Ako pogledamo s teoretske strane, makroekonomija je grana ekonomije koja se bavi pitanjima gospodarstva kao cjeline, a ne pitanjima pojedinačnih subjekata ili specifičnih tržišta. Makroekonomija se bavi razumijevanjem agregatnih fenomena kao što su gospodarski rast, poslovni ciklusi, nezaposlenost, inflacija i međunarodna trgovina, između ostalog. Ove teme su od posebne važnosti za razvoj i evaluaciju ekonomske politike. Makroekonomska teorija pokušava razumjeti ove složene odnose iz teorijske perspektive, gradeći modele koji pomažu ekonomistima da razumiju i objasne agregatno ponašanje u gospodarstvu.

EUROPSKI PROBLEMI

No ako je teorija jasna, za praksu se to baš i ne može tvrditi, posebno uzimajući u obzir sadašnju situaciju nestabilnih i nepredvidivih kretanja izazvanih aktualnim ratovima (Bliski istok, Ukrajina), energetskim izazovima i američkim carinskim nametima (upravo se razbuktao sukob SAD-a i Kanade), nepredvidljivim stanjima u kakvima trpi i makroekonomija u svim svojim aspektima. A u tom i takvom stanju neravnoteže i stalnih izazova i sama makroekonomija generira probleme. Caroline Hay kaže da što su veće globalne neravnoteže, to je veća prijetnja globalnom gospodarstvu. Pritom navodi primjer Francuske, koja ove godine predsjeda G7 i želi se "vratiti izvornoj svrsi skupine i učiniti ovaj forum prostorom za dijalog između glavnih ekonomskih sila", a neravnoteže opisuje kao "duboke" i kako takve ugrožavaju stabilnost globalnog gospodarstva i potiču protekcionističke tendencije, na štetu zajedničkog rasta. Caroline Hay također upozorava kako i makroekonomski čimbenici mogu biti (i to jesu) glavni pokretači trajnih neravnoteža. MMF kategorizira te čimbenike u tri kategorije: temeljni čimbenici, poput demografije, ukupne razine gospodarskog razvoja i prirodnih resursa poput nafte; ciklički uvjeti, potaknuti poslovnim ciklusom; postavke politika, poput fiskalne politike, zdravstvene i socijalne potrošnje, iako MMF trenutno ne uključuje industrijsku politiku u svoju kategorizaciju. Trenutno se čini jedinom sigurnošću da neravnoteže rastu, bez obzira na to postanu li okidači za sljedeću globalnu krizu, čini se jasnim da što su veće, to je veći stupanj štete koja bi mogla nastati - zaključuje Caroline Hay u svojoj analizi za Investment & Pensions Europe.

U svemu tome poput zlokobne sjene nad Europskom unijom, a što nas i najviše plaši, nadvijaju se obrisi šire i dublje ekonomske krize za koju, kako to piše ugledi Politico, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen možda i nije spremna. Ured Von der Leyen još uvijek nema stalnog višeg ekonomskog savjetnika, prema Politicu. Europska komisija tvrdi da ima dovoljno ekonomista, ali kritičari tvrde da je ključno pitanje koji su dužnosnici bliski onima koji donose važne odluke. U međuvremenu, ekonomski rizici za EU rastu. Troškovi servisiranja duga Njemačke dosegnuli su u kolovozu 15-godišnji maksimum, a Francuska i Italija također se suočavaju s rastućim pritiskom. Politico tvrdi da su rat u Ukrajini, migracijska kriza i sporovi oko novog proračuna EU-a potisnuli reforme usmjerene na poboljšanje konkurentnosti u drugi plan. Von der Leyen je prethodno iznijela planove za "investicijsku komisiju", ali su se napori za njihovu provedbu suočili s otporom država članica koje su nevoljne prenijeti ovlasti na Bruxelles.

Taj aspekt nestabilnih odnosa između SAD-a i EU-a, napose u području ekonomije i gospodarstva, a onda posredno i financija, kao ključan faktor navode mnogi analitičari, komentatori i dakako političari. Američke carine i eskalacija geopolitičkih napetosti imaju nesagledive učinke na europsko gospodarstvo, a Europska unija mora zagovarati otvorenu trgovinu utemeljenu na pravilima i diverzificirati svoje gospodarske odnose, rekao je španjolski ekonomist Ramon Calduch u intervjuu za China Media Group (CMG). U svjetlu carinskih sukoba sa Sjedinjenim Državama, Calduch je upozorio da članice EU-a moraju braniti svoje interese, a istovremeno poticati suradnju s gospodarstvima u drugim regijama kako bi unaprijedile svoje trgovinske odnose. "Doista doživljavamo duboku transformaciju međunarodnog poretka. EU više ne može pretpostavljati da će ekonomski, trgovinski i sigurnosni uvjeti iz posljednjih desetljeća ostati nepromijenjeni. Ali također vjerujem da ovu transformaciju moramo promatrati kao priliku. EU treba razviti veću stratešku autonomiju, poboljšati vlastitu konkurentnost i diverzificirati svoje međunarodne odnose", naglasio je Ramon Calduch.

