Stoji li konstatacija da su teorije urota inkorporirane u gotovo sva područja ljudskog života i djelovanja - upitali smo Ratka Martinovića, pisca, predavača, voditelja podcasta Inkubator i aktivista, autora knjiga "Društveni inženjering" i "Subliminalne poruke"...?

RATKO MARTINOVIĆ

- Urota/zavjera je po definiciji dogovor dviju ili više osoba iza zatvorenih vrata koji utječe na pojedince, skupine ili društvo, a oni nisu nužno upoznati s takvim dogovorom. Zavjerenicima je cilj najčešće neka niska osobna strast ili dobit, no tu su i nezaobilazna tajna društva koja hine širu društvenu dobrobit prema filozofiji "ljudi su glupi i potrebna im je naša pomoć". Rekao bih da su tek korporacije široj javnosti pokazale mogućnosti da njihovi interesi nisu nužno i društveni. Prije se zaista vjerovalo "prosvijetljenim" apsolutistima i političarima kako im je naš benefit na prvom mjestu. Tako da nije zavjera kao takva nikada ni bila upitna, nego samo njezina namjera.

U kojoj se mjeri razlikuju teorije urota u 20. stoljeću od teorija urota u ovom sadašnjem, 21. stoljeću? Drugim riječima, je li s razvojem interneta, društvenih mreža i globalne dominacije digitalnih komunikacija vjerovanje u teorije urota postalo još izraženije, masovnije i globalnije?

- Kao što rekoh, danas velika većina ljudi vjeruje da su zavjere perfidne, a nekoć je većinski vjerovano kako se planira, dogovara i spletkari za naše dobro. Usporedimo samo Georgea H. W. Busha i Georgea W. Busha. Iako je otac izgledno daleko involviraniji u tzv. duboku državu i situaciju na Bliskom istoku, sin je mnogo češće na meti teorija zavjere. Tek poneki teoretičar misli da je bio očeva marioneta, a mlađa generacija i ne zna za seniora. Slična priča je i kada pričamo o zavjeri Rothschild-Rockefeller i usporedimo je s daleko popularnijim Sorosem. Zavjere su tako više-manje iste ili sličnije po strukturi nego po magnitudi, razlika je zaista ogromna. Tomu u prilog najbolje govori činjenica da se riječ "opskurno" sve rjeđe izgovara u tom kontekstu.

Kad se pogleda šira i dublja slika, kako teorije urota objasniti s političkog aspekta? S tim u svezi, stoji li teza da ljudi vjeruju u teorije urota kako bi zadovoljili duboke psihološke potrebe za kontrolom, sigurnošću, smislom...

- Teorije zavjere danas su podjednako popularne unutar političkog spektra. Ljevica, koja se do prije nekoliko godina ismijavala s teoretičarima zavjere, danas vjeruje u dogovor Trumpa i atentatora preko bubice i savršene koordinacije pucnja unutar 0,3 sekunde od završnog upozorenja. Doduše, ljevica je i prije bila daleko sklonija teorijama zavjere u Hrvatskoj nego u međunarodnoj politici. Desnica pokriva daleko širi spektar teorija, od ravne Zemlje do sotonističke agende itd. Problem s istraživanjima je taj što ih provode politički pristrani subjekti i ta istraživanja ne služe otkrivanju nekog obrasca, nego su alat difamacije neistomišljenika. Koji je bolji primjer za tu priču od Epsteina? Čovjek je prošao puni krug od sulude teorije zavjera do objave Epstein Filesa. A zašto? Samo i isključivo zbog problema koji je cijela priča napravila Trumpu. Da njega nije bilo, Epstein bi i danas bio sredstvo ismijavanja teoretičara zavjere.

Donalda Trumpa često se ističe kao primjer, povezuje ga se s tzv. alternativnim istinama, govorio je o "ukradenim" izborima 2020., o imigrantima... U kojoj je mjeri Trumpov komunikacijski, politički stil normalizirao alternativne interpretacije stvarnosti? Govori se i da su atentati na njega zapravo režirani...

- Bile su one popularne i u vrijeme Busha, Obame i Hillary Clinton, samo što ih mainstream mediji nisu prenosili ili su to činili u komičnom tonu. O imigrantima je kritički govorila i Hillary 2000-tih, kada je to bilo oportuno. Al Gore je dobio Oscara za dokumentarac o globalnom zatopljenju s mnoštvom osporenih tvrdnji, kojeg teoretičari zavjere nazivaju zavjerom. Tako da je Trump najviše popularizirao teoriju zavjere u mainstreamu i na ljevici, a na desnici ona je gotovo neizostavna u kontekstu političkih figura, bilo desnih bilo lijevih, jer desnica nimalo ne štedi svoje političare. Tu je ljevica puno pragmatičnija i teorijama zavjere koristi se kao sredstvom protiv konkurencije, ne nužno i alatom istine. Zato je Trump na naslovnicama s Epsteinom, a daleko involviraniji Bill Clinton jako rijetko ili nikad.

Zaključno, kakva je budućnost teorija urota? Hoćemo li svjedočiti njihovu daljnjem širenju i prilagodbi novim tehnologijama? Kakva će pritom biti uloga umjetne inteligencije (UI)? Stručnjaci upozoravaju na opasnost da, recimo, Google, Facebook i Amazon preuzmu funkciju države, da određuju što građani trebaju znati, što imaju pravo reći, kako će odgajati svoju djecu... Vaš završni komentar?

- Za pretpostaviti je da će se dodatno proširiti i postati uobičajeno sredstvo na svim stranama političkog spektra. Također, sve više teorija zavjere pokazat će se istinitima jer će ući u fokus istraživačkih novinara i policije. Iz prakse znamo da ih je gotovo nemoguće utišati i blokirati, pa je jedina opcija banalizacija ili gušenje u kakofoniji informacija.

UI bi mogao pomoći i odmoći, ovisno o pristupu, programerima i državnim utjecajima. Sigurno je da će zavjerenici morati biti ili potpuno transparentni ili još suptilniji jer dok je ljudi bit će i zavjera.