Među prvima u Hrvatskoj, Sanela Dropulić deklarirala se kao futurologinja poduzetništva, a osim toga, između ostalog, stručnjakinja je za tržišne komunikacije i konzultantica za umjetnu inteligenciju.

Zašto baš futurologija, što vas je potaknulo na to i kakva su dosadašnja iskustva?

- Moj put prema futurologiji zapravo je počeo još u ranom djetinjstvu. Uvijek sam bila dijete koje gleda naprijed i s velikom znatiželjom promatra svijet oko sebe - upijala sam pojave u društvu, ekonomiji, ali i modi, glazbi, sportu... Stalno me mučilo isto pitanje: Kako će sve ovo izgledati kada ja odrastem? Ta dječja fascinacija uzrocima i posljedicama s vremenom se pretvorila u ozbiljnu analitičku strast. Nakon više od dva desetljeća rada u tržišnim komunikacijama i poduzetništvu na domaćem i inozemnom tržištu shvatila sam da posao više nije samo rješavanje današnjih problema nego i prepoznavanje onih koji nas čekaju iza ugla. Jer nije me zanimala samo sadašnjost nego i smjer u kojem se stvari kreću.

Futurologija poduzetništva za mene nije bila nikakav dokoličarski odmak, nego nasušna potreba poslovnog sektora. Dosadašnja iskustva su izvanredna: u početku su me gledali s dozom skepticizma, kao da pričam o gatanju iz šalice kave. No kada su se moji modeli analize trendova pokazale točnima - bilo da je riječ o promjenama u ponašanju potrošača, digitalnoj transformaciji, našim klijentima, kako ćemo zarađivati, novim karijerama koje dolaze bilo o novim radnim navikama - poduzetnici su shvatili da futurologija nije gledanje u staklenu kuglu, nego strateški alat koji štedi novac i čuva tvrtke od propasti.

Pojam je još 1943. skovao Ossip K. Flechtheim. Što je futurologija značila u analognom 20. stoljeću, a što znači danas u digitalnom 21. stoljeću?

- U 20. stoljeću, kada je Flechtheim definirao pojam, futurologija je bila dominantno akademizirana i promatrana kroz prizmu hladnoratovske geopolitike, demografije i makroekonomskih linearnih projekcija. Promjene su se događale u ciklusima koji su trajali desetljećima. Futurolozi prošlog stoljeća imali su luksuz vremena - mogli su analizirati trend koji bi se razvijao idućih 30 godina i nikamo se nije toliko žurilo.

Danas, u 21. stoljeću, živimo u doba eksponencijalnog razvoja. Digitalna era potpuno je razorila linearne modele. Futurologija danas više nije stilska vježba za intelektualce, nego disciplina preživljavanja. Današnja futurologija spaja big data analitiku, umjetnu inteligenciju, sociologiju i psihologiju kako bi identificirala “slabe signale” (weak signals) i “crne labudove”. U 20. stoljeću futurologija je odgovarala na pitanje “Što će se dogoditi?”, a u 21. stoljeću odgovara na pitanje “Kako da se prilagodimo na više mogućih scenarija koji se mogu dogoditi već sutra?”.

Ustupljeno

Što je točno futurologija poduzetništva i kako ste je obradili u svojoj knjizi “Što donosi sutra?”, prvom takvom vodiču u regiji?

- Futurologija poduzetništva primijenjena je znanstveno-analitička disciplina koja pomaže poslovnim subjektima predvidjeti tržišne, tehnološke i društvene promjene te ih pretvoriti u održive poslovne modele. Ona spaja egzaktne podatke (trendove u industriji, demografske skokove, regulatorne okvire) s kreativnim strategijama upravljanja rizikom.

U svojoj knjizi “Što donosi sutra?”, koja je nastala kao prvi futuristički vodič za poduzetništvo u ovom dijelu Europe (2019.), željela sam demistificirati taj pojam i poduzetnicima dati praktičan alat u ruke. Knjiga nudi odgovore na pitanje kako prepoznati koje će industrije nestati, kako će mlađe generacije (Gen Z i Gen Alpha) kupovati i raditi te kako tradicionalni biznis transformirati u otporan sustav. Znanstveni pristup predviđanja ovdje se izravno isprepleće s praksom: nudimo alate za takozvano stres-testiranje poslovnih ideja u odnosu prema budućim scenarijima. Ono na što sam tada upozoravala, već se sljedeće godine pokazalo našom realnošću, a to je pretresanje svih društvenih aspekata života - i zaokret u sasvim novu realnost. Ta realnost počela je pandemijom korone, a preslagivanja traju još uvijek.

Što kao futurologinja predviđate za nadolazeću, 2027. godinu? Koja je uloga umjetne inteligencije i na što poduzetnici moraju obratiti pozornost?

