Uzajamno nepovjerenje između Irana i zemalja Perzijskog zaljeva može utjecati na regionalnu stabilnost, gospodarstvo i suradnju još godinama nakon prestanka vojnih akcija - naglašava Daniel Ameri, čiji prilog za DW prenosimo uz neznatno skraćenje o prilagodbe u opremi.

Od početka rata s Iranom zaljevske zemlje uništile su tisuće iranskih projektila i dronova. Teheran je, među ostalim, ciljao američke vojne baze i civilnu energetsku infrastrukturu. Između ostalih Kuvajt je priopćio da je njegova protuzračna obrana 1. lipnja onemogućila masovni iranski napad projektilima i dronovima, nakon što je SAD objavio da je gađao lokacije radara i dronova na jugu Irana.

Zbog svoje geografske blizine Iranu i odnosa s Washingtonom članice Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) posebno su ranjive kada napetosti eskaliraju. U vjerojatnom slučaju da rat završi pregovorima, a režim Islamske Republike ostane na vlasti u Iranu, dugoročno pitanje za regiju bit će kako zemlje GCC-a i Teheran mogu nastaviti dalje.

DIPLOMACIJA I TRGOVINA

Zaljevske arapske države poručile su Washingtonu da samo okončanje rata nije dovoljno te su inzistirale da se sposobnost Irana da prijeti regiji projektilima i dronovima mora oslabiti. "Ako Iran i Sjedinjene Države postignu sporazum i Iran okonča neprijateljstvo sa Zapadom, Teheran bi morao poduzeti važne diplomatske i gospodarske korake kako bi poboljšao svoju regionalnu situaciju i odnose sa susjedima", rekao je Babak Dorbeiki, politički analitičar iz Londona i bivši dužnosnik Iranskog centra za strateška istraživanja.

On je u razgovoru za DW također rekao da iz perspektive Teherana članice GCC-a koje je gađao u ovom ratu nisu "neutralni akteri". Iran, naime, smatra da su te države igrale određenu ulogu u kampanjama pritiska protiv Irana, bilo pružanjem utočišta američkim snagama i logističke pomoći ili neizravnom podrškom vojnim akcijama. Kratkoročno, dodao je Dorbeiki, susjedne zemlje vjerojatno će gledati na Teheran vrlo sumnjičavo i s većim oprezom. To bi utjecalo ne samo na diplomaciju nego i na trgovačke rute, regionalnu infrastrukturu te buduće prometne i energetske koridore, kaže ovaj analitičar.

Zaljevske države žele regionalnu stabilnost: Krajem travnja čelnici članica GCC-a sastali su se prvi put u Saudijskoj Arabiji kako bi koordinirali odgovor na iranske napade. Između početka rata 28. veljače i proglašenja primirja 8. travnja Iran je lansirao više od 4000 projektila i dronova na ciljeve u članicama GCC-a, od kojih je većina pravovremeno presretnuta.

U travnju je katarsko Ministarstvo vanjskih poslova upozorilo na mogućnost "zamrznutog sukoba" koji bi se mogao ponovno rasplamsati "svaki put kada postoji politički razlog". Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) rekli su da Iran mora prestati napadati susjedne države ako se želi postići diplomatski napredak, a Saudijska Arabija upozorila je Teheran da ne napada nju ili druge zaljevske zemlje.

Tijekom sukoba sa SAD-om i Izraelom Teheran je pokvario odnose sa zemljama koje su mu u prošlosti pružale pomoć. UAE je, zajedno s državama izvan GCC-a poput Iraka i Turske, igrao važnu ulogu u trgovini, financijama i izvoznim kanalima koji su Iranu omogućavali trgovanje unatoč međunarodnim sankcijama. Rivalstvo je postojalo, osobito na tržištima nafte i plina, ali je ipak uspostavljena funkcionalna ravnoteža. Ako nepovjerenje zaljevskih država prema Teheranu nastavi rasti, posljedice bi mogle nadilaziti politiku i proširiti se na trgovinu, logistiku i dugoročni regionalni razvoj.

Geografija moćnija od politike: Reza Alijani, politički analitičar iz Pariza, rekao je za DW da će fizička blizina Irana i njegovih zaljevskih susjeda sve aktere prisiliti na određeni stupanj približavanja. "Geografija će uvijek ostati moćnija od politike. Ove će zemlje uvijek biti susjedi", kaže Alijani, te dodaje da postoji jasna razlika između obnove odnosa i obnove povjerenja, pri čemu najvjerojatniji ishod nije stvarno pomirenje, nego taktičko smanjenje otvorenog neprijateljstva.

Zajednički interesi, osobito u izvozu energije, trgovini i regionalnoj stabilnosti, mogli bi na kraju potaknuti sve strane na ograničeni kompromis, rekao je. No, napomenuo je Alijani, to ne bi nužno značilo kraj neprijateljstva, nego bi jednostavno moglo značiti hladnije, pažljivije kontrolirano suparništvo.

Iran treba vratiti povjerenje: Islamska Republika izgradila je velik dio svog regionalnog utjecaja na projektilima, dronovima i paravojnim milicijama. Taj je model osmišljen kako bi odvraćao snažnije protivnike i proširio utjecaj Irana bez izravne konvencionalne konfrontacije.

REGIONALNI POREDAK

Nakon aktualnog rata i općeg slabljenja iranskih saveznika poput Hezbolaha i šijitskih milicija u Iraku, arapske države vjerojatno će staviti veći naglasak na integriranu obranu, gospodarsku koordinaciju i alternativne energetske i trgovačke koridore koji smanjuju izloženost iranskom pritisku.

Dorbeiki upozorava da bi nepovjerenje prema Teheranu samo po sebi moglo postati pokretač bliže gospodarske suradnje među arapskim državama i njihovim partnerima, što bi moglo isključiti Iran iz novih trgovačkih koridora, prometnih veza i buduće energetske infrastrukture. Međutim, ističe Dorbeiki, nijedan regionalni poredak ne bi se mogao potpuno stabilizirati dok Iran ostaje trajno izvan njega.

Stvarna normalizacija odnosa zahtijevala bi ozbiljnu promjenu u regionalnoj politici Teherana, manje konfrontacija sa Zapadom i trajni napor da uvjeri susjede da je Iran spreman težiti stabilnosti, a ne izvršavanju pritiska s pomoću straha. Trenutno neprijateljstva još uvijek traju, a iranski režim ostaje na vlasti s istim političkim kursom.