Globalizacija, na način kako je bogati ljudi poput nas definiraju, vrlo je dobra stvar. Kad govorite o internetu, govorite o mobilnim telefonima, govorite o kompjutorima. Sve to nema utjecaja na dvije trećine stanovništva našeg planeta! Riječi su to pokojnog Jimmyja Cartera, velikog američkog kikiriki-plantažera, a malo manjeg (po značenju) američkog predsjednika. Kriva Carterova prosudba, pokazalo je vrijeme! Kao i mnoge druge. Pesimist je početkom 1990-ih bio i Noam Chomsky kad je rekao: "Kao alat za istraživanje internet nema nikakvu vrijednost." Nije se proslavio ni Mitchell Kapor, američki poduzetnik najpoznatiji po svom radu kao programer aplikacija u ranim danima industrije softvera, kazavši da je "preuzeti informaciju s interneta poput pokušaja da se napijete vode s hidranta". Slavni pak talijanski književnik Umberto Eco također je bio ciničan prema početcima "mreže svih mreža" kad je iz svoje pozicije komentirao ovako: "Internet širi pismenost, ali nitko nije toliko lud da čita Božanstvenu komediju na internetu jer to šteti očima."

Naravno, optimisti su već u startu sredinom 1970-ih godina 20. stoljeća, a definitivno krajem 1980-ih bili tehnološki i tehnički visokotalentirani gurui novog digitalnog doba poput Billa Gatesa iz Microsofta, koji je duhovito primijetio da "internet postaje gradski trg globalnog sela sutrašnjice". Da je "internet viagra za veliki biznis" bilo je od početka jasno Jacku Welchu, slavnom izvršnom direktoru General Electrica, kao i Daveu Barryju, američkom piscu i kolumnistu, kad je kazao kako je "internet najvažnije dostignuće u povijesti ljudske komunikacije još od izuma poziva na čekanju".

DIVOVSKO ČUDOVIŠTE

Mogli bismo nabrajati dalje - izjava, komentara i pametovanja o internetu jučer, danas i sutra ne manjka na dnevnoj bazi. Uglavnom, otkako je začet u američkom vojnom projektu ARPANET, u vrijeme hladnog rata, rata u Vijetnamu i na izmaku kontrakulture mira i ljubavi 1969. godine, internet se nezaustavljivo razvijao, evoluirao i širio brzinom svjetlosti postajući od sredine 90-ih globalno dominantan tehnički, tehnološki i društveni fenomen koji je iz temelja promijenio svijet komunikacija, medija, politike, ekonomije, kulture, sigurnosne i vojne aspekte. Drugim riječima, eskalacijom digitalnog 21. stoljeća internet je sa svime onim što nudi i što predstavlja izrastao u divovsko čudovište koje se poput nekog Demiurga (bog stvoritelj u starih Grka!) nadvija nad civilizacijom kakvu danas znamo i poznajemo, pred vratima koja su za analogno doba odavno zatvorena, dok su u međuvremenu širom otvorena za umjetnu inteligenciju.

I upravo će vam AI/UI na Googleu prvi ponuditi preciznu definiciju interneta; uostalom, to je i njegov teren! Dakle UI navodi, citirajmo: "Internet je globalna, javno dostupna mreža koja povezuje milijune manjih računalnih mreža (kućnih, poslovnih, akademskih, vladinih) diljem svijeta, omogućujući im razmjenu podataka i usluga poput elektroničke pošte, World Wide Weba (WWW), chata, telefonije i dijeljenja datoteka, sve temeljeno na skupu internetskih protokola (TCP/IP). To je sustav međusobno povezanih mreža, a ne jedna centralna institucija, što omogućuje neprekidnu razmjenu informacija i usluga na globalnoj razini."

Bilo kako god, podsjetimo između ostalog da je prva internetska stranica bila info.cern.ch, a pokrenuta je 6. kolovoza 1991. Stranica je sadržavala samo 153 riječi, odnosno definiciju World Wide Weba. Kad je krenuo u osvajanje planeta, internetu je trebalo samo četiri godine kako bi privukao 50 milijuna korisnika, radiju je za to trebalo 38, a televiziji 13 godina!

No ako je internet naša neizbježna stvarnost, a to svakako jest bez obzira na brojne negativne aspekte (problem društvenih mreža, cyber sigurnost, recimo), glavno pitanje koje se sad postavlja svodi se na nekoliko riječi od kojih su ključne što i kako dalje, jesmo li uopće upoznati s pojmovima koji će uskoro postati opća digitalna kultura u kontekstu šireg i dubljeg poimanja interneta i njegovih mogućnosti.

