Nogomet kako ga piše hidratacija
NIJE HIDRATACIJA NAJGORE ŠTO NAM SE DOGODILO S TIM NOGOMETNIM SIJELOM. “AMERICANA” JAŠE DALJE I UGLAVNOM JE BLAGI DAVEŽ
E pa krenimo mi nekim redom. Recimo, od hidratacije, ili hidracije. Od pauze za hidrataciju. Od pauze nakon koje bi red bio priznati da se nogometna utakmica više ne igra dva poluvremena između kojih je veliki odmor od 15 minuta, nego se nogometna utakmica sastoji od četvrtina onako kako se vaterpolska utakmica odavno sastoji od četvrtina. Hidratacija! Ajde kad sunce uprži i kad se znoj slijeva niz obraze u potocima, ima tad voda neku svrhu i razlog, ali prekidati sve da se momci osvježe na jedva desetak stupnjeva kanadskih je, brate, laž i obmana. Nije, dakako, vrijeme za hidrataciju, nego je vrijeme da se ubere još koja pinkica marketinška, pitanje je samo zašto nam to pošteno i ne kažu. Da hidratacija... A ono samo nova prilika da odvrnemo čep nekog pića na čije kušanje nas je marketing i opet natjerao.
Nije, međutim, hidratacija ono jedino, ili ono najgore, što se nama dogodilo s tim nogometnim sijelom zbog kojeg je televizor cijeli dan upaljen. "Americana" jaše dalje i uglavnom je blagi davež. I nije to zato što ta kemija između voditeljskog para nikako da se razvije, makar bi zeru kemije dobro došlo, nego je to zato što nam stručni komentatori jednostavno nemaju što reći, nitko doli doajena Samovojske. Ješe, doduše, bar djeluje televizično i drži se teme, a ostatak družine poput Ivkovića, Rendulića jednostavno nije na razini onog što Svjetsko prvenstvo traži. Da je mudrije katkad svašta pojesti nego svašta reći, pokazali su Ivković i Rendulić, pogotovo silujući temu Vuškovića nakon poraza od Engleza. Okomili se naši znalci na najmlađeg našeg momka i na svakog tko je ikada rekao da je dragulj, a rekli su to, među ostalim, svi stručnjaci one strašne Bundeslige i svi koji su spremni i više od 50 milijuna eura za njege platiti. Okomili se na momčića zaboravljajući koliko su loše odigrali prvi do njega, poput Gvardiola i Šutala, da na koncu lošu partiju Modrića i ne spominjemo. Valjda su očekivali da im čovjek iz obrane i obrani i zabije, a on, eto, ništa. I umjesto da na priči o momku koji je nesumnjiv talent gradimo budućnost, umjesto da, ako ništa, PR-ovski odradimo posao, našli se mudraci da silom traže Pedra. I dok je nevoljkost čelništva reprezentacije da zaštiti svog momka samo nastavak ponašanja koje smo često imali prilike gledati uime "obitelji", mlakost kojom im se voditelj i urednik Šapit "suprotstavio" ostat će za anale. Ili bar razlogom da se traže kanali gdje nogomet na Svjetskom komentiraju istinski junaci poput Ibrahimovića, Linekera, Henryja.
U ovom trenu ovaj koji piše ne zna kako je završila utakmica s Panamom, ne zna je li se igralo s Vuškovićem ili bez njega, ali zna da jest sve što kažu Ivković & Co. Tu bi družinu trebalo puštati na ekran samo za hidratacije, dok se vrijeme troši na kokice i pivo, a ne na gledanje, a ostatak vremena neka o nogometu pričaju Valentina Miletić i Tihana Nemčić Bojić. Jer kad su ono jednom njih dvije razmijenile nogometne misli, bilo je za povijest i posve smisleno.
Studijskoj emisiji o nogometu zvanoj "Americana" ne nedostaje dobrih želja i namjera, ali joj možda i budžet nije dao da se ode daleko. Fali neki moment koji će razgaliti dušu a da nisu samo izjave navijača pobirčenih po ulici. Valentina to sama spasiti ne može, još više ako će je non-stop nastojati odijevati onako kako se sama valjda nikada odjenula ne bi. Momci, inače, i dalje forsiraju svijetle neke, bež tonove. Jedini odmak kostimografski dogodio se za utakmice Hrvatske, kada su voditeljski dvojac maltene ogrnuli, ajajaja, u boje mile nam trobojnice. Sve je bež, a bež je dosadan i kad ga se metaforično spominje.
Ali, ajmo mi i na pozitivno, doslovno na "Pozitivno", emisiju HRT-a koja se religijskim pitanjima bavi. To je ona u kojoj urednik i voditelj Mario Raguž katkad razgovara i sa svećeničkim licima jedan na jedan. Ima već neko vrijeme od epizode koja je i mladom i starom zapela za oko, ali vrijedi notirati da je prekoputa sebe Raguž nedavno posjeo đakona Matu Zirduma. Elem i u najkraćem, da je Zirdum hodao zemljom onomad kada se snimala serija "Ptice umiru pjevajući", ne bi se nikada u ulozi svećenika u muci zbog zabranjene ljubavi proslavio Richard Chamberlain. Da nam Zirduma dadu za hidratacije, to bi bio dar s nebesa, ma nismo mi te sreće.
Nego, sjeća li se itko one snimka koncerta s Hipodroma emitirane na HRT-u? Gledanost bi 5,47 posto. Puno? Malo? Je li se isplatilo u odnosu prema onom koliko je koštalo i što se pisalo. Da je pitati Ivkovića i družinu?!