Tjelovježba tijekom odrasle dobi smanjuje rizik od rane smrti za 30-40 posto, a bilo kakva tjelesna aktivnost bolja je nego nikakva, pokazalo je istraživanje. Iako dugoročne dobre navike donose najviše koristi, prelazak na aktivniji način života u bilo kojoj fazi odrasle dobi produljuje život, što sugerira da nikada nije prekasno za zdravlje, rekli su znanstvenici. Općenito, fizički aktivni ljudi imaju manju vjerojatnost da će umrijeti od niza stanja, uključujući bolesti srca, moždani udar i rak. Stručnjaci su pregledali 85 postojećih studija na milijunima ljudi. Otkrili su da ljudi koji su dosljedno fizički aktivni imaju od 30 do 40 posto manji rizik od smrti od bilo kojeg uzroka, a oni koji su povećali razinu tjelovježbe, ali ispod preporučenih količina, imaju od 20 do 25 posto manji rizik. Važno je da su ljudi koji su prešli s tjelesne neaktivnosti na aktivnost imali 22 posto manju vjerojatnost da će umrijeti od bilo kojeg uzroka u odnosu prema onima koji su ostali neaktivni. Tim, uključujući stručnjake sa Sveučilišta Queensland u Australiji, napisao je: “Nekoliko mehanizama može objasniti smanjeni rizik smrtnosti kod visoke tjelesne aktivnosti, poput poboljšanja tjelesne funkcije i protuupalnih učinaka.” Rekli su da su njihovi rezultati “naglasili važnost tjelesne aktivnosti u odrasloj dobi, što upozorava na to da započinjanje tjelesne aktivnosti u bilo kojoj fazi odrasle dobi može pružiti koristi za preživljavanje.”

WHO preporučuje odraslima da se od 150 do 300 minuta tjedno bave tjelesnom aktivnošću umjerenog intenziteta ili od 75 do 150 minuta tjedno aktivnošću visokog intenziteta ili kombinacijom ta dva načina. Primjeri umjerene aktivnosti uključuju brzo hodanje, intenzivno čišćenje poput pranja prozora ili brisanja podova, vožnju biciklom brzinom od 16 do 20 km/h ili badminton. Energična aktivnost uključuje planinarenje, trčanje brzinom od 10 km/h ili brže, brzu vožnju biciklom, nogometnu utakmicu, košarku ili tenis.