Nije malo postignuće organizirati i provesti u djelo dosadašnjih šest te ovogodišnji sedmi zaredom Hrvatski iseljenički kongres. Naprotiv, pothvat je to koji zaslužuje respekt i priznanje za sve uključene u tako velike i važne događaje koji su okupljali stručnjake i dijasporu radi promišljanja demografskih izazova i odnosa između domovinske i iseljene Hrvatske. Ovogodišnji, VII. Hrvatski iseljenički kongres održat će se od 25. do 28. lipnja 2026. u Vukovaru.

Kako su tekle pripreme za VII. Hrvatski iseljenički kongres, je li sve išlo prema planu i je li  sve spremno za njegov početak - pitali smo dr. sc. Marina Soptu, predsjednika Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva i predsjednika Programsko-organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa.

- Iako raspolažemo značajnim iskustvom stečenim organiziranjem prethodnih Kongresa, te smo mnoge procese mogli provoditi gotovo automatski, svaki je Kongres zaseban organizacijski pothvat, koji nosi specifične zahtjeve i izazove. Činjenica da je Centru za istraživanje hrvatskog iseljeništva, kao nevladinoj udruzi, najveći problem osiguravanje financijskih sredstava za pokrivanje troškova, no zahvaljujući materijalnoj pomoći hrvatskih iseljenika i povratnika u Hrvatsku, prije svega dr. Ćirila Zovka iz Kanade, Franje Pašalića iz Njemačke, Dona Markušića, povratnika iz Australije, te Josipa Pavičića iz Kanade, mogli smo se više posvetiti drugim poslovima vezanima uz organizaciju Kongresa.

Ovom prilikom želim uime članova Programsko-organizacijskog odbora zahvaliti gradonačelniku Vukovara i Gradu Vukovaru, županu Vukovarsko-srijemske županije, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske te Hrvatskoj matici iseljenika na velikoj pomoći i potpori u pripremi Kongresa.

Najveći problem u pripremnom razdoblju je Svjetsko prvenstvo u nogometu, zbog kojega ćemo imati između 30 i 40 predavača manje, i to uglavnom pripadnika druge generacije hrvatskih iseljenika, koji će u vrijeme održavanja Kongresa boraviti u Torontu.

Sve u svemu, spremni smo i nestrpljivo očekujemo početak Kongresa.

Logičan izbor

S obzirom na četiri dana trajanja i brojne programe, sudionike i teme,  dojam je kako je 7. Hrvatski iseljenički kongres do sada najambicioznije izdanje te tradicionalne i svjetski ugledne manifestacije...? 

- Ne bih se složio s vašom konstatacijom. Mišljenja sam da su teme na svakom održanom Kongresu bile vrlo aktualne, a predavači su, više ili manje, bili veoma kompetentni i puni znanja te su u mnogim slučajevima imali i osobna iskustva.

Zahvaljujući stanju i okolnostima s kojima smo suočeni, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Europi, teme za ovaj Kongres na prvi se pogled doimaju još interesantnijima i značajnijima.

U odnosu prema prethodnim Kongresima, mi nismo radili ni planirali ništa drukčije. U planiranju programa i tema Kongresa nastojali smo sudionicima sugerirati i predlagati aktualne teme s kojima je suočeno hrvatsko društvo.

Na temelju odaziva sudionika i prijava tema, ovaj Kongres ima potencijal da bude na visokoj razini.

S Kongresom u svezi: Zašto ste za ovogodišnji susret izabrali Vukovar,  koji su argumenti prevladali? 

- Mogao bih navesti tisuću i jedan valjan odgovor na vaše pitanje, ali odgovorit ću jednostavo: grad Vukovar simbol je modernoga hrvatskog nacionalnog identiteta. Smatram da bi se svaki Hrvat, a osobito hrvatski iseljenici, trebao zavjetovati da će bar jednom u životu posjetiti Vukovar i pokloniti se njegovim žrtvama.

Ne želeći umanjiti stradanja Hrvata diljem Hrvatske, od Škabrnje i Gospića pa sve do krajnjeg juga zemlje, ipak Vukovar u memoriji svakoga Hrvata, u našim srcima i osjećajima, zauzima posebno mjesto.

Ne želeći zvučati patetično, rekao bih da je taj grad ljepilo koje nas Hrvate, kako u domovini tako i u iseljeništvu, povezuje i spaja u jedno.

Vruće teme

Naziv je ovogodišnjeg Kongresa Kako preobraziti Hrvatsku, s glavnim  temama: dijaspora, useljavanje i demografija. Što nam o tome možete reći, u nekom sažetom obliku? 

- Neki će reći, oni koji prate naš rad, da se ponavljamo, odnosno da govorimo o istim temama od jednog Kongresa do drugog. Možda to tako izgleda na prvi pogled, ali u stvarnosti nije tako.

Prije više od dvadeset godina upozoravali smo na opasnost demografskog gubitka stanovništva, no nitko nas nije čuo ili nas nije želio čuti. Ono o čemu danas govori premijer Plenković, mi smo predlagali prije više od dvadeset godina, kao i niz drugih mjera i prijedloga.

Najnoviji primjer, u kojem je gospodin Viktor Dodig iz Toronta postao većinski vlasnik Košarkaškog kluba Cibona, ponovno pokazuje i dokazuje ekonomski potencijal hrvatskih iseljenika, s jedne strane, te njihove rodoljubne osjećaje, s druge strane.

