Svijet je kaotičan, to je istina. Istina je da svijetom ne upravljaju židovska bankarska zavjera, sivi izvanzemaljci ili dvometarski reptiloidi. Istina je još strašnija - nitko nije na vlasti. Svijet nema kormilo! Lucidan je to komentar Alana Moorea, kultnog engleskog pisca, najpoznatijeg po svom utjecajnom djelovanju u mediju stripa, koji se urotama bavi i u svojim legendarnim serijalima V for Vendetta i Watchmen.

Idemo dalje, pa čitamo što za The Open University piše Jovan T. Byford, viši predavač psihologije: Teorije urota u suštini su neoborive - logičke proturječnosti, dokazi koji pokazuju suprotno, pa čak i potpuni nedostatak dokaza, nemaju nikakav utjecaj na objašnjenje urote jer se sve to uvijek može protumačiti unutar njezina okvira. Nedostatak dokaza o nekoj uroti ili bilo kakav čvrst dokaz protiv njezina postojanja preokreće se i uzima kao dokaz lukavosti nekog tajnog društva koje stoji iza urote. To se smatra potvrdom sposobnosti urotnika da prikriju svoje spletke. Svjesnost o razlikama između istraživanja stvarnih urota i teorija urota važna je jer suvremena kultura urota buja na percepciji da je ta razlika nekako nejasna ili čak nepostojeća. Ipak, razlika ne može biti stvarnija - ni društveno i politički relevantnija. Teoretičari urota trguju iluzijama. Oni nude određenu mjeru utjehe, što ih, u prvom redu, čini privlačnima. Međutim, oni neizbježno vode u slijepu ulicu, udaljavajući nas od stvarnih rješenja društvenih problema, koji su raznolikiji i složeniji nego što bi sebi ikoji teoretičar urote ikada mogao zamisliti.

DOBA PARANOJE

I tu sad dolazimo do Sjedinjenih Američkih Država, koje su bile, a posebno su danas, paradigmatski primjer zemlje nakrcane teorijama urota svakojake vrste, što opet ima itekako važan utjecaj na percepciju urota u ostatku svijeta. Toj je temi svoju analizu za Bloomberg posvetio Adrian Wooldridge, koji, između ostalog, piše da je jedna od najdojmljivijih stvari o suvremenoj Americi popularnost teorija urota. Popis apsurdnih stvari koje "svi znaju" postaje sve dulji. Ako ste s desne strane, "znate" da duboka država potkopava administraciju predsjednika Donalda Trumpa; da je globalna elita odlučna potkopati američki suverenitet; i da je karantena tijekom COVID-19 bila probni trening za totalitarnu vladavinu. Ako ste s lijeve strane, "znate" da Putin "adorira" Trumpa; da je pokušaj atentata na Trumpa u Butleru u Pennsylvaniji bio namješten i da će Trumpova administracija pronaći način da otkaže međuizbore u studenom. Mogao bih nastaviti - kao što to zasigurno čine američki uznemirujuće elokventni teoretičari urota.

Wooldridge naglašava i jedan posebno bitan aspekt - "paranoidni stil američke politike", koji je pomno elaborirao povjesničar Richard Hofstadter u istoimenom eseju. Hofstadterov tekst, koji je nastao 1950-ih, u godinama Crvene panike, prije nego što je privukao pozornost javnosti kao članak u Harper'su 1964. godine, upravo je ponovno objavljen u izdanju Penguin/Random House, zajedno s drugim tekstovima s istom temom. Ako ništa drugo, čini se još relevantnijim danas nego tada. Doista, svatko tko želi razumjeti Trumpovu Ameriku, ne bi mogao učiniti ništa bolje nego pročitati Hofstadterov tekst. "Američki politički život... služio je iznova i iznova kao arena za neobično ljutite umove", napisao je Hofstadter prije više od pola stoljeća. Danas najljući um od svih sjedi u Ovalnom uredu - upozorava Wooldridge.

Paranoidni stil počinje jednostavnom tvrdnjom: svijet je podijeljen na dobro i zlo. Zločesti su obično elite koje kuju zavjere u tajnosti. Dobri su obični ljudi koji pate u javnosti. Ta jednostavna tvrdnja zatim proizvodi još zamršenije razmišljanje - barokne vrtloge paranoidnog stila - dok se nezgodne činjenice objašnjavaju, a neočekivani događaji uklapaju u teoriju.

Hofstadter je tvrdio da je paranoidni stil star koliko i sama zemlja - zapravo, da je američka borba za slobodu protiv strane sile predisponirala njezin narod da se prepusti teorijama zavjere. Ugledni političari brinuli su se zbog aristokratskih urota, masonskih urota i mlade Banke Sjedinjenih Država. Slavljeni protestantski svećenici bunili su se protiv papinskih urota. Ako je američka sloboda cvjetala na sve širem Zapadu, onda su cvjetale i teorije urota, a doseljenici su se bunili i protiv establišmenta Istočne obale i protiv korumpiranog Starog svijeta - naglašava Adrian Wooldridge, autor glasovite knjige "Aristokracija talenata: Kako je meritokracija stvorila moderni svijet", te zaključuje u svom stilu: "Nadam se da nisam paranoičan kada sugeriram da je prijetnja paranoidnog načina razmišljanja sada veća nego ikad!"

