neosuđivanost, koje olakotne okolnosti nije precijenio.

- Okolnost koju navodi državni odvjetnik da je kazneno djelo počinjeno prema djetetu je bitan element kaznenog djela, a zbog toga što je u počinjenju kaznenog djela spriječen od strane X.Y., čime je djelo ostalo u pokušaju, ne može se optuženiku cijeniti kao otegotno. Naime, optuženik je u dobi od 50 godina neosuđivan i nekažnjavan, pa se ovaj događaj može smatrati ekscesom u njegovom dosadašnjem neporočnom životu, pri čemu treba imati u vidu i kriminalnu količinu, kao i da je zbog konzumiranog alkohola bio u smanjeno ubrojivom stanju. Polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a onda smatrajući da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činit kaznena djela, primjenom izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od četiri godine. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije tj. izricanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika - navodi u obrazloženju presude drugostupanjski sud.