Cijela Europska unija znatno zaostaje u produktivnosti za SAD-om. Prema jednom izvješću Europske komisije, taj je zaostatak viši od 20 % u produktivnosti rada. Dodajmo tomu da Amerikanci generalno rade više sati, pa dolazimo i do znatne razlike u visini dohotka. Također, praktično sve savezne države SAD-a imaju viši ekonomski standard po stanovniku od (gotovo) svih zemalja članica EU-a. Produktivnost ovisi o nizu faktora, kao što su razina poreznog opterećenja, deregulacija, privatne investicije u visokotehnološke projekte, poslovne investicije u istraživanje i inovacije - kaže Emil Pavić, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize, ekonomist i prodajni savjetnik. te dodaje:

EMIL PAVIĆ, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize, ekonomist i prodajni savjetnik

- Osim što već ima prednost pred EU-om, SAD i sada vrlo ambiciozno provodi takve politike, od rekordnih poreznih rasterećenja do snažne deregulacije. U tom smislu, vrijedi izreka "Amerika prva". Dovoljno govore podatci Bijele kuće o investicijama da je ukupna vrijednost najavljenih i planiranih domaćih i stranih investicijskih obveza (s krajem kolovoza 2026.) 11 bilijuna američkih dolara. Riječ je o kombinaciji višegodišnjih investicijskih planova i najava projekata koji su već u provedbi te međunarodnih investicijskih obveza. Znatan dio ukupne vrijednosti odnosi se na industrijsku proizvodnju i s njom povezane djelatnosti (prerađivačka industrija, poluvodiči, automobili, zrakoplovi, farmacija, kritični minerali, svemirske tehnologije), a preostali dio odnosi se na umjetnu inteligenciju, energetiku, infrastrukturu i logistiku, sektore koji su bitni za samu industriju. Dakle, industrija se itekako vraća u Ameriku - ne ona stara i neefikasna, nego kroz nove investicije.

Naša efikasnost i produktivnost nisu samo ekonomske kategorije, nego svoje korijene imaju i u snažnim društveno-sociološkim čimbenicima, odnosno nasljeđu. Mi smo sposoban narod koji voli raditi kada postoji dobra organizacija, ali voli i uživati u životu. Naša nevjerojatno složena kombinacija kontinenta i Mediterana daje nam društveni miks i posebnost regija koje imamo. Nije za očekivati germansku preciznost i organizaciju tamo gdje ih do sada nije bilo, niti se na tome sustavno radi, nego je to potrebno posebno poticati.

Potrebno je uvoditi i financijsku pismenost među najmlađima, počevši od osnovne škole, kako bi ta naša djeca, naša budućnost, u vrlo ranoj dobi počela primati važne informacije koje će joj poslije biti vrijedne za život. Potrebno je poticati djecu na štednju, ulaganja, otvaranje biznisa, ponuditi joj okvir za slobodno razmišljanje i razvoj izvan okvira.

Premda se u pojedinim sektorima i tvrtkama ostvaruje visoka razina produktivnosti, gledajući širu sliku, kako zapravo povećati produktivnost gospodarstva, kojim i kakvim mjerama, i na razini države i na razini pojedinih gospodarskih subjekata?

- Za razliku od niza makroekonomskih podataka u posljednjih desetak godina, nedostatak produktivnosti posljedica je niza strukturnih i dubljih društvenih izazova. Mnogi neekonomski faktori utječu na ovaj važan faktor zdravog ekonomskog rasta. Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) ima projekt Hrvatska 2030, u kojemu iniciramo konkretne reforme usmjerene na dodatno povećanje ekonomske slobode i konkurentnosti, u onim javnim politikama gdje se te reforme još nisu počele sustavno provoditi. Više od pojedinačnog "lijeka" potrebna je sustavna koordinacija i bolne reforme, koje će izazivati otpore. Prije svega, nužan je izlazak politike iz zone udobnosti i sposobnost eskalacije prema protivnicima promjena.

Naša produktivnost ovisi isključivo o nama i o okviru koji sami sebi zadajemo. Ne mogu se složiti da su stvari uvijek zadane, jer nisu, one su udobnije ako se nastavljaju, jer ne zahtijevaju nikakav dijalog ili prenošenje ideja na građane, nego je lakše upravljati inercijom. Ako naši građani shvate da je ovo njihova zemlja i njihova odgovornost, tada možemo očekivati i kvalitetnije uvjete za rad i život. Međutim, ako se događaji poput ovih gdje svjesno i namjerno trujemo sami sebe i zagađujemo najvrjedniju imovinu koju imamo, a to je prostor, nastave, tada ne možemo očekivati čuda i standard jedne Švicarske.

Građani moraju znati da svaki papirić, svaka i jako mala stvar mogu pridonijeti čistoći ili zagađenju i da je ovo naša zemlja i prostor. Mi smo odgovorni i stvarno je izvan pameti gledati u ikoga drugog osim u sebe. Naše institucije i uprava imaju odgovornost, ali ona je birana od građana koji su donedavno svoj glomazan otpad, poput perilica rublja, hladnjaka ili čak automobila, bez ikakve grižnje savjesti iskrcavali u šumu misleći da će to, eto, samo od sebe nestati. Ključna je odgovornost i svijest da smo mi ti, mi smo odgovorni.

Svi ističu kako se produktivnost ne može promatrati odvojeno od tehnološkog razvoja... Kako po tome stoji Hrvatska, a kako EU u cjelini? Ulažemo li kao država premalo u istraživanje i razvoj?

