Jure Zovko: Najveća opasnost za Europu i Hrvatsku danas je populizam
Da u širem kontekstu, uključujući i povijesni, prokomentira izjavu Willyja Brandta, koji je jednom prigodom kazao da su zapadne demokracije toliko zaglibile u vlastitim kontradikcijama da im je preostalo još samo dva-tri desetljeća do propasti u kaosu i diktaturi, zamolili smo prof. em. dr. sc. Juru Zovka, hrvatskog filozofa s međunarodnim ugledom:
- Mislim da se socijaldemokrat Willy Brandt pribojavao ponavljanja scenarija Weimarske Republike, koja je završila u Hitlerovoj diktaturi, a ta bojazan je kod njemačkih kancelara nekako ostala u podsvijesti, svi su se borili protiv ograničavanja principa demokracije. Danas je to pribojavanje vezano uz desničarsku stranku Alternative für Deutschland (AfD), međutim nijedan od čelnika AfD-a nije izrijekom zagovarao takav model vladavine. S obzirom na to da nitko ne želi koalirati s njemačkim radikalnim desničarima, njihova će popularnost vjerojatno rasti u sljedećem desetljeću, ali ne će ugroziti demokraciju, jer njemački građani su stekli jedno pozitivo iskustvo demokracije kao životne forme, ona ostaje paradigma koja se ne će mijenjati.
Jedno od istraživanja, primjerice IPSOS-ovo, o praćenju stanja demokracije, iz listopada prošle godine, daje neke intrigantne podatke, pa sumira da su lažne vijesti, manjak odgovornosti, ekstremizam i korupcija glavne prijetnje demokraciji u Europi i SAD-u... Vaš komentar?
- To su sve problemi s kojima ćemo se sve više suočavati, fake news će biti sastavnih dio predizbornih kampanja, građane će po mome sudu trebati više educirati za oblik deliberativne demokracije (John Dewey, Habermas) kako bi razborito i razložno mogli prosuđivati, odabrati najbolje kandidate. Ni ja nisam očekivao da će pobijediti Trump u Sjedinjenim Američkim Državama, jer sam se nadao da će njihovi građani biti u prosudbi, odnosno odabiru kandidata razboritiji i da će bolje promisliti. Nadam se da će imati priliku korigirati rezultate predsjedničkih izbora na izborima za Kongres i Senat u studenom ove godine. Istodobno osjećam nekako ponos da se Europska unija dobro nosi s Trumpovim marifetlucima, da mu ne dopušta prevelik utjecaj na europsku političku kulturu. Korupcija nije samo pitanje demokracije nego i morala. Svima postaje jasno da imamo izvrsne zakone europskih standarda, ali umjesto vladavine prava, imamo vladavinu korupcije. Te stvari ne mogu se samo riješiti demokracijom, potrebno je u demokratsku formu uključiti i moral odgovornosti i etičkog djelovanja.
Hrvatska se čvrsto drži EU politike, bez sukobljavanja s Bruxellesom koja su obilježila Orbana...?
- Uvijek će biti odstupanja od onoga što nazivamo maticom europske briselske politike. Meni je jako drago da naša Vlada nije odabrala takav put, nego promišljeno surađuje s centralom u Bruxellesu u svim značajnim političkim segmentima. Možda predsjednik Milanović malo previše solira, ali on je takav kao osoba, to je njegov stil: želi privući pažnju kada ode u Gruziju ili Makedoniju, pa "dere" po institucijama u Bruxellesu, NATO-u i sl.
Kakva je budućnost demokracije, prije svega u SAD-u, ali i u Europi, uključujući i Hrvatsku...?
- Europa je u gospodarskoj krizi primarno zbog rata u Ukrajini jer je izgubila Rusiju kao važnog gospodarskog partnera. Predugo traje ovaj rat između Rusije i Ukrajine, ne vidim nikakvih pravih mirovnih inicijativa. Potrebno je uspostaviti neki mir. Daytonski mirovni sporazum u Bosni i Hercegovini u početku nije imao neke velike izglede za uspjeh, a evo vidjeli smo da ga je i papa Lav XIV. pohvalio. Svi znamo da je to nepravedan mir, ali je bolji od rata. Nekako bih poželio takav mir i u Ukrajini.
Teško je bilo što reći o SAD-u jer je njihov predsjednik u artikuliranju ratne politike totalno nepredvidljiv. Ne vidim komu koristi ovaj rat s Iranom, možda jedino Saudijskoj Arabiji, koja se pribojava scenarija "izvoza islamske revolucije". Tu očekujem intenzivnije političko uključivanje Europske unije u rješavanju krize nastale nakon američko-izraelskog napada na Iran.
Za Europsku uniju i Hrvatsku smatram populizam kao najveću opasnost. On je na djelu po mome sudu u izborima za gradonačelnika grada Zagreba, gdje je na vlasti ekipa političara koja se dodvorava svojim biračima bez ozbiljnog programa s pozicije LGBTQ+, što vodi destrukciji tradicionalnih građanskih vrijednosti. Tu je isto glavni problem europske ljevice da je izgubila radništvo kao dio svoga programa, pa se sve više prelazi na forsiranje LGBTQ+ i sličnih pojava. Da budemo načisto, nemam ništa protiv takvih pokreta, ali za politički program očekujem znanje i obrazovanje. Zato je i razumljivo da se birači u Republici Hrvatskoj vežu uz opciju centra koji sad promiče i zagovara HDZ. Puno je prostora desno od toga, ali desnica nigdje u svijetu nije tako posvađana i razjedinjena kao u Hrvatskoj. Doduše, moram priznati da mi nikada nismo bolje živjeli nego danas, dio smo Europske unije, eurozone, NATO-a, naša putovnica je među najcjenjenijima u svijetu, imamo lijepu državu i možemo biti ponosni da živimo tu, pa je razumljivo da građani biraju treći put zaredom istu vlast. Vlast je takva kakvu izaberemo. Mi imamo u državi gotovo 80 posto deklariranih katolika, a izabrali smo za predsjednika države političara koji se deklarira ateistom i prilikom prisege za drugi mandat koristi tradicionalnu rečenicu: "Tako mi pomogao Bog." Sve su to naši paradoksi demokracije koje ne bih zamijenio ni za kakav drugi oblik vladavine.
Želio bih u budućnosti veću zastupljenost deliberativne demokracije, ali možda sam tu prevelik optimist. Kao hegelovac zagovaram model liberalne države i građanskog društva koja se mora nositi s devijacijama vlastitog liberalizma. Ne vidim trenutačno bolje opcije.