Još je jedna stvar posebno karakteristična za Ameriku, a posredno i za cijeli svijet. To je uloga Hollywooda u širenju, otkrivanju/razotkrivanju teorija urota, između ostalog, održavanja živim i živopisnim i vječnog narativa o NLO-ima, izvanzemaljskim posjetiteljima, kontaktima "treće vrste" i dakako o svemu tome prikrivanje istine sa strane vlade u Washingtonu. Upravo je u tom kontekstu stari pojam disclosure ("razotkrivanje") iznova postao hit u javnosti zahvaljujući novom filmu Disclosure Day Stevena Spielberga.

“Razotkrivanje" je postala kultna riječ. Ne bi trebala biti, jer tehnički sve što znači jest otkriti nešto. Ali novi val teoretičara urota o izvanzemaljcima pretvorio je "(raz)otkrivanje" u zadirkujuće pasivno-agresivnu kodnu riječ. Reći će: Čekamo otkrivanje - što znači dan kada se američka vlada pokloni i objavi sve svoje dosjee i skrivene informacije, svoje tajne, koje se odnose na UAP-ove (Unidentified Anomalous Phenomena) i posjete izvanzemaljaca. (Ili dan kada to učini zviždač!) - piše za Variety Owen Gleiberman, te dodaje:

- Ali kad bi "(raz)otkrivanje" jednostavno značilo "da vidimo što je u tim datotekama", ne bi imalo tu samopravednu oštricu 1960-ih, taj trajni osjećaj traženja Istine koju vam Čovjek/Vlada odbija pokazati. Ono što "(raz)otkrivanje" zapravo znači, u današnjem svijetu u kojem je sve urota, jest: Zahtijevamo... da otkrijete... otkrića za koja znamo da ih skrivate. Dokaze o svemirskim brodovima! I izvanzemaljcima! I sve dobre stvari koje ste vidjeli, a mi nismo! Godine 2026., vjerovati u "(raz)otkrivanje" znači vjerovati da duboka država (Deep State) skriva istinu i da je dan obračuna došao. Jer mi, narod, to zahtijevamo!

Gleiberman nastalja: Sve je to povezano sa stavom novih teoretičara urota o izvanzemaljcima, koji su uvelike slični starim teoretičarima urota o izvanzemaljcima, iako s ključnom razlikom. U 70-ima i 80-ima teoretičari urota o izvanzemaljcima uglavnom su smatrani luđacima. Bili su na rubu, a gradivni blokovi njihova sustava vjerovanja - krugovi u žitu, zrnaste 8-milimetarske snimke svjetala na nebu, priče o otmicama izvanzemaljaca - bili su poput "tragova" za sve neobičnije teorije urota, poput one naslavnije da je Stanley Kubrick lažirao slijetanje na Mjesec 1969. godine. Da o masonima, iluminatima, tajnama skrivenim u Bibliji, Bilderberg klubu, Novom svjetskom poretku, napadima na SAD 11. rujna, smrti princeze Diane, atentatu na J. F. Kennedyja, vladavini reptila (pozdrav Davidu Ickeu!) i drugim realnim i nadrealnim teorijama i ne govorimo.

Danas su, međutim, zataškavanje urota i urote same poput zraka koji svakodnevno udišemo, bilo da se radi o Donaldu Trumpu, koji "prodaje" svoje ukradene izborne scenarije vjernicima MAGA-e, bilo o onima od nas na suprotnoj strani političkog spektra koji osjećaju - znaju - da je istina negdje vani... u Epsteinovim dosjeima. (Što kažete na dan otkrivanja za njih?) Ono što svi tražimo, u ovom dobu maksimalne korupcije i minimalne transparentnosti, jest skrivena informacija koja će nas osloboditi. To je razumljiv impuls, ali i onaj koji se pretvara u religiju - zaključuje Owen Gleiberman.

STRAH OKO NAS

I da budemo u trendu - danas ni jedna rasprava u teorijama urota ne može proteći bez uloge, važnosti i značenja koje ima QAnon. Podsjetimo, QAnon je krajnje desna politička teorija urote i politički pokret, nastao u SAD-u 2017. godine. Korijene vuče iz objava na forumu web-stranice 4chan u listopadu 2017. Pristaše teorije urota vjerovali su da američki predsjednik Donald Trump vodi tajni rat protiv klike sotonističkih kanibalskih pedofila unutar Hollywooda, Demokratske stranke i takozvane duboke države unutar vlade Sjedinjenih Država. S pomoću platformi društvenih medija teorija se u sljedećim godinama proširila sadržajem i geografskim dosegom te rezultirala pravnim dubiozma, prosvjedima, zabranama, kao i s nekoliko nasilnih kriminalnih incidenata.

Sve u svemu, u nekom realnijem kontekstu, o teorijema urota puno toga mogu reći (i to čine) sociolozi, politolozi, kulturolozi, psiholozi i dakako znanstvenici. Uglavnom, s teorijama urota nikad neće biti dosadno, a moderno, digitalizirano i globalno umreženo doba daje im dodatni zamah na svim frontama, pa i onim najnevjerojatnijim i dakako najapokaliptičkijim s UI-jem, umjetnom inteligencijom, u prvom planu. Ili, kako zbori Jerry Fletcher (Mel Gibson) u filmu Conspiracy Theory (1997.): "Dobra zavjera je nedokaziva. Mislim, ako ju možete dokazati, znači da su negdje usput zabrljali." David Icke ovako poentira: "Najveći zatvor u kojem ljudi žive je strah od onoga što drugi misle."