Koliko je ženama važno znati da u svojim izazovima nisu same jedna je od temeljnih ideja SHEvolution Akademije, programa koji je pokrenula poznata trenerica Sanja Žuljević, a koji ove jeseni ponovno okuplja žene u razdoblju perimenopauze i menopauze.

Kako kaže, jedan od najljekovitijih trenutaka tijekom Akademije događa se kada neka polaznica prvi put naglas izgovori što je muči: da ne spava, da se više ne prepoznaje, da je umorna od toga što mora biti dobro, a potom vidi kako deset drugih žena kimne glavom. Bez osuđivanja, bez savjeta koje nitko nije tražio i bez poznatog: "Ma nije ti ništa." Tada, kaže Sanja, mnoge prvi put shvate da nisu same i da upravo zajedništvo može biti početak promjene.

Mnogi Vas i danas prepoznaju kao trenericu iz emisije "Život na vagi", no posljednjih godina posvetili ste se SHEvolution Akademiji. Što vas je potaknulo da pokrenete upravo ovakav program namijenjen ženama u perimenopauzi i menopauzi?

- Potaknula me jedna osobna pozitivna frustracija. Prolazila sam kroz određene zdravstvene probleme koje na prvu uopće nisu izgledale povezane s perimenopauzom. Tražila sam odgovore, ali ih u početku nisam dobila. A ja sam vam dosta nezgodna osoba kad nešto ne razumijem. Ne stanem dok ne dođem do odgovora. Nekad je to super osobina, nekad baš i nije za ljude oko mene. (smijeh) Tako je krenulo jedno poprilično duboko istraživanje. Što sam više učila, to sam više shvaćala koliko toga ženama nitko nije objasnio. I onda mi je kroz glavu stalno prolazilo jedno pitanje: Kako je moguće da o ovome tako malo pričamo ako je riječ o potpuno prirodnom dijelu ženskog odrastanja? U isto vrijeme dogodio se još jedan mali svemirski trenutak. Kroz snimanje mog podcasta produbila sam suradnju s dr. Silvijom Sambol-Zec, integrativnom liječnicom i dugogodišnjom poznanicom. Nedugo nakon toga, na jednom višednevnom seminaru upoznala sam jednu od predavačica, Ivanu Pejić, trenericu osobnog razvoja i stručnjakinju za nenasilnu komunikaciju. Ona je bila onaj završni dio slagalice koji je nedostajao. Praktički smo si gotovo istovremeno rekle: "Ajmo surađivati." Svaka od nas donosila je jedno područje, jedno iskustvo i jedan pogled na ženu. Medicina, emocije i odnosi, pokret i biologija odjednom su se spojili u jednu cjelinu. I tako je nastala SHEvolution Akademija.

NINA DURDEVIC

Što polaznice mogu očekivati ove jeseni i po čemu se ovaj program razlikuje od drugih edukacija koje se danas nude ženama?

- Akademiju smo složile tako da se znanje odmah pretvara u iskustvo. Učimo, isprobavamo, razgovaramo, griješimo, smijemo se, vraćamo se opet na isto i polako stvaramo nove navike. Između modula žene nisu prepuštene same sebi. Tu su online susreti, treninzi, podrška i cijela zajednica. Upravo se tada događa najveća promjena jer život nije retreat. Život je utorak u sedam ujutro kad nisi spavala, hormoni imaju svoj tulum, a ti svejedno moraš na posao. Zato ćemo na Akademiji govoriti o temama poput Alkemije tijela i Alkemije duše, učiti kako ponovno razumjeti vlastite hormone, zašto su mišići naš organ dugovječnosti, kako stres upravlja našim odlukama više nego što mislimo, ali ćemo jednako tako probuditi i ono razigrano u sebi. Tražit ćemo skrivena blaga, igrati se, ponovno učiti znatiželji i podsjetiti se da ozbiljan rad na sebi ne mora uvijek biti ozbiljan. Ne gledamo ženu kroz jedan hormon, jedan simptom ili jedan problem. Gledamo je kao cjelinu. Jer žena nije skup rezervnih dijelova. Ne možeš odvojiti tijelo od emocija, san od stresa, mišiće od hormona ili prehranu od kvalitete života. I možda ono najljepše što se dogodi tijekom Akademije nije ni jedno predavanje ni jedna radionica. To je trenutak kada žena shvati da nije sama. Da postoji cijela zajednica žena koje prolaze kroz slične izazove i koje se međusobno razumiju bez puno objašnjavanja. Po meni, upravo tada počinje prava promjena.

