(FILES) Hungarian director Bela Tarr poses at a press conference after receiving a silver bear in the "JURY GRAND PRIX" for his movie "The Turin Horse" (A torin?i l?) after the awards ceremony of the international Berlinale film festival on February 19, 2011 in Berlin. Legendary Hungarian filmmaker Bela Tarr died on January 6, 2026 at the age of 70, director Bence Fliegauf informed national news agency MTI on behalf of the family. Tarr was best known for the best known for directing the movie "Satantango" (1994), a seven-hour epic about the collapse of communism in Eastern Europe and its material and spiritual decline, adapted from the novel by Nobel laureate Laszlo Krasznahorkai, whom he frequently collaborated with. (Photo by John MACDOUGALL/AFP)
"Umro je najslobodniji čovjek kojeg sam ikada poznavao"
Legendarni mađarski filmaš Béla Tarr, poznat po dugim kadrovima u crno-bijelim filmovima pustih krajolika, preminuo je u utorak u dobi od 70 godina.
Njegovu smrt objavila je nacionalna novinska agencija MTI, pozivajući se na izjavu redatelja Bencea Fliegaufa u ime obitelji.
Majstor mađarske kinematografije, koji je preminuo nakon duge bolesti, poznat je po često tmurnim djelima, uključujući "Satantango" (Đavolji tango, 1994.), sedmosatni ep o slomu komunizma u Istočnoj Europi i njegovu materijalnom i duhovnom padu. Adaptacija je to romana Lászlóa Krasznahorkaija, najnovijeg nobelovca za književnost i njegova čestog suradnika.
"S dubokom tugom objavljujemo da je redatelj Béla Tarr preminuo rano jutros nakon duge i teške bolesti", navelo je u priopćenju za javnost i Mađarsko udruženje filmaša.
"Najslobodniji čovjek kojeg sam ikada poznavao umro je." Osvrnuo se tako gradonačelnik Budimpešte Gergely Karácsony u izjavi, ističući njegovu ljubav prema "onome što je bitno kod ljudskih bića: ljudskom dostojanstvu".
Rođen 21. srpnja 1955. u sveučilišnom gradu Pečuhu u jugozapadnoj Mađarskoj, Béla Tarr snimio je svoj prvi amaterski film o romskim radnicima u dobi od šesnaest godina, nagovještavajući već svoju društvenu angažiranost.
Šest godina kasnije režirao je svoj prvi dugometražni film Obiteljsko gnijezdo (1977.), uz podršku eksperimentalnog filmskog studija Béla Balazs u Budimpešti, gdje se školovao za redatelja.
Autor je prvog nezavisnog mađarskog dugometražnog filma, Prokletstvo, premijerno prikazanog na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu 1988., a napisao ga je zajedno s Krasznahorkaijem.
"Imao sam sreće što sam pronašao način da preživim: snimanje filmova je moja stvar“, rekao je francuskim novinama Le Figaro 2005. Često nazivan „mađarskim Tarkovskim“, režirao je i „Macbetha“ 1982. i „Werckmeisterove harmonije“, koji je postigao uspjeh u Cannesu 2000.
Nakon svog posljednjeg dugometražnog filma, Torinski konj, 2011. godine, najavio je povlačenje u mirovinu. Otad je režirao samo dva kratka filma i predavao film na učilištima u Mađarskoj, Njemačkoj i Francuskoj.
Godine 2019. za mađarski je tjednik HVG rekao: "Radio sam sve što sam želio".
