Rovinj - dani komunikacijasvibanj 2026.Marko Košiček, Anđela Buljan Šiber, Antonella Barišić Kulaš,Zvonimir Galić

Marko Košiček, Anđela Buljan Šiber, Antonella Barišić Kulaš, Zvonimir Galić

ZORAN OLJAČA
DOBA DEZINFORMACIJA

Činjenice gube bitku za pažnju javnosti na društvenim mrežama. Psiholog objasnio zašto teorije urote privlače mase

Pitanja o tome je li Zemlja ravna, jesmo li doista sletjeli na Mjesec i je li umjetna inteligencija spas čovječanstva ili njegova najveća prijetnja, iznova se vraćaju u javni prostor. Da su same činjenice dovoljne, teorije urote ne bi imale toliku publiku, a znanstvene spoznaje ne bi se morale neprestano braniti pred valovima dezinformacija, straha i senzacionalizma.

Upravo je to bila jedna od središnjih tema panela “Science Sells Facts, but Who’s Buying?”, održanog u DK Loungeu hotela Lone u Rovinju, u sklopu Dana komunikacija. Sudionici su raspravljali o tome mogu li znanstvene činjenice konkurirati na tržištu pažnje a da pritom ne izgube ono najvažnije, točnost, kontekst i vjerodostojnost. Danas se od znanstvenika više ne očekuje samo objava rezultata istraživanja nego i aktivno uključivanje javnosti u proces nastanka i provedbe istraživanja. No upravo su teme poput umjetne inteligencije, klimatskih promjena, javnog zdravlja ili novih tehnologija najčešće one koje se u javnosti pretvaraju u hype, strah ili teorije urote.

Rovinj - dani komunikacijasvibanj 2026.Panel "Science Sells Facts, but Who's Buying?"
ZORAN OLJAČA

Pad povjerenja

Marko Košiček, znanstvenik i koordinator projekata popularizacije znanosti i znanstvene komunikacije na Institutu “Ruđer Bošković”, upozorio je kako znanstvenici često komuniciraju previše tehnički i zatvoreno, zbog čega gube prostor u javnosti.

- Znanstvenici uglavnom komuniciraju na način koji funkcionira unutar akademske zajednice, ali ne i prema široj publici. Tako gubimo utrku s ljudima koji nisu stručnjaci, ali zato znaju privući pažnju i reinterpretirati istraživanja bez stvarnog znanja o temi - rekao je Košiček. Dodao je kako problem nije samo pad povjerenja u znanost nego i pad povjerenja u znanje općenito. “Većinu znanja nasljeđujemo od generacija prije nas i na njemu gradimo nova otkrića. Ako počnemo tvrditi da je svaka činjenica samo pitanje mišljenja i da postoji ‘alternativna istina’, rušimo temelje cijelog sustava znanja koji se stvarao stoljećima”, upozorio je. Istaknuo je i kako građanima treba približiti znanstvenu metodu, odnosno način na koji znanost dolazi do zaključaka i provjerava činjenice.

Govoreći o pandemiji koronavirusa, profesor psihologije Zvonimir Galić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu istaknuo je kako mnoge teorije urote nisu rezultat manjka inteligencije, nego potrebe ljudi da svijet učine predvidljivijim i razumljivijim. “Ljudi žele pripadati grupi, žele osjećaj sigurnosti i jednostavno objašnjenje. Zato nije dovoljno samo reći nekome da nije u pravu. Potrebno je razumjeti psihološke potrebe koje stoje iza takvih uvjerenja”, kazao je. Naglasio je i kako znanstvena komunikacija mora biti jasna i zanimljiva, ali bez pretjeranog pojednostavljivanja.

Anđela Buljan Šiber, članica Organizacijskog odbora Dana komunikacija i vlasnica agencije Izone, smatra kako je sve teže razlikovati stručnjake od onih koji se samo predstavljaju kao autoriteti.

Naučiti jezik javnosti

“Dostupnost informacija je ogromna i ljudi više ne znaju komu vjerovati. Znanost je nekada imala veći autoritet nego danas, a sada se često u javnom prostoru izjednačavaju mišljenja stručnjaka i onih koji nemaju nikakve kompetencije”, rekla je. Dodala je kako komunikacija znanstvenih tema mora biti prilagođena publici jer ljudi prirodno jače reagiraju na senzacionalizam i negativne informacije. “Evolucijski smo razvijeni tako da nas više privlače opasnost, strah i negativni podražaji. Ako želimo da činjenice dopru do ljudi, moramo pronaći način da ih ispričamo jasno, razumljivo i zanimljivo”, rekla je.

Sličnog je stava i Antonella Barišić Kulaš s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, koja smatra kako društvo mora shvatiti da znanost pripada svima. “Znanost se financira javnim novcem i zato njezini rezultati moraju biti dostupni društvu. No za to je potreban dijalog znanstvenika, komunikacijskih stručnjaka i građana”, rekla je.

Naglasila je i kako nije realno očekivati da svaki vrhunski znanstvenik bude istodobno i vrhunski komunikator. “Nije isto nešto znati i znati to objasniti drugima. Zato su suradnja i edukacija ključne kako bi znanstvene činjenice došle do javnosti na pravi način”, zaključila je. 

GALIĆ: “JUNK FOOD” ZA MOZAK

Profesor Galić objasnio je i zašto teorije urote danas imaju toliku snagu. “Teorije urote nisu ništa novo, ali društvene mreže dale su im infrastrukturu da eksplodiraju. Algoritmi favoriziraju sadržaj koji izaziva emocije i zadržava pažnju, a upravo su teorije urote jednostavne, emocionalne i lako pamtljive priče”, rekao je Galić. Takve je sadržaje nazvao “junk foodom za mozak”. “Naš mozak voli jednostavne i probavljive priče. Problem je što je stvarni svijet puno složeniji. Ljudi u krizama žele pronaći red, smisao i osjećaj kontrole, a teorije urote upravo to nude”, objasnio je.