I sami ste prošli kroz razdoblje perimenopauze i menopauze. Što biste danas poručili sebi s početka tog razdoblja?

- Pomoglo mi je više nego što sam tada mogla zamisliti. Ja nisam imala one "školske" simptome koje svi očekuju. Kod mene su se pojavili neki potpuno neočekivani problemi. Trnjenje zglobova, kronični umor i niz simptoma koji na prvu uopće nisu izgledali povezani. U jednom trenutku sam stvarno pomislila: "Dobro, pa ja imam nešto na mozgu." (smijeh) A onda sam krenula istraživati i malo po malo shvatila da je moje tijelo zapravo cijelo vrijeme pokušavalo razgovarati sa mnom. Samo ja nisam znala njegov novi jezik. Zanimljivo je koliko nas nitko ne pripremi na to da perimenopauza može izgledati potpuno drugačije od onoga što zamišljamo. Zato danas toliko govorim o edukaciji. Ne zato da žene nauče još jednu teoriju, nego da se jednog dana ne iznenade kao što se iznenadila moja generacija. Voljela bih da današnje žene u ovo razdoblje uđu pripremljene. Da znaju da će možda trebati promijeniti način treninga, prehranu, odnos prema odmoru i prema sebi. Ne zato što su slabije nego zato što su drugačije. A to je velika razlika. Svojoj mlađoj verziji rekla bih da ne pokušava igrati po starim pravilima. Upravo počinje jedna potpuno nova igra. A kada upoznaš njezina pravila, shvatiš da ona uopće nije strašna. Dapače, može biti jedno od najljepših razdoblja života.

Sanja s kolegicama iz Akademije

Često ističete da žene u ovom razdoblju života trebaju promijeniti pravila. Koje su najčešće pogreške koje rade?

- Najveća pogreška je što pokušavaju primjenjivati ista pravila na potpuno drugačije tijelo i drugačiju životnu fazu. Godinama su učile da trebaju jesti što manje, raditi beskrajne kardio treninge i što više se iscrpiti. U perimenopauzi upravo taj pristup često počne raditi protiv njih. Ali nije problem samo u treningu ili prehrani. Mislim da najveću pogrešku radimo zato što i dalje živimo po istim obrascima. I dalje svima govorimo "da", i dalje pokušavamo biti savršene partnerice, majke, kćeri, zaposlenice, prijateljice... a sebi ostavimo ono što ostane na kraju dana. Ako uopće nešto ostane. A upravo nas ovo razdoblje života poziva da prvi put ozbiljno preispitamo svoja pravila. Kako živimo? Zašto stalno žurimo? Koliko često svoje potrebe stavljamo na posljednje mjesto? I jesu li ciljevi koje jurimo uopće naši ili smo ih godinama samo usput pokupile? Naravno da je važno promijeniti i trening. Žena u ovom razdoblju života treba više kvalitetnih proteina, više treninga snage, više oporavka i puno pametnije upravljanje stresom. Mišići postaju naš najveći saveznik jer čuvaju metabolizam, kosti, osjetljivost na inzulin i dugoročnu funkcionalnost.

Što biste poručili onim ženama koje osjećaju da su u perimenopauzi ili menopauzi izgubile dio sebe i ne znaju kako krenuti dalje?

