Vicevi od susramlja
Čuti Zekanovića kako kaže da je vizualizirao kolegicu Orešković kako leži u krevetu pokrivena hrvatskom zastavom samo je susramlja vrijedno
Glupo će zvučati, ma ima nas koji se sjećamo kao da je jučer bilo kada se HRT odlučio pokrenuti platformu HRTi. Od “jučer” do danas prošlo je devet godina, devet godina od trenutka kada je Igoru Duiću dano u zadatak da pokrene velik posao. Duić odavno više ne radi na HRT-u, došli su neki drugi ljudi, no ono što je zaorano prije devet godina, danas je posve pristojna platforma, štogod tko govorio. Sve što se propustilo tamo se da naći, gotovo sve. I pritom je, da si ne lažemo, najljepše od svega što je usluga besplatna. Glupo bi bilo da i nije besplatna kad uredno pristojbu plaćamo.
Kažu, pače najavljuju, s HRT-a, bit će dogodine taj HRTi i bolji i moderniji, a valjda će biti i informativniji u smislu da puk i preko nekih “starinskih” sredstava informiranja dobije obavijest što mu ta platforma kadikad ekskluzivno nudi. Nekidan na Hvaru utrka Spartan, sve mišićav neki i izdržljiv svijet što svladava začudne prepreke na hvarskoj rivi. Da je prijenosa bilo na HRTi, valjda je znala tek šačica dobro obaviještenih. A šteta je.
Zato se i na toj platformi dade naći dokaz o svojevrsnom medijskom “uskrsnuću” bivšeg ministra financija Zdravka Marića. Nema televizije na kojoj Marića nije posljednjih dana bilo, svi su udarni termini bili njegovi a da nije spomenuo ni PDV, ni euro, ni poreze. Čovjek je pohodio televizijske kuće da bi pričao o tenisu. Jer baš je Marić novi predsjednik Hrvatskog teniskog saveza. Štono bi se reklo, dobio je tenis za čelnika čovjeka čvrstih mišića. Teško je, naime, zaboraviti onu snimku Marićeva cijepljenja protiv COVID-19, kada je zavrnuti rukav majice otkrio čovjeka koji, najblaže rečeno, redovito vježba. Blago HTS-u! Tu bi financija za velike stvari moralo biti makar na mišiće.
Pamet i mišići. Ružno bi bilo reći da Joško Jeličić ništa od toga nema, pa i nećemo. No jednako bi krivo bilo ne spomenuti ime i prezime dičnog komentatora nogometa s obzirom na to da je njegovo svjedočenje na Županijskom sudu u Osijeku, tamo gdje se odvija sudovanje braći Mamićima, bilo, najblaže rečeno, slikovito. Ili otrežnjujuće. Ili poražavajuće. Ili posve očekivano. Svjedočeći pred sudom, Jeličić je, između ostaloga, kazao i da je onomad za istrage lagao USKOK-u. Bio je, prenose mediji, u šoku i strahu, pa nije govorio istinu. Ajde, nije da strah nije ljudskom rodu zadan, ali kad drugi put s malog ekrana osjeti potrebu izvrijeđati kojeg igrača, spominjati mu inteligenciju, poručiti kojem sucu da se ostavi ćorava posla ili se napijati krvi kritičarima, pa ih zvati običnim jalnim piskaralima, e onda bi se lijepo bilo spomenuti kako je isti taj moralni arbitar invalidna humora onomad zatajio istinu USKOK-u. A možda se, u kontekstu nogometnom, ne bi bilo loše prisjetiti i onog dijela svjedočenja u kojem reče da se nagodio s gazdama Dinama, pa da ono što mu duguju nekako i dobije. Onaj tko je svu svoju komentatorsku slavu stekao na osnovi nazovibritka humora, tako nam je mrtav ozbiljna na stolcu u osječkoj sudnici ispričao najveći vic uopće. Jer, kad sutra krenete i opet gledati uvaženog komentatora kako dijeli lekcije s malog ekrana, samo se podsjetite tog vica i sve će vam biti “smiješno”, tragikomično skroz.
Vjerodostojnost. Lijepo zvuči koliko i otrcano skroz, bar u nas. Ne vjeruje se tu više ni golim statističkim brojkama, a kamoli čemu drugom. Možda je tako i bolje, recimo, ako ste simpatizer bilo DP-a bilo Domina. Gledati na malom ekranu brojke rejtinga političkih stranaka bit će lakše ako ste uvjereni da vas to tajne neke službe i sile guraju ispod praga. A opet, zašto bi se netko i trgao za to da sjedi u “novoj” sabornici, u prostoru u kojem je parlament silom prilika dok se zgrada Sabora ne obnovi. Fali neke duše u tim tamnosmeđim tonovima, fali starog rasporeda sjedanja, na koji smo naviknuli, a ne da k’o u školskim klupama sjede zastupnici dva po dva, fali nekog svjetla da nas obasja. Nije da se zastupnici ne trude, baš kao i ona dva ovna na vrh dva brda, ma tamno je nekako.