Nakon zagrebačke i štokholmske pozornice Marko Purišić alias Baby Lasagna pohodio je niz festivala i održao niz koncerata kojima publici nastavlja predstavljati svoju glazbu. Ususret njegovu koncertu 27. srpnja na plaži Medane u Puntu, razgovarali smo s Baby Lasagnom.

Jeste li u prvim koncertima znali točno što želite dobiti ili je trebalo nekoliko koncerata da se vi i vaša ekipa uhodate?

- Uhodavanje još traje, ali to je i nekako uzbudljivo i zabavno. Još uvijek istražujemo mogućnosti, otkrivamo vlastita ograničenja i što možemo činiti u njima da show bude uzbudljiv, a tim složan. Presretan sam i oduševljen ljudima s kojima radim i ne mogu dovoljno izraziti vlastitu sreću zbog toga.

Kako izgleda vaša ljetna svakodnevica?

- Uživanje na moru je drastično spalo, ali kao što sam i rekao - doista obožavam svoj tim i posao s njima se zaista čini kao ekskurzija. Sigurno, ima napornih momenata, ali uopće se neću žaliti. Volim sve kako je.

Koliko se Marko Purišić i Baby Lasagna razlikuju? Iskazujete li kroz Lasagnu nešto u što se Marko možda i ne bi htio upustiti?

- Pa malo je teško odgovoriti na ovo pitanje s obzirom na to da se u obje situacije ponašam prirodno, bez neke pretjerane misli o samome nastupu - bilo medijskom ili glazbenom. Na pozornici se prepustim glazbi, želim zabaviti ljude i želim se dobro provesti. S druge strane, razgovor s novinarima koji su mi često stranci, nije mi nešto sasvim prirodno te sam malo suzdržaniji. S treće strane, kada sam u svoja četiri zida i uživam u društvu najbližih, nisam baš povučen. Mislim da ovo nije specifična karakteristika koja pripada rijetkima. Svatko se ponaša sukladno situaciji.

Kako bi se Marko Purišić i Baby Lasagna družili jedan s drugim?

- Ne bi se družili. Marku bi Lazanja išao na živce:)

Zbog slave nakon Eurosonga, postoji li neki segment života koji je ostao "na čekanju"?

- Teretana. Svu mentalnu snagu ulažem u glazbu, pa nemam snage uvijek otići na trening i paziti što jedem. Trenutno sam najdeblji što sam bio u posljednjih nekoliko godina. Od Dore do sada udebljao sam se cca. 9 kilograma, hahaha.

Postali ste megapopularni u zemlji i izvan nje. Nedostaje li vam anonimnost u nekim svakodnevici?

- Pa ne znam. Ponekad te stvari znaju biti izazovne, ali trudim se ne zaranjati u negativu. Svaki posao nosi svoje izazove i jedan od izazova moga posla jest to. Držim na umu da je sve što mi se dogodilo nešto za čime mnogi teže i za čime sam i ja težio, pa zato pokušavam biti zahvalan.

Jeste li imali vremena prilagoditi se tom "novom životu" ili su vas te okolnosti uvukle u vrtlog?

- Naviknuo sam se, navikavam se.

Jeste li, prije svog uspjeha koji ste postigli, zamišljali i maštali o tolikom broju nastupa u zemlji i izvan nje i svemu najljepšem što taj posao donosi?

- Kao dijete sam maštao, onda kao tinejdžer i onda opet kao mladić. Pravu turneju i njezine izazove tek trebam okusiti. Tek ćemo 2025. godine vidjeti jesam li sanjao pravu stvar ili sam romantizirao nešto što je u stvarnosti nekompatibilno s mojim željama.

Što na vašim koncertima izazove najveću reakciju publike? Je li to možda još uvijek onaj poznati pokret rukom u "Rim tim tagi dimu", koji mnoge natjera da zaplešu?

- "Rim Tim Tagi Dim" je pjesma koju svi znaju, pa ona dobiva najveću reakciju. Kao što svaki izvođač ima svoj najveći hit, tako je to moj. Ipak, presretan sam koliko ljudi pjeva ostale pjesme koje su vani, ali i one koje nisu vani. Sretan sam jer golemu reakciju 10 od 10 puta dobije sljedeći single koji će biti objavljen "Bigi Bigi Bum." Ljudi se na njoj najviše rasplešu, skaču i pjevaju. Meni je to osobno možda najdraži dio koncerta.

Što ste u proteklih šest mjeseci naučili o sebi?

- Kao i ovo prošlo, ovo pitanje doista iziskuje konkretan i dugačak odgovor, o kojemu treba dobro promisliti. Ali ako moram nešto reći: naučio sam da mogu više podnijeti nego što sam mislio.