- Prvo bih ih zagrlila. A onda bih im rekla da se nisu izgubile. Samo su se promijenile. Problem je što cijeli život pokušavamo pronaći onu staru sebe. Mislim da to uopće nije cilj. Cilj je upoznati onu novu. Perimenopauza i menopauza često nas natjeraju da prvi put zastanemo i zapitamo se kako zapravo živimo. Što nas veseli? Što nas umara? Zašto stalno stavljamo sebe na posljednje mjesto? To nisu lagana pitanja, ali su možda najvažnija koja ćemo si ikada postaviti. Zanimljivo mi je promatrati kako različite kulture gledaju na menopauzu. Primjerice, u Japanu se na to razdoblje tradicionalno gleda puno pozitivnije nego kod nas. Žena ulazi u životnu fazu u kojoj se njezino iskustvo, zrelost i mudrost posebno cijene. Ne promatra je se kroz ono što je izgubila, nego kroz ono što je dobila. Slično je bilo i u mnogim tradicionalnim zajednicama kroz povijest. Žene koje su ušle u menopauzu često su bile svojevrstan kompas zajednice. Njih se pitalo za savjet, donosile su važne odluke i usmjeravale pleme. Vjerovalo se da upravo tada, oslobođene reproduktivne uloge, dobivaju jednu novu razinu jasnoće, intuicije i životne mudrosti.

NINA DURDEVIC

Mislite li da je menopauza i dalje svojevrsni tabu iako kroz to prolazi svaka žena?

- Paradoksalno je da svaka žena prođe kroz menopauzu, a o njoj i dalje govorimo šapatom. Mislim da smo desetljećima učili žene da moraju biti jake, izdržljive i da o svojim promjenama ne govore previše. Menstruacija je dugo bila tabu, menopauza je postala još veći. Kao da se od žene očekuje da samo nastavi dalje i pravi se da se ništa ne događa. A događa se puno toga. Mijenja se cijeli hormonalni sustav. Estrogen utječe na gotovo svaki organ u našem tijelu, od mozga i srca do kostiju i mišića. Zato simptomi nisu umišljeni i nisu znak slabosti. Oni su biološka stvarnost. A onda se dogodi onaj famozni brain fog. Usred rečenice zaboraviš riječ koju koristiš cijeli život i pomisliš: "Odlično, gotovo je." (smijeh) A zapravo nije. Mozak samo prolazi kroz jedno veliko, biološki uvjetovano preslagivanje. Mislim da bi mnogim ženama bilo puno lakše kada bi im netko na vrijeme rekao da je to normalno. Da se ne boje tih promjena, nego da ih dočekaju spremne i sa znatiželjom. Jer koliko god nam ovo razdoblje nešto uzima, jednako nam tako puno toga i donosi. Donosi jednu novu unutarnju snagu, veću jasnoću i hrabrost da napokon počnemo živjeti više po svojim pravilima, a manje po tuđim očekivanjima.

Kada biste morali izdvojiti jednu životnu lekciju koju ste naučili kroz sve svoje uloge, trenerice, autorice, poduzetnice i žene, koja bi to bila?

- Vjerojatno onu da ne moramo imati kontrolu nad svime. Dugo sam mislila da je snaga u tome da sve možeš sam. Danas mislim potpuno suprotno. Snaga je znati kada usporiti, kada promijeniti smjer i kada prihvatiti da se život neće uvijek odvijati po našem planu. I još nešto... Prestala sam težiti savršenstvu. Danas mi je puno zanimljivije biti autentična nego savršena. Mislim da ljudi ne traže savršene ljude. Traže one kojima vjeruju.

Što vas još uvijek može iskreno razveseliti, nasmijati ili napuniti energijom nakon napornog dana?

Jako malo mi zapravo treba. Dobar razgovor. Zagrljaj. Moja kujica Bali koji me dočeka kao da se nismo vidjeli mjesec dana. Smijeh s prijateljima. Ili kada mi neka žena pošalje poruku i napiše: “Znaš što, danas sam prvi put nakon dugo vremena odabrala sebe.” To su trenuci zbog kojih znam da sve ovo ima smisla. A ako baš moram izdvojiti jednu stvar koja me uvijek napuni energijom, onda je to znatiželja. Još uvijek se iskreno veselim učiti, istraživati i otkrivati nešto novo. Mislim da čovjek ostaje mlad onoliko koliko ga život još uvijek iskreno zanima.