Kad se povede razgovor o tome jesmo li i u kojoj mjeri ovisni o tehnologiji, gledajući širi i dublji kontekst digitalnog komunikacijskog doba u kakvom živimo, čini se kako je pojam algoritam postao trendovski, svojevrsni hype, gotovo dnevna poštapalica.

Živimo li posljednjih godina u svojevrsnoj algoritamskoj kulturi - pitali smo Mariju Margaretu Kliku, direktoricu agencije KIND PR i komunikacijsku savjetnicu.

- Da, živimo u vrijeme algoritamske kulture. To ide toliko daleko da nekim svojim prijateljima sada već znam govoriti - ALGORITAM te truje, moraš početi gledati videa s mačkama. Jer nam algoritam oblikuje stavove, razmišljanja, odluke gdje ćemo putovati, što ćemo obući, koje pjesme ćemo slušati, a ponekad i kojoj političkoj strani ćemo se prilagoditi.

Koliko ubrzani razvoj i primjena umjetne inteligencije u svim područjima omogućuje širi i dublji utjecaj algoritama koji diktiraju ponašanje, donošenje odluka, poslovanje, ukus i kontrolu na temelju naših osobnih afiniteta? Čini se da je AI ovdje ključan aspekt...

MARIJA MARGARETA KLIKA

- Da nema alata umjetne inteligencije, ne bi ni algoritam danas bio toliko moćan. Sve je to povezano i predstavlja problem. Ali nadam se da će se ovaj balon umjetne inteligencije, serviranog algoritma s vremenom ipak malo ispuhati i da će ljudi početi uzimati informacije sa zadrškom i propitkivati se je li nešto istina ili laž. Ponekad su i dva-tri ekstra klika dovoljna da se može istražiti je li nešto laž ili istina. Dalje, AI videa i fotografije preplavili su internet, ali opet kad pročitate komentare, vidite da ima ljudi koji pišu da je nešto AI, pa se nadam da će to nekako biti i regulirano u budućnosti.

Izraelski povjesničar i filozof Yuval Noah Harari, popularan u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj, kaže da se bavimo trivijama dok se oko nas stvara nova religija algoritama koji će vladati, ili već vladaju. Ako je tome tako, jesmo li na korak do matrixa ili smo već u njemu?

- Da, tko bi rekao da će Matrix zaživjeti! Bavimo se trivijama na dnevnoj bazi, a posebno je problematično kad nešto što je zapravo trivija najednom postane glavna i ozbiljna vijest. Ako se mene pita, zabrinjavajuće je da sve više ljudi, što mladih, što starih, ne vjeruje u tzv. mainstream medije jer smatraju da oni ne govore i ne pišu istinu. To znači da bi prije povjerovali nekom tipu iz garaže njegovih roditelja koji nije vidio svijet osim na karti i koji im govori kako je on “prešao igricu”, otkrio hrpu nepravilnosti, laži i neistina, koji ima dokaze da Armostrong nikad nije hodao Mjesecom i da u Americi hodaju ljudi koji djeci mijenjaju spol... Sve je toliko zabrinjavajuće i opasno.

Koji su pozitivni, a koji negativni aspekti algoritama danas? Mnogi kažu da nam algoritmi štede vrijeme, smanjuju kognitivno opterećenje, filtriraju šum u svijetu koji je sve glasniji. No također mnogi upozoravaju kako upravo u toj praktičnosti i jest njihova prijetnja. Vaš komentar?

- Pozitivno mi je jako teško naći, ajde pozitivno mi je to što lako dolazim do recepata i što mi prateći nekoliko znanstvenika (ali doista znanstvenika) fizika koja mi je do sada bila najteža laički objašnjena kroz njihova videa koja gledam. No, to što mi filtriraju šum u svijetu je zapravo jako opasno jer dobivam samo jednu vrstu vijesti koju želim čuti, a ne znam širu sliku. Nadalje, to što mi algoritam omogućuje da razgovaram o toplicama, pa odmah dobijem ponudu ili proguglam hladnjak pa mi se stalno hladnjaci pokazuju, ne znači da i sama ne bih mogla bez ičije pomoći rezervirati toplice i kupiti hladnjak. Ta štednja vremena je jako problematična ako se mene pita. Mozak postaje organ koji ćemo najmanje koristiti, a to je strašno. Do sada smo evolucijski napredovali, a sada ćemo nazadovati.

Zaključno, kako osvijestiti korisnike društvenih mreža, ali i interneta općenito, da je ono što svakodnevno konzumiraju, čitaju i gledaju u velikoj mjeri određeno algoritmima? Jesmo li se uopće kadri oduprijeti takvim dominantnim utjecajima, napose onima negativnima? I na koji način? Je li moguća digitalna detoksikacija...?

- Edukacija, edukacija, edukacija! To je općenito jedino što nas danas i može spasiti od svih silnih teoretičara zavjera, urota, iskrivljenih pogleda na prava žena i naposljetku algoritama. Potrebne su nam javne tribine, kurikulum pod nazivom kritičko razmišljanje, moramo se očito boriti protiv gluposti. Znači ne samo protiv zla kako je do sada bilo nego i protiv gluposti.

Je li moguća digitalna detoksikacija? Trebala bi biti, za neke ljude je ona obvezna. Možda i to može postati svojevrsna kazna. Da učitelj, direktor, sudac... određuje kao kaznu digitalnu detoksikaciju.

Imam i jedan savjet za kraj - kad gledate video koji počinje riječima “istraživanje je pokazalo” - odmah ga preskočite! (Portret snimila: Andrea Mulder/Photo Art) (D.J.) n