Ivankovčanka na radu u Vinkovcima, 27-godišnja Željka Lončarević, konobarica u vinkovačkom kafiću, u kojem radi od završetka srednje škole, gdje je stekla zvanje turističko-hotelijerske komercijalistice, poznata je kao prva i za sada jedina žena čajo na istoku Slavonije, gdje se svatovi, ako su uređeni prema tradiciji, ne mogu zamisliti bez čaje, voditelja svatovskog protokola.

Njegova je briga, u dogovoru s domaćinom i kumom, kompletna organizacija svečanosti, od prihvata pozvanih gostiju, odlaska po kuma i po mladu pa do vjenčanja u matičnom uredu ili u crkvi, briga oko satnice, odlazak s mjesta na mjesto, do vođenja proslave nakon vjenčanja. Čajina je briga sve što se u jednim svatovima događa, on mora povezati rad kuharica i konobara, brinuti se o sviračima, voditi prikazivanje darova, paziti da nitko ne ostane gladan ili žedan, a često i zbrinjava one koji su pretjerali s pićem.

U Ivankovu se svake godine, i tako već 25 godina, okupljaju čaje iz svih krajeva gdje ih ima, a ima ih i izvan Slavonije, na manifestaciji "Sve se čaje okupiše", čiji je jedan od začetnika najstariji ivankovački čajo Paško Mali Barunčić, koji je "rihtao" 615 svatova. Željka je gotovo slučajno ušla u svijet čaja koji je do sada bio ekskluzivno muški i nikada nije ni pomišljala da će se okušati u tom izazovnom, ali časnom poslu.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- Nikad nisam imala želju ni plan postati čajo i sve se dogodilo slučajno i spontano. Naime, kolegica sa kojom sam radila u jednom kafiću u gradu, rekla mi je više kroz zafrkanciju da ću joj ja biti čajo u svatovima jednog dana, i, naravno, ja sam mislila da se šali, međutim kada ju je dečko zaprosio, ona me posjela i rekla kako se ona nije šalila i da stvarno želi da joj budem čajo. Bila sam iznenađena i zahvalna što je mene vidjela kao nekoga tko će biti veseljak tog njezinog najvažnijeg dana, ali sam joj rekla kako ne znam je li to pametno jer su čaje isključivo muškarci i kako će to svi prihvatiti. No, s druge strane, mislila sam, to mi je prijateljica i njezina je želja, tako da sam sa zadovoljstvom prihvatila tu ulogu. Naravno, ne znam sve obveze čaje u svatovima, ali u tome mi je jako puno pomogao naš, trenutno najbolji, čajo Ivan Vujeva, s kojim sam se našla na kavi i sve mi je objasnio i pripremio me za posao čaje. Shvatila sam da je to jako zahtjevan posao i koliko god izgledalo jednostavno, mučilo me je jako što ja ne znam baš "divaniti po starinski" i ponašati se kao oni, ali on me uvjerio kako to nije bitno, nego da je važna organizacija i da si vesela "budala", što mi i nije bilo teško jer i inače sam takva (smijeh). Dva sata smo bili na kavi, i iskusni Vujeva je do u detalje prošao sve dijelove od početka do kraja svatova, sve natuknice, a sve važno sam si zapisala u malu bilježnicu koja je bila uz mene cijeli taj dan "vatrenog krštenja". Najveća muka, osim kako ću to odraditi, bila je što ću odjenuti, ali eto uz pomoć strine uspjela sam od pokojnog strica Zlatka Lončarevića, koji je također bio čajo, posuditi njegov šešir, čekić, prsluk i staru kandžiju. Nismo htjeli da budem odjevena kao muškarci, pa sam uspjela od tete posuditi bijelu čipkastu haljinu da to sve izgleda tradicionalno i lijepo, jer nisam htjela uvrijediti nikoga tko poštuje tradiciju jer ju sama poštujem i volim, ali sam znala da će svakako biti onih kojima je to glupo, ružno, bezveze, ali to me ne zanima jer ja sam to odradila kao prijateljica ne kao čajo – kaže Željka Lončarević, dodajući kako je imala veliku tremu prije svatova i bojala se hoće li sve dobro odraditi, ali mladenci i svatovi su zadovoljni, i to joj je bilo najvažnije i najveća nagrada.

Ne planira ulaziti u taj posao, kaže, posebice bez dopuštenja ostalih čaja, jer ne želi mijenjati tradiciju, ali su joj se javljali ljudi koji su htjeli baš nju za svoje svatove, pa im je objasnila kako je čajo bila samo u svatovima svojih prijatelja i ispunila želju prijateljici. Ne zna ima li još negdje "čajinica" koje "rihtaju" svatove, ali vjeruje da se negdje dogodio sličan slučaj kao njoj i da je netko zamolio svoju "zvrckavu" prijateljicu da bude čajo u njihovim svatovima...

Željka podsjeća što je rekao doajen ivankovačkih i slavonskih čaja, Paško Mali Barunčić, i toga se pridržava: Čajo mora biti dobar organizator, okretan, pričljiv i snalažljiv, zabavljač i animator. Mora biti veseljak, igrač i pjevač, sa svakim nazdraviti i piti, ali se ne napiti. Mora biti sklon šali, makar bila i na njegov račun. Ne smije se ni na kakvu uvredu naljutiti!