O svemu navedenome između ostalih promišljao je i John Naughton u knjizi "Od Gutenberga do Zuckerberga: Što zaista morate znati o Internetu" (2012.), no i brojni drugi futuristi imaju o svemu tome što reći. Tako se primjerice Tiko Pro, ugledi slovenski partner za strateško i usmjereno ulaganje u održivi razvoj gospodarstva (hrvatska adresa: tiko-pro.hr) pita: "Što ako sljedeća evolucija interneta nije mrežna stranica koju posjećujemo, već prostor u koji ulazimo?" I odmah nudi odgovor: "Virtualni svjetovi postupno brišu granicu između fizičkog i digitalnog, stvarajući okruženja u kojima ljudi mogu raditi, učiti, stvarati i surađivati na načine koji su još prije nekoliko godina bili nezamislivi. Njihov razvoj dodatno potiče brz napredak umjetne inteligencije, imerzivnih tehnologija i digitalnih simulacija, zbog čega postaju sve realističniji, interaktivniji i dublje utkani u naše svakodnevne živote. U industriji, obrazovanju, kulturi i javnim uslugama virtualni svjetovi predstavljaju prostor za inovacije koji će oblikovati digitalnu budućnost."

Europska unija očekivano je prepoznala stratešku važnost virtualnih svjetova i činjenicu da će oni znatno utjecati na način na koji europsko društvo živi i radi. Zbog tog je razloga Europska komisija 2023. godine donijela novu strategiju o Webu 4.0 i virtualnim svjetovima, kako bi osigurala otvoreno, sigurno, pravedno i uključivo digitalno okruženje za građane, tvrtke i javnu upravu. Virtualni svjetovi nisu samo strateški smjer Europske unije. Oni su i velika poslovna prilika jer brojni europski programi već financiraju projekte povezane s njima.

Podsjetimo da su u 2024. započele kritične rasprave, koje traju, a koje bi mogle preoblikovati upravljanje internetom. Radi se o prelasku s modela s više sudionika - gdje vlade, tvrtke, civilno društvo i tehničke zajednice dijele odgovornost - na pristup kojim dominira vlast. Teme o kojima se raspravlja uključuju otvoreni internet, povezanost, umjetnu inteligenciju (UI), digitalnu infrastrukturu, ljudska prava i ciljeve održivog razvoja (SDG). Središnje mjesto u ovim raspravama je pitanje može li preživjeti model s više sudionika, koji je štitio otvoreni, uključivi internet.

VRLI NOVI SVIJET

Sve u svemu, ako smo dosad naučili živjeti, raditi i zabavljati se sa svim mogućnostima koje nam pruža "mreža svih mreža", kad iz sadašnjosti zakoračimo u budućnost, jedno je sigurno - internet će biti s nama, sviđalo nam se to ili ne sviđalo. Hoćemo li pritom kao civilizacija evoluirati na višu razinu i suočiti se novim izazovima (uključujući i one moralne naravi), hoće li nam budući "vrli novi metasvijet" osigurati sveopće blagostanje ili nas podrediti potpunoj kontroli, zasad je teško predvidjeti ma koliko prognoza uzeli u obzir, i onih pozitivnih predznaka i onih negativnih konotacija.

Drugim riječima, internet odavno nije samo komunikacija, premda se i dalje uobičajeno naglašava taj njegov aspekt, uz onaj informacijski i općenito medijski. Internet je širi i dublji civilizacijski fenomen sa svim društvenim, kulturološkim, ekonomskom, političkim i sigurnosnim odredicama. Možda ako ne najveći, onda svakako najkorisniji izum našeg vremena, napose digitalnog doba. Ako je u svojim začetcima internet izgledao kako utopija, danas je realnost, a sutra bi mogao postati distopija - s umjetnom inteligencijom kao neizostavnim faktorom održivosti ili, pak, faktorom koji otvara vrata civilizacijske propasti.

No, svemu usprkos, na budućnost "mreže svih mreža", ma koliko izazivala dvojbi i strahova, ipak valja gledati optimistično. Premda, kad je ljudska vrsta u pitanju, optimizam je odavno relativna kategorija. Ili, kako je to mudro zaključio Isaac Asimov: "Ne plašim se računala. Plašim se kad ih nema!"