Svijet je danas u globalnom smislu na prekretnici - ekonomskoj, političkoj i tehnološkoj. Ekonomija i politika više se ne mogu promatrati odvojeno, nego međunarodni politički odnosi utječu na međunarodne ekonomske odnose i obrnuto - kaže prof. dr. sc. Anita Peša s Odjela za ekonomiju Sveučilišta u Zadru, te dodaje:

PROF. DR. SC. ANITA PEŠA, odjel za ekonomiju Sveučilišta u Zadru

- Živimo u vremenu preslagivanja moći velikih svjetskih sila, ali i borbe elita unutar tih sila. Svijet više nije podijeljen na dva bloka, nego multipolaran. SAD-u prijeti gubitak titule najveće svjetske sile, pa zato svjedočimo carinskim prijetnjama te stvarnim ratovima (Iran) koji nemaju uporišta u stvarnosti, a temelje se na pokušaju elita da zadrže poziciju pod sloganom "America first". Primjerice, SAD je u rujnu 2026. uveo 50-postotne carine na kanadsku robu vrijednu oko 20 milijardi dolara, pozivajući se prvi put u 80 godina na članak 338. Zakona o carinama iz 1930., a Kanada je najavila protumjere za čelik, mliječne proizvode i elektroniku. BRICS zemlje - Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika i novije članice (od 2024. skupini su se pridružili Egipat, Etiopija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati, a 2025. i Indonezija kao punopravna članica), među kojima se izdvaja Kina, ozbiljno rade na smanjivanju utjecaja dolara na globalne financijske tijekove. Rusija je moćna i velika sila s najsuvremenijim hipersoničnim oružjem i nuklearnim arsenalom te prirodnim izvorima energenata.

Sve netom spomenuto i još puno toga nespomenuto utječe prije svega na cijenu nafte i plina zbog transportnih teškoća - (ne)prolaženje kroz Hormuški tijesnac - i zbog povećanja rizika slijedom nestašice. Porast cijene nafte, plina i ostalih energenata pokreće domino-efekt rasta cijena roba i usluga. Inflacija je na djelu, a centralne banke ne mogu je obuzdati izravno, nego posredno - podizanjem kamatnih stopa, što pak povećava troškove zaduživanja, koči investicije i usporava daljnji gospodarski razvoj. (ECB je tijekom 2025. zadržao svoju ključnu kamatnu stopu na razini od oko dva posto nakon niza rezova, s ciljem vraćanja inflacije u eurozoni ispod dva posto.)

Europska unija, nažalost, nije napredovala kako smo očekivali jer ima puno problema s kojima se suočava, kao što su rat u Ukrajini i posljedično skuplji energenti te energetska nesamostalnost, sporo donošenje odluka, s obzirom na složenu strukturu (27 članica), starenje stanovništva, nedostatak radne snage, stvarnost migracijske politike, birokratska zagušenost. A sada se okreće i stvaranju europskog obrambenog sustava pa se financijska sredstva slijevaju više u obranu, a manje u sve druge dobrodošle oblike razvoja.

U kakvom su danas stanju hrvatska ekonomija i hrvatsko gospodarstvo? Hrvatska će ove godine ostvariti gospodarski rast veći od dva posto, a inflacija bi trebala biti znatno niža od početkom godine projiciranih 4,9 posto, poručio je ministar financija Tomislav Ćorić. Realno ili odveć optimistično?

- Hrvatsku treba promatrati horizontalno i vertikalno. Vertikalno možemo vidjeti da Hrvatska ostvaruje ubrzani gospodarski rast nakon ulaska u Europsku uniju, što je bilo i očekivano. Iskoristili smo i pretpristupne fondove i pristupne fondove Europske unije koliko smo mogli te ih i dalje iskorištavamo. Dobili smo i više financijske podrške nakon pandemije i potresa nego druge zemlje EU-a. Prelile su se europske prakse poticaja prema našim obrtnicima i poduzetnicima i mnogi su to iskoristili. Brojne su institucije obnovljene europskim sredstvima. Brojni su strukturni projekti realizirani i to se vidi. Rejting-agencije dodjeljuju nam nikad bolje ocjene, što je omogućilo da imamo nikad niže kamatne stope za zaduživanje.

S&P je u ožujku 2026. podignuo dugoročni kreditni rejting Hrvatske s A- na A, uz stabilne izglede - najvišu razinu u povijesti zemlje, uz prosječni predviđeni rast BDP-a od 2,7 posto godišnje za razdoblje 2026. - 2029. Moody's Hrvatsku od studenog 2024. ocjenjuje sa A3, a Fitch također sa A-. Otkad je Hrvatska 2020. bila na razini neinvesticijskog, "špekulativnog" rejtinga, riječ je o skoku od nekoliko stupnjeva prema sve tri agencije.

No ostale su naše stare domaće boljke - nepotizam prilikom zapošljavanja, politička kadroviranja, neosjetljivost na stvarne probleme malih i srednjih obrtnika i poduzetnika, preveliko i neravnomjerno oporezivanje, spora i neučinkovita birokracija (čast izuzetcima).

Horizontalni pogled pokazuje kako Hrvatska ima iste ili slične probleme kao i druge zemlje, a izdvajam inflaciju, starenje stanovništva je europski, a ne samo hrvatski problem, kao i nedostatak radne snage, koji vodi prema uvozu inozemnih radnika. S ulaskom Hrvatske u EU očekivali smo da će cijene roba i usluga porasti, jer se to dogodilo i u svim drugim zemljama EU-a, ali nismo očekivali da će se te cijene toliko podignuti. Naše, "domaće", podizanje cijena povezalo se s globalnom inflacijom zbog rasta cijena energenata i ratnih sukoba, tako da smo posljednjih nekoliko godina prednjačili s inflacijom. Starenje stanovništva snažno je ekonomsko pitanje jer, osim što ćemo imati problem s radnom snagom, pitanje je opstanka tzv. mirovinske solidarnosti. Tako se uvoz radne snage nameće, a nama je važno da to budu ljudi koji će se uklopiti i prihvatiti kulturu i miran suživot. Sve drugo nije rješavanje nedostatka radne snage, nego stvaranje još većeg problema.

