Mathilde Arcel Fock i May el-Toukhy
Filmski festival u Veneciji završio dvostrukim trijumfom danskog filma “Nepoznata žena”
Velika nagrada žirija pripala je drami “Moguća ljubav” Lee Chang-donga
Osrednje izdanje 83. Mostre završilo je očekivanom podjelom nagrada, a balansirane odluke međunarodnog žirija, kojemu je predsjedala američka glumica i filmašica Maggie Gyllenhaal, prilično su dobar presjek ovogodišnjeg venecijanskog festivala, koji je bio izrazito političan, snažno društveno angažiran i standarno usmjeren na autorski film.
Kad se sve zbroji, dvostruki danski trijumf je zaslužen. Povijesna drama s elementima trilera “Nepoznata žena” danske redateljice egipatskih korijena May el-Toukhy osvojila je Zlatnog lava za najbolji film, a Mathilde Arcel za briljantnu ulogu proglašena je najboljom glumicom. Ona tumači mladu sluškinju Marie u poratnom Kopenhagenu čiju udaju za svog bogatog poslodavca ugrozi sumnja o njezinoj vezi s njemačkim vojnicima tijekom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Danskoj. Snažna feministička drama oslikava kolektivnu osvetu i licemjerje danskog društva, u kojem žena i njezino tijelo postaju fokus političkog i društvenog bojišta na kojemu pravednik postaje progonitelj, a kolektivna trauma lov na vještice.
Velika nagrada žirija pripala je jednom od (s pravom) najhvaljenijih filmova ovogodišnje konkurencije, “Moguća ljubav” južnokorejskog autora Lee Chang-donga. Gotovo trosatna drama prati radničku obitelj u egzistencijalističkoj krizi i imućni par koji snima film o njihovim životima. S vremenom njihove interakcije postaju sve osobnije i intimnije, granica između empatije i eksploatacije polako nestaje, a klasne razlike postaju sve izraženije. Sjajan višeslojan film o međuljudskim odnosima, ljubavi i kompleksnosti društvenih okvira.
Nagrada za najbolju režiju iznenađujuće je pripala ruskom redatelju i disidentu Iliji Kržnakovskom za monumentalni “DAU”, gotovo tri i pol sata dugu, ambicioznu i kontroverznu filmsku konstrukciju inspiriranu životom, radom i intelektualnim svijetom fizičara Lava Landaua i njegovih kolega fizičara koji su tijekom 20. stoljeća djelovali u Sovjetskom Savezu. Žiri je zapravo nagradio nevjerojatno redateljsko postignuće, jer “DAU” je možda i najveći ekspirement u (bar novijoj) filmskoj povijesti. Kržnakovski, koji se odrekao ruskog državljanstva, izgradio je zatvoreni svijet kao filmski set, naselio ga tisućama sudionika i tri godine ih snimao, a put do završenog filma trajao je puna dva desetljeća. Rezultat je zahtjevno i radikalno djelo koje će oštro podijeliti i publiku i kritiku.
Najboljim je glumcem, očekivano, proglašen John Malkovich za životnu ulogu ostarjelog nekonvencionalnog operativca CIA-e u političkoj crnoj komediji “Divlji konj broj devet” Martina McDonagha, smještenoj u 1973. godinu u Čileu neposredno prije vojnog puča. Tom se sočnom ulogom Malkovich nametnuo i kao prvi favorit za glumačkog Oscara sljedeće godine.
Nagrada za najbolji scenarij pripala je francuskom trojcu Stéphane Brizé, Coralie Amédéo, Olivier Gorce za oštru kritiku suvremene korporativne kulture “Dobri mali vojnik” u režiji Stéphanea Brizéa. Film o direktorici ljudskih resursa (sjajna Alba Rohrwacher) koja kukavički postaje dio sustava koji je pokušavala držati pod kontrolom balansiran je spoj crnohumorne satire i socijalne drame o sustavu u kojem se brutalnost i eksploatacija zaposlenika skrivaju iza općedruštvene dobrobiti, motivacije i poslovnog uspjeha.
Nimalo iznenađujuće, Posebnu nagradu žirija dobio je “NAZA”, dokumentarni film izraelskih autora Yuvala Abrahama i Rachel Szor, koji kao izvršni producent potpisuje redatelj Oscarom nagrađenog filma “Zona interesa” Jonathan Glazer. Dokumentarac kroz anonimna svjedočanstva 24 bivša pripadnika izraelske vojske i obavještajnih službi govori o sofisticiranom digitalnom sustavu i protokolima kojima se Izrael koristi za ciljano ubijanje civila u Gazi. Naslov filma dolazi od akronima kojim se izraelska vojska služi kao skraćenicom za civilne žrtve. Riječ je o gotovo bazičnom dokumentarnom formatu televizijskog intervjua, no upravo ga njegova jednostavnost i distanciranost čine potresnim i emocionalnim svjedočanstvom čija je politička, društvena i humana dimenzija iznad umjetničke. Nagrada “Marcello Mastroianni” za najbolju mladu glumicu ili glumca pripala je Francuskinji Malou Khebizi za uvjerljiv nastup u drami “15/18” (“Mjesto ozdravljenja”) Cédrica Kahna, u kojoj tumači jednu od adolescentica smještenih na odjel psihijatrije za mlade. Mala satisfakcija za jedan od najboljih naslova u konkurenciji ovogodišnje Mostre.