Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, koji redovito analizira događaje na Bliskom istoku, Balkanu i drugdje u svijetu, prepoznatljiv je po svojim sveobuhvatnim analizama globalnih događaja, s posebnim fokusom na Bliski istok, Balkan i druge ključne regije svijeta. Jedan od istaknutih suradnika i član Savjetodavnog odbora IFIMES-a, dr. sc. J. Scott Younger, predsjednik i tajnik pri Glendale Partners, u svom prilogu “Globalni kaos i raspad strateških sigurnosti: Kuda i kako dalje?” nudi pravodobnu i promišljenu analizu suvremenih međunarodnih procesa. Autor ističe da, kako rat u Ukrajini ulazi u petu godinu, a odvija se i drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa, globalni poredak sve izraženije obilježavaju duboka nestabilnost i strateška neizvjesnost.

J. SCOTT YOUNGER

Ustupljeno

Upravo smo ušli u petu godina rata između Ukrajine i Rusije, a još uvijek nema dogovora o njegovu prekidu. Prošla su i tri mjeseca od početka druge godine drugog mandata predsjednika Trumpa u Bijeloj kući, a nekoliko dana poslije održao je svoj godišnji govor naciji, govor koji je trajao gotovo dva sata, u pravom Trumpovu stilu, znatno duže od bilo kojeg od njegovih prethodnika. Na licima prisutnih vidjela se dosada! Neizbježno je da su neke od njegovih izjava o ekonomiji bile pogrešne, pretjerane.

Bilo je neizbježno da mnoge njegove izjave, posebno u ekonomskoj sferi, budu ili pretjerane ili netočne, što dodatno pojačava dojam jaza između političke retorike i stvarnog stanja. Nema mnogo interesa da se posveti rješavanju pitanja rata u Ukrajini i ostvarivanju golemog zadatka sklapanja mira u Gazi. Kao i obično, to je prešlo granicu njegova raspona pažnje.

SVE JE TRUMPOV SHOW

Trumpova proširena agenda: Od ambicija za Nagradu za mir do geopolitičkih poremećaja: Prošlu godinu obilježila je Nobelova nagrada za mir, a Trump je bio jako razočaran što ju nije dobio, jer je zaista vjerovao da ju je zaslužio. Čudno je što ratovi u Ukrajini i Palestini, za koje nas je uvjeravao da će ih završiti u roku od jednog dana nakon stupanja na dužnost, još uvijek traju, u slučaju Ukrajine, a u slučaju Gaze su na čekanju, ali oba rata mogla bi ponovo početi neugodnom brzinom.

Ove godine Trumpov se fokus preusmjerio na druga pitanja. Najprije je iznenadio prijedlogom da Kanada postane 51. savezna država Sjedinjenih Američkih Država, pritom zanemarujući njezin status suverene države i članice Britanskog Commonwealtha, s dubokim povijesnim i političkim vezama. Takva izjava dočekana je sa zaprepaštenjem i odlučno je odbijena.

Onda je Trump brzo svoju pažnju usmjerio na Grenland, velik komad zemlje prekrivene snijegom i ledom u Arktičkom krugu s vrlo malom populacijom, od otprilike 55.000 ljudi, koji pripada Danskoj, dakle, dijelom je Europske unije. Danska je dobila podršku od EU-a i Velike Britanije, u smislu upozorenja Trumpu da će njegova zabrinutost zbog ruskih ili kineskih pokušaja preuzimanja Grenlanda sigurno izazvati odgovor NATO-a. Također su premjestili ratne brodove i nekoliko trupa kako bi pomogli Danskoj ako bude potrebno. Trump se nevoljko povukao i moguće je da to nije kraj problema.

Od Caracasa do Teherana: Eskalacija, igre moći i krhka globalna pat-pozicija: U međuvremenu Venezuela je postala nova točka iritacije u američkoj vanjskoj politici, koju je predsjednik Donald Trump označio kao zemlju izvor narkotika koji ulaze u Sjedinjene Američke Države. U dramatičnom i iznenadnom razvoju događaja specijalne jedinice u kratkoj su operaciji privele predsjednika Madura, zajedno sa suprugom, te ih prebacile u New York, gdje su smješteni u pritvor i čekaju daljni političko-pravni rasplet situacije.

U isto vrijeme Maria Machado, liderica venezuelske opozicije i dobitnica Nobelove nagrade za mir 2025. godine - priznanja za kojim je predsjednik Trump također pokazivao interes - simboličnim je gestom svoju nagradu poklonila Trumpu u pokušaju da pridonese smirivanju političkih tenzija. Uz dogovor da će nova venezuelska vlast, s Madurovom zamjenicom na čelu, uspostaviti blisku suradnju s američkom administracijom, situacija se privremeno stabilizirala.

Otprilike mjesec dana prije, izraelski premijer Netanyahu boravio je u kratkom posjetu Trumpu u rezidenciji na Floridi. Detalji razgovora nisu objavljeni, ali događaji koji su slijedili ostavljaju prostora za špekulacije. Ubrzo nakon toga izveden je iznenadni noćni napad na Iran, u kojem su sudjelovale izraelske i američke zračne snage. Napad je faktično označen kao početak rata, bez prethodnog upozorenja ključnim saveznicima, uključujući NATO i Europsku uniju.

