Placebo i nocebo efekti su suprotni, ali povezani fenomeni. Placebo efekt se javlja kada osoba doživi istinsko poboljšanje u svom zdravlju samo zato što vjeruje da je tretman koristan iako tretman zapravo nije aktivan.

To znači da sama uvjerenja i očekivanja mogu imati pravi fizički učinak, čak i ako tretman ne sadržava stvarne ljekovite sastojke. Placebo efekat je prepoznat u medicini u 18. stoljeću, kada su liječnici primijetili da pacijenti prijavljuju poboljšanja svog stanja iako su primali lijekove koji nemaju pravu iscjeliteljsku moć. Često su to bili neaktivni lijekovi, kao što su šećerne tablete, voda ili fizikalni tretmani bez stvarne terapeutske vrijednosti. Jedan od najpoznatijih povijesnih trenutaka povezanih s placebo-efektom dogodio se tijekom Prvog svjetskog rata. Liječnici su primijetili da su pacijenti koji su primali neefikasne lijekove ili tretmane (kako bi spriječili doktore da ostanu bez pravih lijekova) prijavili stvarno smanjenje simptoma kao što su bol ili stres.

Nocebo, s druge strane, ima moć negativnih očekivanja. Oba efekta pokazuju snažnu vezu uma i tijela i kako naša uvjerenja mogu utjecati na fizičko zdravlje. U medicinskom kontekstu nocebo-efekt odnosi se na situaciju u kojoj osoba doživljava negativne nuspojave ili pogoršanje simptoma zbog pukog očekivanja da će se to dogoditi.

To očekivanje može biti rezultat informacija o mogućim nuspojavama lijeka, prethodnih negativnih iskustava s liječenjem ili čak općih uvjerenja o štetnosti terapija, liječenja općenito ili medicinskih procedura. Važno je naglasiti da su simptomi prouzročeni nocebo-efektom stvarni i fizički se osjećaju iako nisu posljedica farmakološkog djelovanja lijeka ili samog postupka.

Iako točni mehanizmi nocebo-efekta nisu potpuno shvaćeni, istraživanja sugeriraju kombinaciju psiholoških i neurobioloških faktora. Strah od nuspojava ili negativnih ishoda liječenja može znatno povećati percepciju boli i drugih simptoma. Ljudi koji su skloni anksioznosti i somatizaciji (pretvaranju psihičkih problema u fizičke simptome) podložniji su nocebo-efektu.

Ako osoba očekuje da će osjetiti bol, mučninu ili neku drugu nuspojavu, veća je vjerojatnost da će to doživjeti. Ta očekivanja mogu biti oblikovana informacijama iz medija, razgovorima s drugim pacijentima ili čak neverbalnom komunikacijom liječnika. Ako je osoba imala negativno iskustvo s lijekom ili procedurom u prošlosti (npr. mučnina nakon upotrebe lijeka), sam pogled na bolnicu ili miris lijeka može izazvati slične simptome, čak i ako je riječ o bezopasnoj tvari.

Nocebo-efekt može utjecati na oslobađanje neurotransmitera kao što je holecistokinin (CCK), koji je povezan s anksioznošću i pojačanom percepcijom boli. Istraživanja su pokazala da blokiranje CCK može smanjiti nocebo-hiperalgeziju (pojačanu bol).

Dok placebo-efekt aktivira oslobađanje endogenih opioida (prirodnih analgetika u tijelu), nocebo-efekt može imati suprotan efekat, smanjujući njihovu aktivnost i povećavajući osjetljivost na bol. Slično, nocebo može smanjiti aktivnost dopamina, neurotransmitera povezanog s osjećajem zadovoljstva i motivacije.