Sve je do toga kakav ćete naslov dati pjesmi. I to je jedan od poprilično legitimnih zaključaka koji se nameće nakon još jednog odgledanog izbora za pjesmu Eurovizije, sedamdesetog po redu. Mi nikada bolji nismo bili tek kad smo se sjetili pjesmu nasloviti s Rim Tim Tagi Dim, a Bugarska evo pobjednik tek kad je pjesmi dala ime Bangaranga! Što to bangaranga, svega mu, uopće znači. Dobro, nije da se nisu raspisali portali kako su autori pobjedničke pjesme posudili riječ iz kreolskog jezika, ali što će Bugarima kreolski kraj svih tih lijepih bugarskih riječi kojima se također dade pjevati o kaosu, neredu, buntu ili pobuni!? Zato što je zvučno, pamtljivo, živahno i zato što je ime važno.

POBIJEDILA je, dakle, Bangaranga u izvedbi silovite pjevačice Dare, jedne od onih što joj je za nastupa vjetar nosio dugu kosu i oskudnu haljinicu, i tu se nema bogzna što prigovoriti. Za reć’ pravo i nije bilo neke neizvjesnosti ni oko konačnog pobjednika ni oko konačnog plasmana naših djevojaka, grupe Lelek. Evo nas na koncu na 15. mjestu, malo ispod neke imaginarne zlatne sredine, malo ispod vazda upitnog startnog broja 13. Nema sreće u broju 13, ali kako ni pjesma Andromeda ne progovara baš o sreći, onda je valjda i to s te neke magijske strane u redu. Otpjevale su cure sve kako treba, i njima je kose nosio jak vjetar, grmjelo je i sijevalo sve u šesnaest, a da sve ipak bude prizemljenije mrvu pa da i običan turist može shvatiti štogod o stoljetnoj kletoj sudbi na ovim prostorima eto je jedna od djevojaka i levitirala malo. Dobro, nije baš da je vješta bila k’o nekad velečasni Sudac, ali odlijepila se od poda taman toliko da legitimno može uz bok sličnim performerima što stoluju po trgovima velikih europskih metropola da se s njima selfi učini. Vazda nas ubije ta želja da smo temom, pjesmom, izvedbom veći od života. Andromeda vs. Bangaranaga! Tu se pobjednik unaprijed zna. A ako nam je veličina baš toliko napeta, onda je za dogodine izbor, avaj i kuku, samo jedan, onog čije se ime naglas ne izgovara. Ma, istina je i to da nisu ni drugi daleko od sličnih ambicija. Albanskom predstavniku majka se tako za nastupa javljala iz oblaka dok ga prati u tuđinu. Pa se ti s tim bori.

ELEM, Eurosong. Što se stajlinga tiče u trendu su, čini se, visoke čizme do pola bedara i čim više gvožđa na odjeći, licu, tijelu. Ma da nama Eurosong bude tema uz kavu i tjedan dana nakon finalne večeri pobrinuo se stručni žiri iz susjedne Srbije. Stručnjaci su hrvatskoj pjesmi dali ravno nula bodova. Naš stručni žiri je Srbiji dao maksimalnih 12. Naš je žiri odradio sve ono što uljuđene zemlje na ovom natjecanju rade, a rade to da susjed susjeda uvijek lijepo nagradi. Skandinavci Skandinavcima, baltičke zemlje baltičkim zemljama, Malta Cipru, a Cipar Malti. Ali ne! Što, dovraga i bestraga, s nama i našim susjedstvom ne valja!? Ima li neka političko-eurovizijska inicijativa da sjednemo za stol pa da konačno pokažemo malo razuma na ovoj lakoglazbenoj razini. Jer narod je u finalnoj večeri pokazao da misli drugačije, pa je publika u Srbiji s dvanaesticom nagradila Hrvatsku, baš kao što je hrvatska publika dala maksimalni broj bodova pjesmi iz Srbije. Ima nade, reklo bi se. Još samo da je smisliti neku manje dramatičnu pjesmu od one u kojoj se spominje krv, znoj, suze i gdjekoje grobište. Još samo da je i opet poslati na Eurosong neku pjesmu pamtljiva imena, onako kako su pamtljiva bila prezimena voditelja trodnevne bečke priredbe. Ona Swarovski, a on Ostrowski. Tko to može ne voljeti!? Nitko!

A KAKO se uz kavu još uvijek dade o Eurosongu makar se dogodio prije “sto godina”, tako se dade i o proslavi stogodišnjica HRT-a u dvorani “Vatroslav Lisinski”. Skupilo se poprilično svijeta na velikoj obljetnici, vidjelo se u publici dragih nekih lica, zdušno je svirao simfonijski orkestra HRT-a i zbor pjevao baš kao da nitko nije, nema davno, spominjao mogućnost da ih se ukine pa da se troškovi javnog servisa preko koljena smanje. Zapravo, taj jedva primjetni spomen kulture za same priredbe nekako je i najviše zaparao uši. Čast sportu, kvizovima, informativi, ali ako je išta u novijoj povijesti HRT-a bilo veliko i važno, onda je to pokretanje televizijskog Trećeg programa. Treći radijski i Treći televizijski daju nam makar iluziju da smo društvo zdravije nego što vjerojatno jesmo. Da se to spomenulo, možda bi, tko zna, slavlju nazočan premijer lakše shvatio kako ga se između redaka ‘žica’ veća pristojba. Ma, tek nam je prvih 100...