Tijekom koordiniranih udara izvedenih na odabrane ciljeve pogođene su ključne strukture iranskog vojnog i političkog vrha, pri čemu su eliminirani visoki dužnosnici režima, uključujući i vrhovno rukovodstvo. Odluka o tako radikalnoj eskalaciji, prema svemu sudeći, bila je rezultat uvjerenja da bi brz i odlučan udar mogao dovesti do brzog završetka sukoba. Međutim, kako se situacija razvijala, postajalo je jasno da bi konflikt mogao potrajati znatno duže nego što je inicijalno procijenjeno, što je otvorilo prostor za političko preusmjeravanje narativa.

U pokušaju da se pozicionira kao “čovjek mira”, predsjednik Trump je potom proglasio dvotjedno primirje, a delegacije zaraćenih strana sastale su se u Pakistanu, koji je ponudio posredničku ulogu. Ključno pitanje pregovora bilo je kretanje naftnih tankera kroz Hormuški tjesnac, strateški važan morski put, kojim se Iran koristi kao sredstvom pritiska kroz mogućnost blokade pomorskog prometa, što bi imalo ozbiljne posljedice za globalnu ekonomiju.

Ipak, primirje nije potpuno zaživjelo. Izrael je nastavio vojne operacije, uključujući napade na Hezbolah u Libanonu, pri čemu su stradali i civili, u obrascu sličnom onom viđenom u Gazi. Time je dodatno potvrđena regionalna dinamika eskalacije i međusobnog razaranja mreže iranskih saveznika, uključujući Hamas.

U međuvremenu, politička tenzija se prenijela i na simboličnu razinu. Trump je ušao u otvoreni verbalni sukob s Papom, koji je kritizirao rat u Iranu. Papa Lav XIV. zauzeo je oštar stav prema eskalaciji, a predsjednikove reakcije bile su, kao i obično, glupe i bezobrazne, što je dodatno produbilo kontroverze.

Dodatnu pozornost izazvala je i viralna slika koja je prikazivala Trumpa u religijskom, gotovo mesijanskom kontekstu, što je izazvalo snažne reakcije i bijes, posebno među američkim katolicima. Kontroverza je dodatno uzdrmala njegovu političku bazu, a istovremeno se stječe dojam da se sve češće odlučuje za impulsivne i nepromišljene izjave, bez jasne procjene njihovih posljedica.

NEIZVJESNA BUDUĆNOST

Medijski nadzor, regionalna eskalacija i zastoj u geopolitičkom poretku: Britanski tisak svakodnevno komentira najnovije izjave američkog predsjednika. Ipak, najviše pažnje privukao je nedavno objavljeni tekst bivšeg člana prve Trumpove administracije, koji je nakon gotovo deset godina odlučio pažljivo pratiti njegove buduće poteze. Njegova je analiza uznemirujuće precizna i bez zadrške: opisuje kombinaciju narcisoidnosti i ograničenog razumijevanja, spoj koji postaje posebno problematičan u kontekstu koncentrirane i često nekontrolirane političke moći.

Dok su Sjedinjene Američke Države bile fokusirane na Iran, Izrael je iskoristio priliku za intenzivne napade na Hezbolah u Libanonu, odbijajući prihvatiti tumačenje primirja koje bi obuhvatilo i njegove vojne operacije. Napadi su prošireni i na Bejrut, iako ne i na lokacije iz kojih Hezbolah djeluje. Ovaj put Trump je intervenirao zahtjevom da se operacije obustave, što je Izrael nevoljko prihvatio, uz zadržavanje spremnosti da ih ponovo pokrene ako pregovori propadnu.

Ključno pitanje u globalnim okvirima ostaje režim prolaska naftnih tankera kroz Hormuški tjesnac. Iran je pristao na slobodan prolaz, a Trump inzistira da ni jedan brod ne može proći dok Teheran ne pristane na prijenos svog nuklearnog programa pod kontrolu Sjedinjenih Država. Time se pregovori vraćaju u stanje zastoja, iako američka strana izražava zadovoljstvo njihovim razvojem, a Iran zauzima znatno oprezniji stav.

Ostaje otvoreno pitanje hoće li američki predsjednik Donald Trump uspjeti postojeći status quo i eventualni ishod predstaviti kao svoju “mirovnu pobjedu”, usprkos činjenici da je konflikt prethodno eskalirao na inicijativu izraelskog vodstva. Također, neizvjesno je hoće li druge države, koje inzistiraju na što bržoj stabilizaciji situacije u Hormuškom tjesnacu, uspjeti nametnuti rješenje koje bi donijelo trajniji mir. U svakom slučaju, riječ je o nizu otvorenih pitanja na koja će odgovori, po svemu sudeći, stići tek u sljedećim danima i tjednima. (Tekst izražava stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.)