U sklopu književnih večeri Osječkog ljeta kulture u Sakuntala parku obilježeno je sjećanje na nedavno preminulog Luku Paljetka. Ovog svestranog dubrovačkog pjesnika, prevoditelja, književnika i akademika utjelovili su poetski stihovi prvaka drame Ivana Ćaćića, a književni i medijski kritičar Goran Rem otkrio je detalje o velikanu hrvatskog pjesništva i književnosti.

Luko Paljetak jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika s čak 176 autorskih naslova, odnosno 196 sveukupnih. Među njima nalazi se 70 prijevoda, 40 knjiga poezije i dva romana, a prošle je godine obilježena 50. obljetnica njegove poznate zbirke humorističnih pjesama "Miševi i mačke naglavačke", klasika dječje književnosti. Svojim djelima Paljetak je otvarao vrata u svijet mašte i osjećaja.

- Ako je nešto uvijek prisutno u Paljetkovu podtekstu, onda je to Ujević. "Soneti i druge zatvorene forme", nastali 1983., najbolja su njegova zbirka pjesama, a mi Osječani imamo taj privilegij da ju je objavio upravo kod nas, u maloj biblioteci Revija. Igrao se sonetima kao nitko prije njega. Uvodio nas je polako u rečenicu, a u sredini bi nas stavio na klackalicu da bi nas destabilizirao tako ne budemo sigurni jesmo li točno shvatili njezino značenje. Njegovo pismo uvijek je referentno, ono komunicira s već napisanim. Ritam njegove rečenice toliko je zabavan, kad bih morao analizirati zašto, rekao bih da osjećamo udar te jezične strukture, bez obzira na to što možda ne znamo o kojem citatu govori. Cijeli svoj vijek proveo je u Dubrovniku, s mediterizmom kao ključnim dijelom egzistencije, a umjetnost je bila njegov pravi životni projekt - objašnjava Rem.

U svih 40-ak zbirki pjesama Paljetak neumorno citira i ostavlja trag nečega što već znamo, bilo iz književnosti ili kazališta. Njegova nas poezija testira, podsjeća na velikane baroka i renesanse, a on se smjestio odmah između - u srcu manirizma.

- Manirizam zna da je čovjek najvažniji, no Luko nam daje priliku da polažemo tekst pismenosti, daje nam da ispunjavamo križaljku znanja i otkrijemo što se to događa u umjetnosti. Čak je napravio križaljku Arcana od 14 redaka i 14 stupaca stihova koja, kako god da se čita, stvara ljubavni sonet. Paljetak je volio nastupati i stalno biti prisutan na hrvatskoj književnoj sceni. Jednom prigodom sam ga gledao kako posve sam na kazališnoj pozornici izgovara svoje stihove. Potpuno zanesen, istim je tonom zatim komentirao i prezentirao svoje mikroeseje. Umjetnost je njegova neupitna životna odluka, vrlo srdačan i precizan čovjek - ističe Rem.

Luko Paljetak svojim je trudom i radom i više nego zasluženo osvojio brojne nagrade, odličja i priznanja. Među njima posebno se ističu nagrada Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus 1995., Nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo 2005., nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo 2012. i nagrada "Iso Velikanović" za životno djelo za književne prijevode.

- Unatoč ponekim kritičarima Paljetak se uspješno smjestio među hrvatske klasike. Imao je dobru recepciju, pomno ga se pratilo, što je bilo neobično jer je krenuo sa zbirkama tek 1968., kada se povijest previla u drugu fazu. Umjetnost je tada reagirala, pa u književnosti, zajedno s Paljetkom, nastupa njegova generacija: Ivan Rogić Nehajev, Borben Vladović, Ljerka Mifka i Dubravka Oraić Tolić. "Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva" Vlatka Pavletića ih ne prepoznaje, no Zvonimir Mrkonjić iz filozofske književnosti jako dobro vidi što rade. Ta generacija nas nikad nije opterećivala poviješću, već ne prestaju biti vedri zaigrani lirici koji sami sebe raspakiraju na sve moguće načine. Čak je i Branimir Donat, najveći hrvatski kritičar nakon Matoša, rekao da je to što piše Paljetak čista čarolija, pohvalivši njegovo umijeće neozbiljnosti - govori Rem.

Dok se opraštamo od Paljetka, ostaje nam njegovo bogato nasljeđe koje će živjeti kroz njegove knjige i riječi. Njegova umjetnost će nastaviti nadahnjivati generacije koje dolaze, podsjećajući nas na snagu riječi i ljepotu književnosti. n