Internet, društvene mreže, ili, da tako kažem, digitalne staze kojima putuju naše i tuđe informacije, zasigurno imaju više perspektiva ili motrišta s kojih ih treba sagledavati - kaže doc. dr. sc. Nenad Vertovšek, komunikacijski stručnjak, autor knjiga "Noam Chomsky i kritika suvremenih masmedija", "Drveno željezo medija" i "Filozofija budućeg" (u koautorstvu s Ivanom Gregurić), te dodaje:

Nenad Vertovšek

Ustupljeno

- U medijskoj stvarnosti prepunoj načela kako-nešto-izgleda ili kako-nešto-treba-izgledati važno je trebaju li nam odgovori samo nekako izgledati ili i biti što bliži istini ili točnosti u tumačenju i razumijevanju. Dakle, ne samo kako to digitalno izgleda nego i kako doista funkcionira i doista koristi ljudima. Nasuprot zamci u kojoj je sve zakonski riješeno i na papiru postoji, ali se ne provodi, praksa iskrivljava papirnato i, zapravo, nepostojeće. Ali dosta ljudi, odnosno korisnika, zadovoljava se samo dobrim izgledom stvari, umjesto da nas približavaju stvarnosti. Važnije jest, posebno u digitalna vremena, ne ono (što izgleda) istinito nego koliko je manje lažno i manje iluzorno.

Povijesno gledao, brojne su tehnološke stvari započele kao igračke, a onda prerasle u društveno nužno ili neizbježno. Internet je započeo kao Arpanet 1969. godine, kao vojni projekt američkog ministarstva obrane, kada su se povezala dva sveučilišna centra. Prošlo je više faza do današnjih društvenih mreža, marketinških algoritama i utjecaja na milijune, pa i milijarde, korisnika, odnosno korisničkih veza. I dronovi su započeli javno kao igračke, a danas su vrhunska vojna tehnologija koja predvodi ratove sadašnjosti, još više u budućnosti. Prvobitni tehnološki aspekt u mnogočemu je nadvladan vojnim, ekonomskim, taktičkim utjecajima u nizu područja ljudskog djelovanja.

Upravo Noah Harari, izraelski povjesničar i filozof, upozorava na mogućnosti i opasnosti naizgled bezazlenog i slobodarskog poziva da se ukinu sva ograničenja u širenju i protoku informacija diljem svijeta, jednoj državi ili regiji. Ali istinita i točna informacija treba biti provjeravana uz pomoć sveučilišta, istraživačkih centara, nezavisnog novinarstva i organizacija (ako ih uopće ima "nezavisnih"...) S druge strane, dijelom je zabluda kako imamo porast globalne slobode i internet koji vam je uvijek nadohvat ruke i pruža podroban uvid u stvarnost. Suprotno, riječ je o globalnim supermilijarderskim klanovima, obiteljima i investicijskim fondovima koji kontroliraju i posjeduju mainstream medije. Naravno, bit je kako privid ostaje privid, samo je sve rafiniraniji i sofisticiraniji. Ljudi i nisu svjesni koliko im netko može blokirati "slobodan" internetski profil, utjecati na prosuđivanje i razmišljanje. Digitalno i internetski ponašamo se kao žabe koje se polako kuhaju u vodi što se zagrijava, a kad bude prekasno, više ne mogu iskočiti...

Da se vratimo još malo na medije. Jesu li se zaslugom interneta mediji digitalnog 21. stoljeća drastično promijenili u odnosu prema medijima analognog 20. stoljeća, i u kojim i kakvim aspektima najviše? Puno ste i sami o tome pisali, između ostalog u knjizi "Drveno željezo medija"...

- Nadovezao bih se na privide o slobodi i globalizaciji, u što su nekad ljudi zaista vjerovali, a sada, gotovo poslušno, prihvaćaju "neminovnost" "važnijih" i "bitnijih" medija, bez obzira na to tko nam to servirao. Na to se onda nastavljaju "važniji" i "moćniji" narodi, nacije, vjere, odabrani i neupitni pojedinci, grupe, elite... Tako su postupno prevladale iluzije kako postoje nekakve "vijesti iz svijeta", o čemu govori i Eckart Tolle, vijesti i teme objektivno važnije, bolje, vrednije. No zaboravljamo da su one filtrirane, selektivne, često iskrivljene, a neke nam se druge pokazuju nebitnima, bez obzira na to stradavaju li pritom nedužni, civili... Na široj razini društvene mreže i internetski utjecaj čine da se neke vijesti, činjenice i ljudska bića precjenjuju ili podcjenjuju, ovisno o interesima medijskih i inih lobija. Chomsky je davno rekao kako uz proračunanu uznemirenost i strah društva postaju "slobodne" grupe zbunjenih pojedinaca zbunjenog stada koje se lakše kontrolira.

To je drastična promjena, ne samo u tehnološkom obliku nego i u količini, dosegu i dugotrajnosti utjecaja na čovjekovo prosuđivanje i/ili kritičko razmišljanje. Zabava određuje vjerodostojnost poruka kroz Reels ili objave čudnih postova i facebook-profila. Empatija je ključna ljudska prirodna krakteristika, ne tiče se samo suosjećanja ili samilosti koju često utažavamo milodarom i novčićem svakome tko prosi na cesti. Empatija je i uživljavanje u tuđe potrebe ili nevolje kad doista želimo pomoći i onda kada nas nitko ne vidi!

