Propaganda kao pojam pojavila se u 17. stoljeću kada Crkva osniva Congregatio de propaganda fide, ured za širenje vjere među poganima, čitaj koloniziranim zemljama Afrike i Latinske Amerike - kaže ​izv. prof. dr. sc. Ivan Tanta s Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, te dodaje:

- Među prvim propagandistima tog doba bili su i hrvatski misionari poput Ivana Rattkaya ili Ferdinanda Konšćaka; prvi je napisao knjigu pisma iz Tarhumare, u kojoj je opisao svoj mukotrpan rad kristijanizacije meksičkih Indijanaca, koji su ga u konačnici došli glave, a Varaždinac Konšćak izradio je kartu poluotoka Kalifornija, koja je idućih nekoliko stoljeća bila jedina sigurna karta za plovljenje u tim vodama. No to su bili rijetki primjeri propagande koja nije imala za cilj samo pokrštavanje ognjem i mačem. Zapravo, promidžba jer je politika sve što radimo, bez obzira o čemu je riječ, stara je koliko i ljudska povijest i ljudski odnosi. Ona nije sama po sebi nešto loše iako se tijekom vremena taj pojam, propaganda odnosno promidžba premetnuo u nešto samo po sebi nezgodno. Razlog je među ostalim i u činjenici što propaganda spada u jednosmjernu komunikaciju, dakle onu u kojoj ja vama priopćavam što želim da mislite i radite i ne mari previše za vaš stav o tome, dok se političko komuniciranje temelji na dvosmjernoj komunikaciji u kojoj je razmjena mišljenja osnova. Kao dobar primjer naveo bih zdravstvene akcije nakon završetka Drugog svjetskog rata koje su opominjale da se ne pljuje na pod ili da djeca provode više vremena na suncu kako bi razvila D vitamin ili kako je cijepljenje važno. Glede negativnog, povijest je prepuna primjera, dovoljno se sjetiti nacizma, fašizma, pa u konačnici i komunizma, koji su mnogima u nas još u sjećanju.

O poučku iz povijesti...

- U knjizi Opis obale Ilirika Paladija Fuska iz 15. stoljeća (Fusko je tada bio učitelj u Šibeniku) stoji: "U njegovom sjevernom dijelu je ušće rijeke Zrmanje kojoj po Plinijevu svjedočanstvu završava Japidija. Otprilike pedeset stadija od ušća je utvrda s naseljem, odlično osigurana i smještajem (postavljena na brdu) i ljudskim trudom. Liburni je nazivaju Obrovcem a mjesto je kako vele, vrlo prijatno. Gotovo nasuprot Obrovcu na jugu je druga utvrda, također na stijeni, koju domaći nazivaju Novigradom. Pod vlašću je Mlečana koji onamo svake treće godine šalju zapovjednika plemenita roda da čuva to mjesto. Svemu gore spomenutome je u pozadini vrlo visoka planina koja nigdje nema prijevoza nego neprekinutim bilom malo iza Obrovca svija i skreće na sjever. Strana okrenuta moru sva je kamenita i zbog svoje krševitosti gotovo besputna. Strana koja gleda na sjever blaža je i zasjenjena stablima. Svi se njeni stanovnici nazivaju riječju Morlaci. Liče više na zvjerad nego na ljude, hrane se mlijekom i sirom i krijući se uz ceste napadaju i pljačkaju putnike. Na koncu konca smatraju vrhunskom slavom živjeti od plijena. Samu planinu nazivaju Lancem svijeta i vjeruju da se kao neki ogranak proteže od Alpa do Jadranskog mora."

Ako znamo da je Fusko pripadao obrazovanom dijelu puka, ipak uočavamo politički obojnu notu u njegovu opisu podvelebitskog življa. U Domovinskom ratu taj je dio naše zemlje bio također zameten vihorom sukoba koji je imao za cilj upozoravati na civilizacijske odnosno necivilizacijske dosege. Razlike zapravo nema jer politike i propaganda nemaju mirnodopski i ratni kod. Uvijek postoji slavljenje tuđe propasti i komparacija na lošije od sebe, naravno kako bismo ispali ljepši.

O efikasnim oblicima...

- Tri su osnovna oblika propagande. Strategijski, koji je usmjeren prema cijeloj populaciji, on naglašava opće vrijednosti i stvara psihološke pretpostavke za ostvarenje postavljenih ciljeva. Zatim taktika propagande koja se primjenjuje prije i usporedno s krizom (ali u ratu), a cilj joj je smanjiti borbeni moral neprijatelja i ojačati vlastiti moral, te na kraju konsolidacijska propaganda kojoj je cilj objasniti vrijednost i važnost vlastitih stavova te zadobivanje podrške. Karakteristična je za sredine u kojima ne postoji jedinstvena podrška. U navedene postoje i temeljni ciljevi popagande koji se odnose na ratne uvjete, ali je koriste i u miru, a to su stvaranje grupnog identiteta (zajedništvo), identifikacija sa rukovodstvom (koje nas vodi i zna kuda idemo), prepoznatljivost ciljeva (koji se čine logičnim i dostižnim), kreiranje samopouzdanja prema stanovništvu (bit će bolje, bolja budućnost i slične fraze). Danas, ako gledamo u nekoj komparaciji s medijima, više nema novina, ali ima portala i vrijeme kreiranja odnosno utjecaja propagande samo je puno kraće i sukladno s time treba biti snažnijeg utjecaja.

O medijima i liderima...

- Bez medija nema propagande. Naime, tu govorimo o komunikaciji. Kada nje nema (a teško je kada je nema, niti možemo zamisliti da nestane), onda nema ni propagande. Govorim kao komunikolog.

“Teško je kad malo čelo smišlja veliko načelo", rekao Vlada Bulatović Vib. Možemo samo zamisliti što bi rekao da je upoznao Donalda Trumpa. Za kraj spomenut ću Arsena Dedića, koji je za jednog domaćeg pjevača izjavio da je on "čista karizma neokaljana ni trunkom talenta". Spomenuti sjevernoamerički političar upravo to, netalentirani samopromotor spoznajnih mogućnosti četverogodišnjeg djeteta kojeg samo podeblja lisnica i mjesto s kojeg zbori stavljaju u poziciju da ga slušaju. Bez te dvije osnove bio bi gdje i svi drugi napoleoni, pod paskom liječnika!