Marko Milošević: Poezija nema granice, jer svi mi živimo slične živote
Da nam je netko rekao da jedan pjesnik može privući toliko publike da ispuni gotovo sva mjesta u koncertnoj dvorani “Franjo Krežma” u Kulturnom centru Osijek, ne bismo mu vjerovali. Ipak, to se dogodilo. Taj netko je Marko Milošević, pjesnik iz Beograda, koji je u Osijeku priredio poetsku večer i publiku doslovce digao na noge.
Bio je to njegov drugi nastup u Osijeku. “To je dokaz da je osječka publika prepoznala da ovo što radimo moji suradnici i ja vrijedi, da je iskreno i puno ljubavi, emocija, a najviše poezije, jer zbog toga ljudi i dolaze. To je jedan od mojih 600 nastupa kojima želim publici prirediti takav program da nitko ne iziđe ravnodušan”, rekao je Marko Milošević, ne krijući zadovoljstvo odazivom publike.
Svjestan je da poezija nije toliko popularna, jer na domaćoj su sceni još uvijek dominantni stand up komičari, no trudi se popularizirati je.
- Nastupam punih pet godina i pokazalo se da je publika željna i žedna lijepih riječi i emocija. Danas je ponuda različitih predstava u cijeloj regiji golema, no ovo što ja nudim nije klasični kabare, jer govorim isključivo svoju poeziju. Publika mi vjeruje, vidi da su moji stihovi iskreni, a kada netko to sam proživi i napiše, onda ta poezija ima veću težinu - objašnjava naš sugovornik.
No cijeli program ne sastoji se samo od recitiranja Markove poezije. Ima tu i glazbe. Za nju su zaduženi Denis Urošević, glazbenik, profesor gitare i ostali članovi pratećeg benda koji su izveli niz uspješnica, ljubavnih pjesama čiji su tekstovi prava poezija. “Moja posljednja i prva ljubavi” (Tereza Kesovija), “Da te bogdo ne volim” (Bijelo dugme), “Sava tiho teče” (Plavi orkestar), “Igra bez granica” (Toše Proeski), “Što te nema” (Jadranka Stojaković), samo je mali dio takvih pjesma izvedenih na ovoj poetskoj večeri, koje je publika pjevala zajedno s Markom i njegovim bendom. Dodajmo još sjajnu interpretaciju evergreena “Te voglio bene” koju je je izveo Denis Urošević, a publika nagradila burnim pljeskom.
- Smatram da poezija koja se pjeva ide uz poeziju koja se govori. I koliko god poezija bila dobra, nakon 20 minuta recitiranja ona slušatelju postane dosadna. Ovako, dva sata programa mi oplemenimo glazbom, poezijom koja se pjeva. To su lijepe pop i rock-pjesme uz koje sam ja odrastao, koje svi pamtimo, poznajemo, ali i često ih zaboravimo te se radujemo kada ih ponovno čujemo - objašnjava Marko.
Na svojoj glazbenoj turneji često je u Hrvatskoj, dva puta je nastupio u Zagrebu (u Kerempuhu i kinu SC-a), zatim u Šibeniku, Splitu, Buzetu, Vukovaru. Uz to, nastupa u Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini.
- To je dokaz da ljubav nema granice, kao i da poezija nema granice, jer svi živimo iste ili slične živote, proživljavamo slične emocije i prepoznajemo ih u pjesmama - ističe Marko.
O planovima u sljedećim mjesecima kaže: “Do kraja godine čeka me još dosta nastupa, zatim stanka u siječnju, a od veljače ponovno krećemo i nadamo se da smo ponovno u travnju u Osijeku.”
I umjesto zaključka, recimo još da Marko Milošević kroz svoje nastupe spaja poeziju i život, riječi i emociju, a njegovi stihovi često nastaju u dahu, noseći u sebi senzibilnost, pozitivni duh, vjeru u život i razumijevanje. Otac, muž i čovjek koji sa sobom nosi samo dušu, jer to je ono što na kraju ostaje. Jer pjesnikom se ne postaje, pjesnik se rađa.