Uz dosadašnje depopulacijske trendove u hrvatskom društvu, koji se ogledaju i u sve manjem broju djece koja upisuju prvi razred osnovne škole, sve je izraženiji trend povećanja broja djece koja zbog nekog razloga nisu sposobna na vrijeme ući u redoviti školski program - kaže prof. dr. sc. Darko Ropac, te u nastavku svog priloga, piše:

DARKO ROPAC

- Kod nas je uređeno da svako dijete koje do 1. travnja tekuće godine navrši šest godina postaje školski obveznik. A to znači da dijete prije početka škole mora proći zdravstveni pregled. Zdravstveni pregled djeteta je sveobuhvatan, te osim mjerenja tjelesne visine i težine obuhvaća kontrolu oštrine vida, detaljan klinički pregled, procjenu razvoja grafomotorike, percepcije i psihičkog razvoja, orijentacijsku procjenu emocionalne i socijalne zrelosti te procjenu razvoja govora.

VIŠE PAŽNJE

Pregledom se utvrđuje zrelost djeteta za početak školovanja. Nakon toga odluku o zrelosti/spremnosti djeteta za ulazak u školski sustav donosi stručno povjerenstvo svake osnovne škole. Stručno povjerenstvo čine liječnik školske medicine, pedagog, defektolog, psiholog i učitelj. Prerano uključivanje djeteta u odgojno-obrazovni proces može dovesti do teškoća u svladavanju gradiva, teškoća u socijalnoj komunikaciji s vršnjacima te gubitka motivacije za školovanje.

Budući da je nastavna godina tek počela, točni i konačni službeni podatci na razini cijele države još uvijek nisu dostupni. Posljednjih se godina broj školskih obveznika stabilizirao na približno 41.000, što je pak u odnosu prema nekim davnim vremenima nekoliko desetaka tisuća manje. No zabrinjavajuće, uz smanjen broj djece, postaje sve veći udio djece za koju stručno povjerenstvo predlaže odgodu upisa u prvi razred. Prethodnih godina bilježio se skok sa 9 % (2024.) na više od 10 % (2025.) ukupnog broja školskih obveznika. Očekuje se da će za školsku godinu 2026./2027. taj broj na nacionalnoj razini ponovno prijeći prag od 4000 djece s odobrenom odgodom. Taj je broj posljednjih nekoliko godina u laganom porastu, što postaje društveno zabrinjavajuće.

Koji su to glavni razlozi za odgodu upisa u odgojno-obrazovni sustav u Hrvatskoj? Razlozi su brojni i imaju različito značenje za daljnji razvoj i školski uspjeh djeteta. S jedne strane su zdravstveni problemi povezani s nekom kroničnom bolesti, teškoćama u razvoju i slabije razvijen imunitet. Taj je razlog manje-više stalan za određen broj djece i nije se bitno mijenjao tijekom posljednjeg desetljeća. Mogli bismo zaključiti da ti razlozi nisu društveno zabrinjavajući jer uvijek obuhvaćaju mali postotak djece, kojoj je potrebno nešto više vremena da dosegnu potrebnu razinu razvijenosti.

Međutim, drugi razlozi postaju sve češći, što treba izazvati pozornost svih relevantnih struktura društva kako bi se poduzele potrebne mjere za smanjenje broja djeca koja su u toj kategoriji. Uvjerljivo najčešći razlog su govorno-jezične teškoće (poremećaji izgovora, nerazvijen rječnik, dislalija, teškoće u razumijevanju), koje su sve izraženije u predškolske djece. S jedne strane radi se o atrikulacijskim teškoćama, a s druge strane o kašnjenju u razvoju jezika. Dakako, dijete s nekim oblikom spomenutih teškoća ne može normalno pratiti nastavni program niti se svojim teškoćama u govoru može uklopiti u školski život s vršnjacima.

Idući ozbiljan problem je u emocionalnoj i socijalnoj nezrelosti (nemogućnost samoregulacije emocija, slaba koncentracija, separacijska anksioznost te nespremnost na strukturirani školski rad). Te teškoće izražavaju se kroz nesamostalnost djeteta, teškoće pri odvajanju od roditelja i teškoće u suradnji s vršnjacima. Svi se sjećamo početka vlastitog školovanja ili su nam o tome govorili roditelji. Nikome nije bilo lako prvog dana u školi. Nova sredina, nova lica, novi autoriteti, na koje dijete nije naviknulo. Svakako je taj nesumnjivi stres ublažen u djece, a to je velika većina u Hrvatskoj, koja su prošla kroz predškolski sustav obrazovanja, kroz naše dječje vrtiće. Naviknuli su na druge osobe kao nove autoritete i na drugu djecu kao ravnopravne sudionike u njihovoj igri ili svladavanju određenih vještina.

Sve je češća i kognitivna nezrelost djeteta. U čemu se ogleda ta vrsta nezrelosti? Sve je izraženija teškoća u održavanju pažnje i koncentracije. Postoje brojne teškoće povezane s hiperaktivnim djetetom. Nije ovdje samo opće poznata teškoća označena kao ADHD (engleska kratica za deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj) nego i brojni poremećaji iz tog spektra različitog intenziteta. U tu skupinu teškoća ubrajaju se i problemi u pamćenju.

Uz spomenute psihofizičke probleme djece, stručnjaci upozoravaju i na probleme u grafomotorici (nedovoljno razvijena fina motorika šake, loš hvat olovke i problemi s vizualnim pamćenjem) i u jezičnim predvještinama.

MANJE EKRANA

Navedeni razlozi odgode polaska u školu sve su prisutniji među djecom, pa se s pravom postavlja pitanje što je tomu razlog i što bi trebalo poduzeti da se taj trend prekine. Razlozi su vjerojatno brojni. Treba početi od toga što se promijenilo posljednja dva desetljeća u odgoju djece u odnosu prema prijašnjim vremenima. Očito se dogodilo nešto nepovoljno! Jedan od razloga moguće je u činjenici da se roditelji sve manje koriste tradicionalnim metodama smirivanja djeteta. Sve je manje igranja s djetetom, pričanja priča, čitanja slikovnica i bajki. Stručnjaci sve češće kao popratni uzrok navode pretjeranu izloženost ekranima u ranoj dobi, što izravno utječe na fokus i kognitivni razvoj. Roditeljima je jednostavnije djetetu staviti u ruke mobitel ili tablet i time je za njih riješen problem djetetova plača i traženja pažnje. Pritom nisu svjesni da svojem djetetu čine jako loše. To može dovesti do teškoća u pažnji i koncentraciji, do teškoća u govorno-jezičnom razvoju. Moguć je nastanak nepoželjnog reagiranja na okolinu, a uz razvoj ovisnosti o tehnologijama gubi se potreba za socijalnim kontaktima s vršnjacima.

Vjerojatno ima i drugih razloga u nastanku spomenutih problema u djece i svakako je to društveni izazov s kojim ćemo se morati suočiti. Savjet roditeljima je da se više bave svojom djecom kroz igru, priče, zajedničke aktivnosti te da je što manje izlažu utjecaju bilo koje vrste ekrana. Time će joj pomoći da razviju sve svoje kognitivne sposobnosti i uspješno svladaju izazove obrazovnog sustava i društvenih očekivanja. n