Reakcije s američke strane uglavnom se svode na ono što govori Donald Trump ili neki od njegovih suradnika i zagovaratelja carinske politike kakvu provodi Washington. "Europska unija mora smanjiti regulaciju, sniziti necarinske trgovinske barijere i prihvatiti gospodarski rast ako želi ostati globalno konkurentna", rekao je američki veleposlanik pri EU Andrew Puzder, tvrdeći da trenutni europski gospodarski model koči i europske i američke tvrtke. Govoreći na skupu Brussels Report 14. srpnja, Puzder je branio dogovoreni trgovinski sporazum između SAD-a i EU-a, upozoravajući da su najveći ekonomski izazovi Europe uglavnom samonaneseni. Puzder je transatlantske odnose opisao kao najvažnije partnerstvo na svijetu, ali tvrdi da su postali sve neuravnoteženiji. Prema Vijeću Europske unije, dvije strane, SAD i EU, čine gotovo 30 posto globalne trgovine robom i uslugama i 43 posto globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Snažna makroekonomska previranja u Sjedinjenim Američkim Državama obilježena su međusobnim utjecajem novih trgovinskih carina, napetosti u globalnoj energetici te povišenih inflatornih kretanja. Kombinacija agresivne trgovinske politike i geopolitičkih šokova stvorila je fenomen koji ekonomski analitičari sve češće nazivaju "trumpflacija". U međuvremenu, američko gospodarstvo raste četiri puta brže od gospodarstva EU-a, na godišnjoj razini američko gospodarstvo poraslo je za 2,7 posto. Pritom tržišta rada ostaju ključni tampon. Nezaposlenost u SAD-u ostala je niska u prvom tromjesečju, podržavajući prihode kućanstava čak i dok se rast potrošnje usporavao. S druge strane, europska tržišta rada pokazala su veću slabost, posebno u Njemačkoj, gdje proizvođači ovisni o izvozu smanjuju radno vrijeme. Svako pogoršanje zaposlenosti ubrzalo bi pad potrošnje i povećalo jaz u rastu - navode u svojim komentarima i analizama mnogi makroekonomski stručnjaci.

Ipak dobra je vijest da svim problemima usprkos, europsko gospodarstvo i dalje napreduje, premda više opreznim korakom nego samouvjerenim trkom. Novi podaci pokazuju da i BDP i zaposlenost u cijelom EU-u nastavljaju rasti, no tempo ostaje izrazito usporen, posebno u vrijeme kada se Sjedinjene Države ponovno ubrzavaju.

Christine Lagarde upozorava da Europa mora ojačati svoje gospodarstvo jer obnovljene napetosti na Bliskom istoku dodaju novu neizvjesnost globalnim izgledima. Ministri financija EU-a sastaju se u Bruxellesu dok blok razmatra nove ekonomske mjere, trgovinska ograničenja za izraelska naselja i ažurirana pravila o kriptovalutama.

OTPORNOST I ODRŽIVOST

Sve u svemu, makroekonomska budućnost u vremenu globalne neizvjesnosti, ponovimo još jednom, obilježena je izraženim geopolitičkim napetostima, transformacijom globalnih trgovinskih tokova i stalnim prilagodbama monetarnih politika. Dok se globalno gospodarstvo suočava s usporavanjem rasta na oko 2,9 % u 2026. godini, hrvatsko i europsko gospodarstvo navigiraju kroz specifične izazove - od pritisaka na energetskom tržištu izazvanih sukobima na Bliskom istoku do hlađenja inozemne potražnje. Unatoč nestabilnom vanjskom okruženju, makroekonomska kretanja pokazuju visok stupanj otpornosti, no uz nužnu opreznost i redefiniranje strateških oslonaca. Pritom turizam kao jedna od ključnih gospodarskih grana pokazuje zavidnu razinu održivosti - u Europskoj uniji u prvoj polovini ove godine ostvareno je nešto više od 1,32 milijarde turističkih noćenja, što je 1,7 posto više nego u istom razdoblju 2025.

Sve u svemu, u kontekstu kad 21. stoljeće sve više postaje azijsko stoljeće, prije svega zahvaljujući Kini i Indiji, makroekonomske prognoze za ostatak 2026. i iduću 2027. godinu, iako donose umjereno usporavanje rasta i povratak inflacijskih pritisaka, u cjelini ipak ulijevaju optimizam i umanjuju katastrofična predviđanja vezana za recesiju i produbljivanje kriznih aspekata na globalnom i lokalnom planu.