U Osijeku predstavljena nova zbirka Slavice Cvitanušić, pjesnikinje koju nadahnjuju ljudi i svakodnevni život
U Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek predstavljene su tri zbirke poezije autorice koja nadahnuće pronalazi u svakodnevnom životu, obitelji, prirodi i ljudima koji je okružuju.
- Sreća je malo subjektivan pojam. Svi tragamo za tom srećom. Ne može se ta formula koja traje za cijeli život naći. Moja formula za sreću bila bi ljubav i zahvalnost. Kad to dvoje imamo, ipak ne možemo ne biti sretni - poručila je pjesnikinja Slavica Cvitanušić na predstavljanju svoje zbirke poezije „Formula za sreću”, održanom u četvrtak u Studijskoj čitaonici Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, u povodu Mjeseca hrvatske knjige.
Uz najnoviju zbirku, predstavljene su i njezine prethodne knjige „Možda sutra” i „Sedamdeset puta sedam”. O autoričinu stvaralaštvu, nadahnuću i mjestu poezije u suvremenom društvu govorila je i moderatorica predstavljanja Marija Purgar, profesorica hrvatskog jezika i diplomirana knjižničarka.
Život kao nepresušno nadahnuće
Iako je njezino pjesništvo prepoznatljivo po duhovnoj dimenziji, Cvitanušić ističe kako njezine pjesme nisu isključivo duhovne tematike.
- Više mislim da sam ja odabrana jer su meni počele jednostavno takve pjesme dolaziti. Takvo sam nadahnuće dobila. Premda se to razvilo u refleksivnu poeziju koja nije isključivo duhovna, ali ne isključuje tu duhovnu dimenziju - objasnila je autorica.
Njezini stihovi progovaraju o prijateljstvu, ljubavi, obitelji, prirodi i njenim mijenama, ali i o svakodnevnim životnim iskustvima. Inspiracija je, kaže, često zatekne u najobičnijim situacijama, čak i u kuhinji, kada osjeti potrebu zapisati misao koju poslije dorađuje. Pjesništvo za nju nadilazi stroge žanrovske podjele, a maštu, kako je otkrila, neprestano vježba.
Posebno mjesto u njezinu stvaralaštvu zauzima obitelj. Tako je pjesmu „Kava” posvetila suprugu, dok joj djeca predstavljaju nepresušan izvor životnog nadahnuća.
Rođena u Prilepu u Makedoniji, Cvitanušić se s obitelji tijekom rata, u dobi od 11 godina, preselila u Đakovo, odakle su joj i roditelji. Na studij je potom došla u Osijek, grad u kojem je provela najveći dio života i koji danas smatra svojim domom. Već dvadeset godina radi kao nastavnica engleskog i njemačkog jezika u osnovnoj školi u Vukovaru. Djeca i učenici su joj i inspiracija, ali ne samo za pisanje.
- Donosi mi inspiraciju za život. A život mi je inspiracija za pisanje - kazala je govoreći o svom nastavničkom pozivu, dodajući kako je rad s djecom za nju nepresušan izvor energije i mladosti.
Poezija kojoj se čitatelji vraćaju
O posebnosti autoričina stvaralaštva govorila je i Marija Purgar, koju su, kako kaže, još prije objavljivanja prve zbirke privukle duhovnost, jednostavnost i životna mudrost njezinih pjesama.
- Sama činjenica da je prva zbirka rasprodana, da je druga zbirka rasprodana, znači da postoji veliki interes - istaknula je Purgar, dodavši kako je zanimanje čitatelja ugodno iznenadilo i one koji od početka prate autoričin književni put. Smatra kako duhovna poezija itekako ima svoje mjesto među hrvatskim čitateljima.
Za Purgar, formula za sreću krije se ponajprije u unutarnjem miru, životnoj ravnoteži i ljubavi koju pružamo drugima.
- Rekla bih da se najviše sreća osjeća ili živi ako je dijelimo - zaključila je.
A upravo je to i jedna od poruka koju Cvitanušić želi prenijeti svojom najnovijom zbirkom. Iako sve pjesme nisu vedre, nastoji ih završiti pozitivnom mišlju, pružajući čitateljima ohrabrenje i poticaj da sreću prepoznaju u vlastitom životu.
- Htjela bih da im to bude neki kao mali priručnik za sreću- rekla je autorica, naglasivši kako joj je želja da zbirka ne ostane samo lijep predmet na polici, nego knjiga kojoj će se čitatelji uvijek iznova vraćati.
