Ovisnost o videoigrama i internetu sve više pogađa mlade muškarce koji su odrasli uz ekrane, a na liječenje su najčešće prisiljeni jer ih dovode roditelji i članovi obitelji, zbog čega pacijenti nisu motivirani za liječenje i promjenu, upozorava psihijatrica Irena Rojnić Palavra.

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ovisnost o videoigrama i internetu karakteriziraju tri ključna kriterija: gubitak kontrole u igranju ili upotrebi interneta, prioritet igranja pred ostalim životnim aktivnostima i nastavak ovisničkog ponašanja unatoč negativnim posljedicama u različitim segmentima života.

Rizična skupina

Psihijatrica Irena Rojnić Palavra iz Klinike za psihijatriju "Sveti Ivan" ističe da su najčešći pacijenti mladi muškarci koji provode velik dio dana igrajući videoigre ili skrolajući društvene mreže. U klinici se liječe samo punoljetne osobe, a ti pacijenti često zanemaruju društvene obveze, školu ili posao, što dovodi do sukoba u obitelji, smanjenja akademskog ili radnog učinka te emocionalnih problema poput tjeskobe i depresije. Proces može biti i obratan, pa tako psihičke teškoće, osjećaj usamljenosti i nepripadanja potaknu bijeg iz stvarnog svijeta u virtualni.

- Mladi ljudi koji dolaze na liječenje obično nemaju unutarnju motivaciju za promjenu. Smatraju da je normalno provoditi puno vremena na internetu jer su odrasli uz ekrane i to im je dio svakodnevice - navodi Rojnić Palavra.

Prema njezinim riječima, rijetko se događa da se pacijenti sami jave za pomoć i u većini slučajeva su roditelji ili obitelj ti koji ih nagovaraju da potraže stručnu pomoć. Nedostatak unutarnje motivacije za promjenu otežava proces liječenja.

- Mnogi pacijenti dolaze jer su prisiljeni, a ne zato što sami žele promjenu i to je jedan od najvećih izazova u liječenju - dodaje psihijatrica.

Rojnić Palavra objašnjava da, kako proces liječenja i terapija napreduju, neki pacijenti shvaćaju da im smanjenje vremena provedenog u igranju donosi pozitivne promjene u životu, poput boljeg odnosa s obitelji, poboljšanja radnog ili školskog učinka te smanjenja tjeskobe i depresije.

PEXELS

- Kada pacijenti shvate da im smanjenje igranja donosi boljitak, postaju motiviraniji za promjenu - rekla je.

Drugi veliki izazov je nemogućnost potpune apstinencije od interneta, za razliku od ovisnosti o drogama ili alkoholu.

- Internet je postao neizostavan dio svakodnevnog života, što onemogućuje inzistiranje na apstinenciji - objašnjava Rojnić Palavra. Stoga se terapija usredotočuje na smanjenje ili, idealno, prestanak igranja uz uspostavu kontrole nad upotrebom interneta i jačanje psiholoških kompetencija pacijenata kako bi mogli bolje kontrolirati svoje ponašanje.

- Cilj je pomoći pacijentima da skrate vrijeme provedeno u igranju, ali istovremeno raditi na njihovu psihičkom oporavku. Bez jačanja psiholoških kompetencija teško je postići trajnu promjenu - dodaje psihijatrica.

Metode liječenja

U liječenju ovisnosti grupa se uvijek pokazala kao zlatni standard.

- Takvo liječenje ima velike prednosti jer pacijenti mogu podijeliti svoja iskustva i osjećati podršku drugih koji prolaze kroz slične probleme - objašnjava Rojnić Palavra. Međutim, s obzirom na to da broj osoba koje se javljaju na liječenje nije uvijek velik, grupe ponekad funkcioniraju, a ponekad ne.

- Kada nemamo dovoljno pacijenata za grupnu terapiju, više se fokusiramo na individualni programa liječenja - dodaje.

Liječenje prosječno traje od nekoliko mjeseci do godine, ovisno o motivaciji i specifičnim karakteristikama i okolnostima pacijenta. Oni koji su motivirani i žele raditi na sebi obično ostvaruju bolje rezultate i brže napreduju. Ključni dio liječenja je i jačanje psiholoških kompetencija pacijenata.

- Da bi pacijenti skratili vrijeme provedeno u igranju ili upotrebi interneta, moraju biti psihički bolje. Bez jačanja psihičkih kompetencija teško je postići trajnu promjenu - objašnjava Rojnić Palavra.

Iako mnogi pacijenti u početku dolaze nemotivirani, s vremenom shvaćaju da im terapija može pomoći. Obitelj igra ključnu ulogu u procesu liječenja.

- Praktično uvijek uključujemo obitelj u terapiju. Ona je važna karika u cijelom procesu - ističe Rojnić Palavra.

Članovi obitelji pružaju emocionalnu podršku, pomažu u praćenju napretka i sudjeluju u stvaranju zdrave okoline koja potiče promjene.

- Obitelj mora razumjeti problem i znati kako pomoći pacijentu te je ona dio procesa liječenja - objašnjava i dodaje da se od pacijenata traži da rade na sebi.

Manji broj pacijenata uzima lijekove, a to su obično oni pacijanti koji u podlozi imaju dodatne psihičke probleme, poput depresije, anksioznosti ili psihoze.

- Lijekovi nisu primarni način liječenja ovisnosti o videoigrama i internetu, ali mogu biti korisni u slučajevima gdje postoji komorbiditet - zaključuje Rojnić Palavra.

Uspješni primjeri

Primjer uspješnog liječenja slučaj je muškarca od 35 godina koji je igrao videoigru League of legends svakodnevno, gotovo cijeli slobodni dio dana. Zbog toga je zanemario obitelj, izgubio posao, doživio ekonomske probleme i psihičke teškoće. Nakon što mu je supruga postavila ultimatum, odlučio je potražiti pomoć. Tijekom terapije shvatio je da je igranje postalo problem i odlučio se potpuno odvojiti od videoigara. Nakon toga uspio je popraviti odnose s obitelji, pronaći novi posao, riješiti financijske probleme te je bio psihički bolje.

- On je bio primjer kako se uz podršku obitelji i stručnu pomoć može postići znatna promjena - kaže Rojnić Palavra.

Drugi primjer je pacijent koji je imao probleme s odvajanjem stvarnog svijeta od virtualnog.

- Pacijent je u jednoj igri imao virtualnu suprugu, koja ga je "prevarila", što ga je jako pogodilo te je osjećaje tuge i tjeskobe prenosio i u stvarni život. Nije riječ o psihotičnom poremećaju, nego o problemu razgraničenja virtualnog i stvarnog svijeta - objašnjava Rojnić Palavra.

S obzirom na to da su mlađe generacije odrasle uz ekrane, problem ovisnosti o internetu i videoigrama vjerojatno će postajati sve veći. Psihijatrica ističe da je ključno razvijati kritičko razmišljanje u mladih ljudi kako bi mogli bolje razumjeti utjecaj tehnologije na svoj život.

Edukacija i medijska svijest također su važni u borbi protiv ovog problema.

- Mlade generacije trebaju naučiti kritički promišljati o sadržajima i vremenu koje provode na internetu i u videoigrama - zaključuje Rojnić Palavra.