Moramo se prilagoditi modernim trendovima koji prevladavaju u Europi i svijetu, a odnose se na veze između dijaspore i domovine. Uzmimo za primjer Svjetsko nogometno prvenstvo, koje se održava u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Mnoge reprezentacije nastupaju s igračima koji su rođeni u drugim državama. Najbolji je primjer Senegal, čiju reprezentaciju gotovo u cijelosti čine igrači rođeni u Francuskoj. Maroko također ima velik broj igrača rođenih izvan te države. Ne moramo ići tako daleko - dovoljno je pogledati hrvatsku reprezentaciju i ustanoviti da je od osamostaljenja u njoj igrao ili još uvijek igra velik broj nogometaša rođenih izvan Hrvatske.

Moramo proučavati primjere drugih država, poput Izraela, Irske, Poljske, Grčke, Portugala, Meksika i drugih zemalja, analizirati njihove politike i odnose prema dijaspori. Na temelju toga trebamo preuzimati ona rješenja koja odgovaraju našoj kulturi i financijskim mogućnostima.

Na našim Kongresima neprestano ističemo i predlažemo da se u Hrvatskoj mora stvoriti pozitivna poduzetnička klima kako bismo privukli veća gospodarska ulaganja hrvatskih iseljenika.

Smatramo da je potrebno hitno osnivati kulturne centre, kakve imaju mnoge države svijeta. Kroz te centre treba promicati hrvatsku kulturu, književnost i film, te iznad svega njegovati kulturu povratka i jačati veze između domovine i hrvatskog iseljeništva.

Kad se sve zbroji i ponešto oduzme, da se tako izrazim, nakon dosad održanih šest kongresa, kako biste ocijenili proteklo razdoblje svih tih aktivnosti, događaja, programa i svega učinjenog u okvirima Kongresa? 

- Uzimajući u obzir da je Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva nevladina organizacija, mogu reći da smo, kao glavni organizator, u okolnostima i uvjetima u kojima djelujemo, bez lažne skromnosti, postigli iznimne rezultate. Nakon svakog Kongresa uspjeli smo tiskati Zbornik radova, tako da smo u šest zbornika, na više od 3000 stranica, objavili oko 400 znanstvenih i stručnih radova, koje potpisuje više od 600 autora.

Na početku našega djelovanja tema hrvatskog iseljeništva, problematika iseljenika i njihov odnos s domovinom gotovo uopće nisu pobuđivali zanimanje hrvatske znanstvene javnosti. Istodobno je hrvatska vlast nakon 2000. godine, podsjećam, razmatrala mogućnost drastičnog smanjenja broja hrvatskih diplomatskih predstavništava u svijetu.

Želim vjerovati da smo organiziranjem Kongresa, konferencija i okruglih stolova posvećenih hrvatskom iseljeništvu pridonijeli tomu da se danas godišnje održava desetak i više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova i konferencija s temom iseljeništva. Također, na našim Kongresima i u njihovim rezolucijama predlagali smo niz mjera, od obnove ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo, preko uvođenja dopisnog glasovanja, pa do povećanja broja zastupnika hrvatskog iseljeništva u Hrvatskom saboru, o čemu danas govori i premijer Andrej Plenković.

Na kraju, iako zbog ograničenog prostora ne mogu navesti sve zaslužne sudionike, želim posebno istaknuti da bi sve to bilo nemoguće ostvariti bez naših suorganizatora, među kojima su: Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, Institut za istraživanje migracija, Hrvatska matica iseljenika, Ekonomski fakultet u Osijeku i Dubrovniku, Sveučilište u Mostaru te prije Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, katedre za hrvatski jezik i kulturu u Kanadi i Australiji, kao i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske te Ministarstvo demografije i useljeništva. Njihova potpora i suradnja bile su ključne za uspješnu organizaciju svih naših aktivnosti.

Bolje informiranje

Što i kako dalje, nakon sedmog slijedi li osmi Kongres? Kakva je  budućnost Kongresa, ali i budućnost hrvatske dijaspore, iseljenika, povratnika...? Vaš završni komentar? 

- Što se mene tiče, ja sam za to da nastavimo s osmim, devetim i desetim, jer proces izgradnje države još nije završen. Međutim, to ne ovisi samo o mojoj dobroj volji. Kao i uvijek, nakon završetka Kongresa sjest ćemo i analizirati stvari te na temelju toga odlučiti što dalje.

Osobno bih volio da jedan od budućih Kongresa organiziramo u Subotici ili Novom Sadu, možda u kraljevskom gradu Jajcu ili, zašto ne, u Sarajevu ili Tuzli. No to su samo neke od mojih želja.

Pitate me kakva je budućnost. Prije svega, moramo se osloboditi javnih prepirki u vezi s našom bolnom prošlošću i više se koncentrirati na sadašnje stanje kako bismo mogli planirati budućnost.

Kao što često ističem u javnim nastupima, u hrvatskom iseljeništvu nastale su tektonske promjene. Stari način života i djelovanja u hrvatskim zajednicama je nestao. Mi u Hrvatskoj moramo pronaći način kako privući pripadnike druge i treće generacije da dođu u zemlju svoga podrijetla, u kojoj mogu ostvariti svoje profesionalne ambicije.

Već sada u Hrvatskoj imamo relativno velik broj pripadnika druge generacije koji su uspjeli otvoriti vlastite tvrtke ili urede, i zato o njihovim primjerima moramo više informirati hrvatsku javnost.