- Godina 2027., po meni, bit će prijelomna u nekoliko ključnih segmenata:

AI iz faze “igračke” prelazi u fazu “infrastrukture”: Umjetna inteligencija u 2027. više neće biti tema o kojoj se raspravlja po konferencijama, ona postaje nevidljivi pozadinski motor svakog biznisa. Tvrtke koje do 2027. ne budu imale integrirane AI agente u operativnom radu izgubit će cjenovnu i brzinsku konkurentnost.

Kriza ljudskih resursa i “hibridna radna snaga”: U 2027. fokus više neće biti samo na nedostatku radnika nego i na upravljanju timovima, u kojima rame uz rame rade ljudi i autonomni AI sustavi. Težište se prebacuje na vještine koje AI ne može lako duplicirati: empatiju, kritičko razmišljanje i etičko odlučivanje.

Ekonomija prevencije i digitalne ovisnosti: Primjećujemo snažan porast potražnje za proizvodima i uslugama koji nude “digitalni detoks”, zaštitu mentalnog zdravlja i kibernetičku sigurnost. Poduzetništvo u području edukacije i prevencije digitalnih prijevara i ovisnosti bit će jedan od najbrže rastućih sektora.

Mikropoduzetništvo i financijska pismenost mladih: Generacije koje dolaze više ne traže trajno zaposlenje na 40 godina. U 2027. svjedočit ćemo bumu mikropoduzetnika i projektnih timova, što od društva zahtijeva drastično podizanje financijske i digitalne pismenosti već u srednjoškolskoj dobi.

Dodala bih tu svakako ovo:

Budućnost rada i kompetencija: Mijenjat će se struktura poslova, a sposobnost učenja, prilagodbe, kritičkog razmišljanja, kreativnosti i rada s novim tehnologijama postat će iznimno važna. Neće biti dovoljno samo poznavati određenu struku; morat ćemo kontinuirano obnavljati svoje znanje.

Demografske promjene: Starenje stanovništva, nedostatak radne snage, migracije i promjene obiteljskih i životnih obrazaca snažno će utjecati na gospodarstvo, tržište rada, zdravstvo i potrošnju.

Energetika i klimatska prilagodba: Energetska sigurnost, dostupnost resursa, održivost i prilagodba klimatskim promjenama postajat će sve važniji elementi poslovnog odlučivanja.

Povjerenje i autentičnost: U vremenu generiranog sadržaja, deepfakeova i sve sofisticiranijih digitalnih manipulacija vjerodostojnost postaje jedna od najvrjednijih valuta. Povjerenje u brendove, institucije, medije i informacije bit će sve važnije.

Geopolitika i sigurnost: Globalni odnosi, trgovinski lanci, tehnološka neovisnost i kibernetička sigurnost sve će snažnije utjecati na poslovne odluke.

Promjene potrošačkih navika: Potrošači će očekivati personalizirani iskustva, bržu uslugu, veću transparentnost te proizvode i usluge koji odgovaraju njihovim stvarnim potrebama.

U razvijenom svijetu futurologija je standardno zanimanje. Kakva je situacija u Hrvatskoj, držimo li korak i koliko se kod nas cijeni glas futurologa?

- U SAD-u ili Japanu svaka ozbiljna korporacija ili ministarstvo ima funkciju Chief Future Officera (direktora za budućnost). U Hrvatskoj situacija napreduje, ali još uvijek kaskamo za zapadnim standardima. Kod nas se futurologija i dalje ponekad doživljava kao luksuz ili egzotika, umjesto kao prijeko potrebna prevencija.

Međutim, stvari se mijenjaju. Mladi poduzetnici i napredne tvrtke shvaćaju da je cijena nepripremljenosti na budućnost daleko viša od cijene angažiranja stručnjaka koji im tu budućnost može analizirati. Hrvatska ima sjajne pojedince i izniman potencijal, no moramo promijeniti mentalitet - moramo prestati reagirati tek kada nam se kriza dogodi i početi razmišljati unaprijed. Moja je misija kroz futurologiju poduzetništva i rad s mladima pokazati da budućnost nije nešto što nam se jednostavno “događa”, nego nešto što aktivno kreiramo danas.

Za kraj, izdvojite jednu misao koja možda najbolje opisuje vaš pogled na futurologiju...?

- Budućnost nije unaprijed zapisana i nije samo rezultat tehnološkog napretka. Ona nastaje iz naših današnjih odluka, vrijednosti, znanja i spremnosti na promjene. Ne možemo predvidjeti baš sve što nas čeka, ali možemo naučiti bolje promatrati svijet, prepoznavati signale promjena i zamišljati različite scenarije. A zatim, što je najvažnije, djelovati.

Zato je možda najvrjednija vještina budućnosti sposobnost otvorenog promišljanja, učenja i prilagodbe. Ne pobjeđuju nužno najjači ni najbogatiji, nego oni koji najbrže prepoznaju promjene i pretvore ih u priliku.

Budućnost nije mjesto na koje ćemo jednoga dana stići. Budućnost stvaramo svakom današnjom odlukom. Smatram da ne trebamo biti promatrači budućnosti. Trebamo biti njezini aktivni sudionici i kreatori.