Koliko je važna uloga Hrvatske vojske na mimohodu u Parizu, vjerojatno se najbolje vidi po činjenici što je samo nekoliko dana nakon zaoštravanja o toj temi s Vladom u jedan tjednik puštena anketa o tome kako bi predsjednik Zoran Milanović, da iziđe na izbore za Sabor sa svojom nezavisnom listom, dobio čak 26 mandata.

Dakle, tema je generirana kako bi se skrenula pažnja na predsjednika. A anketa koja se spominje pritom je kao Jeti - nitko je nije nikad vidio, ali svatko ju je primijetio, jer je pitanje svih pitanja hoće li na izborima 2028. predsjednik Milanović opet krenuti u bitku za premijera. No, za razliku od 2024. godine, kad mu je Ustavni sud onemogućio tu bitku protiv Andreja Plenkovića, jer prethodno nije dao ostavku na mjesto predsjednika države, ovaj put Milanović bi očito to bio spreman učiniti.

No postoji jedna osoba u čijim rukama karte sigurno nisu, a to je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš-Dončić. On bi mogao postati kolateralna žrtva Milanovićeve ambicije, jer ako Milanović krene na Plenkovića - kao Haaland na Brazil, punom snagom - s najvećim rizikom da sam razbuca SDP, Hajdaš-Dončić će vjerojatno morati odustati od svoje ambicije da bude premijer i časno se povući, slično kao Peđa Grbin 2024.

Dva kandidata ljevice ne možemo imati, iako ostaje pitanje bi li Milanović bio neki suverenistički kandidat, ili bi uopće glumio da zastupa lijeve politike. Bio bi ono što i danas jest - populist, dakle s ciljem da zahvaća i lijevo i desno, ali je svakako jasno da bi hrvatska scena teško podnijela toliko teškaša na jednom mjestu - i Milanovića, i Plenkovića, i Hajdaš-Dončića, koji bi u tom okršaju ostao samo statist koji njima dvojici drži svijeću u ringu. Taj zaključak ne proizlazi iz činjenice da Hajdaš-Dončić, možda, ne vodi dobro SDP - aktivirao je stranački teren, stranačke stručnjake, dosta radi, trudi se. Nego iz činjenice da će Milanovićeva kandidatura, ako se dogodi, jako teško oštetiti SDP.

Zato Hajdaš-Dončić može učiniti samo dvije stvari: okrenuti broj Zorana Milanovića i lijepo ga zamoliti da u ovoj akciji sudjeluju zajedno. Za što se zasad ne bi reklo da je slučaj. I drugo, hitno potpisati koalicijski sporazum s Možemo! u kojemu će jasno i glasno pisati da je baš on kandidat lijeve koalicije za premijera.