- Znatno zaostajemo kada su u pitanju ulaganja u istraživanje i razvoj. Kako se podatci odnose na njihov udio u BDP-u, koji je ostvarivao visoke stope godišnjeg rasta, vjerojatno je i to pridonijelo tom zaostajanju. Onda se postavlja pitanje na čemu se temelji rast. Velika osobna i državna potrošnja te investicije javnog sektora financirane iz preraspodijeljenog europskog javnog novca mogu biti sekundarni oslonac za rast. Ipak, primarni izvor treba biti rast na osnovi jačanja produktivnosti, u čemu ulaganja u istraživanje i inovacije imaju važnu ulogu. Pritom je važno mijenjati strukturu takvih ulaganja, i ulaganja općenito, kako bi dominantnu ulogu imao poslovni odnosno privatni sektor, a državna uloga može biti sekundarna, kao tek ograničena nadogradnja onog prvog. S time bi se složili i Adam Smith i Thomas Sowell; štoviše, bili bi još restriktivniji prema ulozi javnih investicija.

Sve male uspješne i bogate države postale su to zbog ulaganja u istraživanje i razvoj, u nove skupe tehnologije i inovacije. Sloboda za koju se mi u CEA-i zalažemo esencijalni je dio ljudskog dostojanstva. Bitno je prihvaćanje osobne odgovornosti za život, slobodan pojedinac koji osjeća da može i da ima potporu sustava, koji ga gura u smislu i porezne politike i regulatornog sustava, aktivnih mjera poticanja zapošljavanja. Sve to zajedno može utjecati na ubrzanje razvoja novih ideja i inovacija. Mi imamo sposobne i talentirane ljude koji su se dokazali u raznim područjima i čak uz oskudne resurse i često bez pomoći sustava uspijevaju stići na svjetski vrh.

Bruto inozemni dug je na kraju prvog tromjesečja 2026. iznosio 66,7 milijardi eura, što čini oko 70,5 % BDP-a. Je li to i dalje veliko opterećenje za ekonomski razvoj i napredak? Kako i je li uopće moguće riješiti taj problem?

- HNB navodi da je bruto inozemni dug na kraju rujna 2025. iznosio 60,4 mlrd eura, odnosno 66,7 % BDP-a, a za Q1 2026. HNB navodi dug opće države od 58,4 % BDP-a.

Iz naše konzervativne i klasično liberalne perspektive, vrlo smo oprezni prema dugu. Ključno je pitanje koliki bi dug bio da nema obilnog europskog javnog novca, odnosno kako bismo onda financirali razvojne projekte i jačali obranu, dok ukupni proračun nastavlja spiralu rasta zbog neumjerenih zahtjeva za povećanjima javnih plaća, mirovina i drugih rashoda. Ključan je izazov u sklonosti potrošnji, koja potiče rast (što vole keynesijanci), ali ne na održivoj osnovi. Dug i mogućnost zaduživanja treba shvatiti kao prostor koji je tu u slučaju raznih okolnosti, poput naglog pogoršanja općih uvjeta poslovanja na tržištu, globalnih problema, raznih prirodnih katastrofa i izazova, i tu mogućnost povećanja duga treba iskoristiti samo u nužnim situacijama.

Mogućnost zaduživanja je kao kreditna kartica. Ona je tu za slučaj da nemate u tom trenu novca ili vam nužno treba novac i likvidnost za točno utvrđenu namjenu, a ne za ležernu svakodnevnu potrošnju, koja ne donosi nikakav povrat. Taj kredit je odlična stvar i daje sigurnost, stoga je naš dug potrebno zadržati u ovim okvirima i ne povećavati ga. Naš kreditni rejting, koji je sada u A kategoriji. zbilja je veliko postignuće, koje nam de facto garantira minimalne kamate na dug i daje opciju tvrtkama da se zadužuju za investiranje povoljno i uz vrlo brz rok realizacije.

Što očekivati u bližoj i daljnoj budućnosti kad se radi o makroekonomskim kretanjima...?

- Kao konzervativci i klasični liberali smatramo da je teško precizno predviđati makroekonomska kretanja. I dobre se statistike lako i brzo mogu pretvoriti u (naizgled) loše. Stoga možemo gledati samo okvirne uvjete. Inflacija bi i dalje mogla biti izazov, iako vjerojatno u manjem opsegu. Mogla bi se smanjiti uz transparentne informacije o cijenama, smanjivanje granične sklonosti potrošnji, veću konkurentnost, koja bi otvorila više opcija, itd. Rast BDP-a mogao bi usporiti, a ključna će biti njegova struktura, odnosno hoće li veći udio imati privatne investicije. Bolje je da rast BDP-a (privremeno) bude i sporiji pod cijenu kontrole i obuzdavanja državne potrošnje. Novi model rasta treba otvoriti više prilika privatnom sektoru. O tome ovisi održivi razvoj naše ekonomije i društva u cjelini.

Naša energetska budućnost ima potencijal u dobrom energetskom miksu. Pozdravljamo najavljena ulaganja u nuklearnu energiju. Ulaganja u obnovljive izvore energije mogu imati svoje mjesto na slobodnom tržištu - bez dodatnih poticaja kroz namet koji svi plaćamo u cijeni struje, i bez štetnih narativa o "dekarbonizaciji" kao da je to alternativa nafti i plinu. Energija treba biti na slobodnom tržištu, oslobođenom od "zelene" ideologije, koja se u nekim zemljama Europske unije sve više preispituje. Mnogo je energetske regulacije nametnuto iz Bruxellesa, a već vidimo posljedice za europsku automobilsku i drugu industriju. Trebaju nam deregulacija i povratak na prijašnje stanje stvari.