Koliko suvremena komunikacija i mediji u kakvima i s kakvima živimo, radimo i zabavljamo se oblikuju fenomen otuđenja (alijenacije) u modernom društvu, napose ovodobnom, globalno umreženom i digitaliziranom - pitali smo Mariju Margaretu Kliku, direktoricu agencije KIND PR i komunikacijsku savjetnicu.

- Pitam se što bi danas Marx rekao kad bi svjedočio ovoj vrsti alijenacije. Prema mojem mišljenju mediji utječu na alijenaciju. Zavlačimo se u svoje dnevne boravke i spavaće sobe, bingamo serije, naručujemo hranu preko dostave, igramo igrice, vježbamo online itd. Sve to radimo jer nam je dostupno u dva klika. Mislim da tom fenomenu pridonosi i činjenica da nam se servira upravo ono što volimo. Algoritam već zna što volimo gledati i koju hranu želimo naručiti...

Američki teoretičar Michael Gorman naveo je opasnosti koje se pojavljuju kao posljedica prekomjernog izlaganja informacijama. Stoji li teza da masovni mediji, osobito u 21. stoljeću, nisu donijeli duh zajedništva, već otuđenost?

- Nažalost, došlo je do toga da što više informacija imaš, to više osjećaš strah i paranoju. Strah je pritom sasvim normalna emocija, jer, kad gledaš što se događa u nekim zemljama i što se događa ljudima, ne možeš ostati ravnodušan. S druge strane, rađa se duh zajedništva, ali samo među istomišljenicima. S onima koji ne dijele tvoje mišljenje više nisi u stanju biti ni u istoj prostoriji. I to je zapravo ključna razlika. Prije si o čovjeku znao neke osnovne stvari - tipa za koga glasa i što sluša - i neovisno o tome družio bi se s njim. Danas, kad vidiš po objavama što sve zagovara, zapitaš se dvaput je li vrijedan mjesta na tvojoj listi prijatelja.

Kad smo kod medija, koliko društvene mreže utječu na otuđenost među ljudima, napose mladima? Zvuči paradoksalno da u vrijeme globalne umreženosti svih sa svima, otuđenost postaje riječ koja najbolje oslikava moderno društvo... Vaš komentar?

- Da, zvuči paradoksalno kad kažemo kako se, recimo, mladi umrežuju i pričaju online, imaju grupe na gotovo svakoj društvenoj mreži, a da svejedno dolazi do alijenacije. Problem je u tome što se smanjuje potreba za odnosima u "stvarnom životu", potreba za izlascima (primjećuje se i trend zatvaranja klubova), pa čak i za satima provedenim vani u lokalnom parku. Zanimljivo je i to što se mijenja sama aktivnost na društvenim mrežama. Sve manje mladih želi dijeliti informacije o sebi (što nije loše), a sve više postaju samo promatrači.

No ovdje bih posebno naglasila da za to ne možemo okrivljavati mlade. Oni odrastaju u svijetu koji smo im mi stvorili, u kojem je digitalna komunikacija postala normalan dio svakodnevice. Nisu oni birali takav sustav, nego su mu se prilagodili. Uostalom, nećeš sjediti sam u parku ako su svi tvoji prijatelji online. Sasvim je prirodno da se želiš uklopiti i biti tamo gdje su svi ostali.

Andrea Mulder/Photo Art

Plaćamo li danak suvremenosti i kad je otuđenje u pitanju? Kakve su posljedice sveopće digitalizacije, prekomjernog korištenja tehnologije, užurbanog načina života i pretjeranog individualizma? Svi više gledamo u ekrane mobitela nego u ljude...

- Evo jednog konkretnog primjera. Nekoć si se morao dobro fokusirati kad si išao nekamo prvi put, pamtiti ulice i neke specifične građevine da bi se znao vratiti. Sada otvoriš aplikaciju i jednostavno dođeš na to mjesto. I što ti to donosi? S jedne strane, možeš doći bilo kamo, bilo kad, a s druge strane, nemaš više uopće potrebu okrenuti se oko sebe, promatrati okolinu, snaći se kako znaš ili pitati prolaznika pokraj sebe za pomoć.

Kad se sve uzme u obzir, u kojoj je mjeri materijalistički pogled na svijet otuđio čovjeka od čovjeka i od samoga sebe? Koliko su pritom otuđenju pridonijeli razvoj konzumerizma, prekomjerna potrošnja i eskalacija hedonizma u ovodobnom društvu spektakla? Vaš završni komentar?

- Nitko mi ne može reći da je u redu ocjenjivati ljude na temelju toga što imaju na sebi i koliko su to platili. Ljudi su, prema mojem mišljenju, previše skloni osuđivanju i zbog nekog razloga misle da su bolji od ostalih. Ali toga, nažalost, ima od postanka svijeta, samo što je danas izraženije nego ikad prije, upravo zbog društvenih mreža i sve većeg broja brendova. Normalno da dolazi do alijenacije kada te prijatelji isključuju zato što si ne možeš priuštiti nešto što oni mogu, kad te netko ne želi ni pozdraviti, a kamoli osloviti imenom, jer pošteno radiš neki posao koji oni smatraju manje vrijednim od svojega.

(Marija Margareta Klika posljednjih 16 godina djeluje u odnosima s javnošću unutar kojih se specijalizirala za korporativnu i brend komunikaciju. Radila je s klijentima iz raznih industija, uključujući FMCG te sektor vezan uz putovanja i mobilnu tehnologiju. Od 2020. godine suosnivač je i platforme THE GREEN HUB usmjerene k pružanju različitog spektra usluga iz domene ekološkog i komunikacijskog konzaltinga u cilju postizanja održivog načina poslovanja tvrtki i organizacija...)