Nedavno objavljeni podatci Državnog zavoda za statistiku (DZS) navode kako je ukupan izvoz Republike Hrvatske u prvih sedam mjeseci ove godine porastao za 9,8 posto, a uvoz za 6,9 posto. Što takvi pokazatelji znače za gospodarstvo...?

- To znači da se izvozna aktivnost hrvatskog gospodarstva trenutno razvija nešto brže od uvozne potražnje, što je povoljan signal za vanjsku konkurentnost gospodarstva. Posebno je važno što je izvoz u zemlje članice Europske unije povećan za 12,6 posto. To pokazuje da hrvatske tvrtke uspijevaju povećavati svoju prisutnost na velikom i konkurentnom europskom tržištu. Međutim, Hrvatska i dalje ima vrlo visok robni vanjskotrgovinski deficit - u prvih sedam mjeseci oko 12,6 milijardi eura - a pokrivenost uvoza izvozom približno je 56 posto.

Prema privremenim podatcima DZS-a, samo u prvih pet mjeseci 2026. izvoz je iznosio 11,4 milijarde eura, a uvoz 19,9 milijardi eura, uz vanjskotrgovinski deficit od 8,5 milijardi eura i pokrivenost uvoza izvozom od 57,5 posto, što potvrđuje trend rastućeg deficita kako godina odmiče.

Dakle, činjenica da izvoz raste brže od uvoza ne znači da je problem vanjskotrgovinske neravnoteže riješen. Hrvatska još uvijek uvozi znatno više robe nego što je izvozi. Drugo važno pitanje je struktura tog izvoza. Za dugoročnu konkurentnost nije dovoljno samo povećavati vrijednost izvoza; važno je povećavati i domaću dodanu vrijednost. Ako hrvatska kompanija izvozi proizvod u čiju su proizvodnju ugrađene velike količine uvoznih komponenti, rast izvoza istodobno generira i dodatnu potrebu za uvozom. Ovdje dolazimo do šireg problema hrvatske produktivnosti. Hrvatska može dugoročno povećavati izvoz ako povećava produktivnost rada, ulaže u tehnologiju, digitalizaciju i automatizaciju te proizvodi proizvode i usluge veće dodane vrijednosti.

Kad se sve uzme u obzir, kakva je ekonomska budućnost Hrvatske, kao i budućnost domaćeg gospodarstva? Vaš završni komentar?

- Ekonomska budućnost Republike Hrvatske još uvijek može biti dobra ako bismo se fokusirali na teme kojima se hitno treba pozabaviti, a to su: ulaganje u tehnološke kompanije, poticanje produktivnosti, demografska obnova uz snažne poticaje mladim obiteljima, posebno u segmentu rodiljskih naknada. Treba raditi na energetskoj neovisnosti - ubrzano ulaganje u obnovljive izvore energije i domaću proizvodnju struje smanjilo bi izloženost uvoznim šokovima cijena nafte i plina. Potrebna je daljnja digitalizacija javne uprave i rasterećenje birokracije te prilagodba obrazovnog sustava stvarnim potrebama tržišta rada, posebice u STEM i deficitarnim zanimanjima, kako bi se ublažio nedostatak radne snage bez pretjeranog oslanjanja na uvoz strane radne snage. Nužno je održavanje fiskalne discipline i kontrola javnog duga, kako bi se očuvao novostečeni dobar kreditni rejting i posljedično povoljni uvjeti zaduživanja. I nužna je već spomenuta diversifikacija izvoznih tržišta i jačanje domaće dodane vrijednosti u izvozu, čime bi se smanjila ovisnost o uvoznim komponentama i povećala otpornost gospodarstva na vanjske šokove. Ipak, postoji realan rizik da Hrvatska ostane zarobljena u modelu rasta koji se prvenstveno oslanja na europske fondove i turizam, umjesto na vlastitu produktivnost i konkurentnost. A i globalni će tijekovi utjecati na ekonomske (ne)prilike u Hrvatskoj.

Posebno je danas u kontekstu budućeg gospodarskog rasta važan i razvoj umjetne inteligencije. Europska unija, pa tako i Hrvatska, zbog nedovoljnih ulaganja u istraživanje, razvoj i digitalnu infrastrukturu riskira da u toj utrci ostane tehnološki ovisna o vanjskim dobavljačima, umjesto da sama gradi dodanu vrijednost i produktivnost temeljenu na AI tehnologijama. Europska unija 2026. pokrenula je natječaj za do sedam AI gigatvornica, vrijedan više od 30 milijardi eura (10 milijardi iz javnih izvora uz cilj poticanja najmanje 20 milijardi privatnih ulaganja), nadovezujući se na inicijativu InvestAI iz 2025., vrijednu 200 milijardi eura, a Hrvatska je u travnju 2026. najavila vlastiti projekt AI podatkovnog centra kod Topuskog u suradnji s američkom tvrtkom Pantheon Atlas i domaćim Končarom, vrijedan oko 50 milijardi eura, iako je prema posljednjim sveobuhvatnim podatcima Instituta za javne financije, iz 2023., Hrvatska s tek oko 320 eura ulaganja u AI po stanovniku i dalje znatno zaostajala za europskim prosjekom od 574 eura. (D.J.) n