U knjizi "Drveno željezo medija" upozorio sam na nužnost razotkrivanja suvremenih medija, koji su, više nego ikad dosad, dobili oksimoronsku strukturu i karakter drvenog željeza, istinitih laži. U sebi su proturječni jer žele istodobno istraživati objektivnu stvarnost i služiti sve nižim i okrutnim interesima. A trebali bi biti predvodnica općeg razvoja 21. stoljeća!

Koliko razvoj tehnologija poput 5G mreža, umjetne inteligencije, interneta stvari (Internet of things - IOT) i blockchain tehnologije, između ostalog, otvara vrata novim inovacijama i promjenama u načinu na koji se danas koristimo internetom, a još više kako ćemo se njime koristiti u budućnosti?

- Stvari su nekad, poput SF-a, čudesnije nego što zamišljamo. Upravo pojam IOT govori o budućnosti koja je, kao dar ili prokletstvo, već počela. Senzori, softveri i algoritmi, kao mrežna povezanost na višoj razini, komuniciraju i međusobno, stvaraju povezano i tzv. pametno okruženje, od pametnih satova do kuća ili strojeva, povezuju učinkovitije i pružaju usluge često i bez izravne ljudske intervencije ili naloga. Spojimo li to s novom generacijom umjetne inteligencije, otvaraju se nova područja komunikacije, kreativnosti, dosad nezamislivih proizvoda, usluga, uređaja...

Blockchain tehnologija također ima "roditelje" u željama da u vojnom smislu bude više centara odlučivanja i informacija, nasuprot jednom, ranjivom centru sustava. Kriptovalute su još jedna verzija razvoja takvih, internetskih, novina, kao i digitalne valute, kojima se više neće moći upravljati niti ih kontrolirati, osim u slučaju tzv. povlaštenih monetarno-financijskih kontrolora. S nestajanjem gotovine iz prometa nestajat će i monetarna te društvena suverenost neke zemlje, regije... Još ću citirati Hararija, kad govori da vrijeme pravih UI-ja tek dolazi - to su neuronske mreže i vrhunski algoritmi koji idu prema novoj vrsti suživota, organskog i anorganskog. Najprije kao velika istraživanja, pa igračkice čuvara djece ili egzotičnih partnera, do puke zlouporabe. To ne znači da se trebaju prekinuti takva istraživanja, jer to je nemoguće, protivi se ekstraprofitu koji vlada svijetom. I Mark Zuckerberg i Elon Musk, zagovornici "svijeta slobode", oduševljeno i nadahnuto govore o budućnosti društvenih mreža, umjetne inteligencije, poslovanja i života, najavljuje se skori sumrak mobitela, u trendu su već tzv. pametne naočale, koje će imati sve funkcije kao i naši smartphonei, ali uz još bolje, lakše i zabavnije nasljednike.

Jedan cilj novih hvalospjeva digitalnom okruženju, koje će postati 3D, samo da privuče još više zabave i korisnika, jest distrakcija, odvlačenje pozornosti od ljudskosti, etike, činjenice kako se bezobzirno ubijaju gladni, bezopasni, djeca kao budućnost svijeta... Stvara se iluzija da ćete s lakoćom upotrebljavati sve više stvari, ali pritom ćete i sami postajati nečije stvari.

Zaključno, u svemu tome što nam se nudi, otvara i prezentira, kakva nam se budućnost piše, jesmo li već u metaverzumu, na neki način? Vaš završni komentar?

- Prije nego što zaronimo u blještavila novih oblika, metaverzuma, X-a, koji izgleda bolje od nekadašnjeg Twittera, virtualne stvarnosti, viralnih života..., možda bi bolje bilo razmisliti o pojmu tehnofeudalizma, o kojem najviše govori Yanis Varoufakis, koji vrlo dobro poznaje nove trendove. Dakle, vrhunska tehnologija u službi feudalnih odnosa, novih careva tržišta, profita, vojske, brojnih kraljeva, vazala i kmetova koji se umjesto poljoprivredom bave rudarenjem bitcoina. Neki su, naravno, više ili manje slobodni. No bit nije u tome kad će doći taj korak unatrag u ljudskim odnosima, on je već tu. Bezobzirnim i nekažnjenim otimanjem materijalnih resursa, kontrolom viralnih staza i područja, novim poimanjem ljudske duše u digitalnom raju i mnogobrojnim digitalnim paklenim iznenađenjima.

Da, društva su već uklizala, više ili manje, u digitalni feudalizam uza sve karakteristike koje je feudalizam proizveo u "želji" da bude napredniji spram robovlasničkih odnosa. A svi zajedno još postoje u 21. stoljeću. Naravno, neće roboti zavladati svijetom, nego algoritmi, kodovi i bezobzirnost određenih ljudskih skupina. Digitalni feudalizam u novom, razvijenijem internetu i društvenim mrežama ublažit će sigurno osjećaj srama i otupjelosti, uglavnom senzacijama, prikrivanjem onog što se (doista) događa. Možda ovo zvuči katastrofično, ali nije - jer svijet će funkcionirati u nekim svojim dijelovima kao i dosad, dok se velike digitalne, internetske sile i interesi ne izbore za svoja lena, feude, carske i kraljevske poreze.

Svijet zasigurno neće biti bolji ili lošiji, prema dosadašnjim mjerilima. Bit će drukčiji, ovisno o pojedinim ljudskim sposobnostima prilagođavanja, obično na štetu drugih ljudi. Pročitajte neke knjige o srednjem vijeku, uz tumačenja prožeta učincima najsuvremenijih tehnologija, pa će stvari biti možda jasnije. Ako ne, uvijek možete nastaviti gledati TV i portale. Ili pitati GPT...