Događa li se u Hrvatskoj eskalacija negativnih utjecaja ili se umjetno stvaraju povišene tenzije? Plenković za napetosti proziva lijeve političke opcije (SDP, Možemo!), kao i ekstremnu desnicu... Tko zapravo snosi najveću odgovornost za situaciju u kakvoj se RH nalazi posljednjih tjedana i mjeseci, uzimajući u obzir val incidenata u Splitu, Zagrebu, Rijeci - upitali smo, između ostalog, Davora Gjenera, političkog analitičara i komentatora s Krka.

Davor Gjenero

Igor Soban

- Nema mnogo koristi od pokušaja "mjerenja krivice", taj diskurs može funkcionirati u političkoj areni, ali s pozicije društva nije koristan. Gledamo li kako se radikaliziraju političke arene i društva u konsolidiranim europskim demokracijama, steći ćemo dojam kao da se kod nas zapravo ništa strašno ne događa. Naravno, to bi bio duboko pogrešan pristup, jer opasnosti za demokratski poredak valja otklanjati čim nastanu, a ne kad postanu veće i kad ga počnu ozbiljno ugrožavati.

Nas ne pogađa ono što je pogodilo najrazvijenije europske države - ekonomska kriza koja dovodi do velike deklasifikacije, egzistencijalnog straha velikog broja stanovnika, koji onda u svom strahu prihvaćaju retoriku populista, uglavnom desnih, ali i lijevih radikala, koji nude brza, prijeka rješenja. U tim autoritarnim i totalitarizmu sklonim pokretima uvijek se prepoznaje skupinu "drugih", na koju se prebacuje odgovornost za sve loše što se "našima" događa.

INFLACIJA I INTEGRACIJA

Koji se faktori, osim onih političkih i nacionalnih, zapravo ključni u stvaranju negativnog ozračja u društvu? Ekonomisti u tom kontekstu navode poguban utjecaj inflacije...

- Društva su vrlo komplicirani mehanizmi, u njima se procesi obično ne događaju samo zbog jednog poticaja, a krivnja za nepovoljne procese nikad nije samo na jednoj skupini, niti neodgovornost samo jednih prijeti time da izazove kaos. Kad govorimo o objektivnim razlozima za pojavu oblika straha koji ograničava rasudno odlučivanje građana, vidimo da je izazov prije svega jedan - inflacija. Inflacija uvijek izaziva svojevrsnu redistribuciju društvenog bogatstva, a protiv nje se zapravo nije moguće racionalno boriti. Jasno je i to da najveći dio cijene inflacije snose siromašniji, jer cijene hrane i temeljnih potreba, dakle onih roba čija je potrošnja "nefleksibilna", rastu brže negoli ostale cijene, pa siromašniji često misle da, unatoč nominalnom rastu prihoda, oni iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, žive sve lošije.

Strah od nezaposlenosti u Hrvatskoj danas nije realan, kao što je realan u brojnim europskim državama. Doduše, realan je strah od deklasifikacije pripadnika određenih profesija, koje je tehnološki razvoj potisnuo, marginalizirao. Vidljiv je i strah dijela ljudi od umjetne inteligencije, a utjecaj globalizacije doista jest pomeo velik dio negdašnje industrije i iz svijeta rada potisnuo dio negdašnje radničke klase. Ipak, efekti gospodarskog rasta u Hrvatskoj, uspostavljenog u proteklih gotovo deset godina, nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji i nakon što se sustav prilagodio novim okolnostima i počeo ostvarivati dobrobiti od članstva, potisnuo je rizike socijalne isključenosti i straha kao elementa kreiranja politika.

U prethodna dva mandata u Hrvatskoj je izrazito mnogo učinjeno na društvenoj integraciji, a činjenica da su u ta dva mandata svi zastupnici nacionalnih manjina sudjelovali u parlamentarnoj većini bitno je pridonijela potiskivanju starih nepovjerenja i izgradnji nove društvene kohezije. Najvažnije postignuće u tom razdoblju činjenica je da je političko vodstvo najveće manjinske zajednice u Hrvatskoj, one srpske, definiralo konstitucionalni patriotizam kao osnovu svoje politike. Dakle, elita Srba u Hrvatskoj jasno je rekla da svoju zajednicu vidi kao dio hrvatskog društva, kako svoje probleme želi rješavati unutar institucija hrvatske države, kako njezini pripadnici žele biti integrirani u hrvatsko društvo, ali pritom očuvati svoj kulturni, povijesni, društveni i vjerski identitet. Kao uostalom tijekom sedmog saziva Hrvatskog sabora (2007. - 2011.), i u devetom i desetom sazivu svi manjinski zastupnici, pa i oni iz SDSS-a, bili su izrazito lojalni i pouzdani koalicijski partneri, a manjinski zastupnici kao partneri Vlade nikad nisu generirali neku ozbiljnu parlamentarnu krizu.

Kako je onda došlo do nagle radikalizacije parlamentarne scene u Hrvatskoj, tko je za to odgovoran...?

- Sve netom navedeno, posebno rezultati postignuti u društvenoj integraciji, govorilo je u prilog obnove modela koalicije kakav je postojao u prethodna dva mandata. To se, nažalost, nije dogodilo, između ostaloga i zbog uloge predsjednika Republike, koji je zbog svojih interesa snažno poticao radikalizaciju parlamentarne arene. Uspostavljena je vladajuća većina koja je jedina bila aritmetički moguća, iz nje su isključeni zastupnici parlamentarne srpske manjinske stranke, a koalicija dvaju novih partnera inicijalno je bila teška, ali je sada, smanjena, počela uglavnom dobro funkcionirati.

Dogodilo se, međutim, nešto što se u Hrvatskoj nije smjelo dogoditi - sustavno je antagonizirana elita srpske manjinske stranke, naročito Milorad Pupovac, dakle upravo ona skupina koja je oblikovala koncept konstitucionalnog patriotizma srpske zajednice u Hrvatskoj. Zbog toga što su izbjegli kontroli režima u Beogradu, što su stvorili svojevrsnu zaštitu Republike Hrvatske pred projektom "srpskog svijeta", dakle današnje inačice garašaninovske velike Srbije, što ga je tamošnji autoritarni vladar oblikovao po uzoru na Putinov "ruski svijet", elita srpske zajednice u Hrvatskoj već je godinama pod pritiskom beogradskog režima, kako političkim tako i obavještajno-operativnim. Jasno je da u Beogradu žele drukčije vodstvo srpske zajednice u Hrvatskoj, da pripremaju druge ljude, one koji ne pripadaju paradigmi konstitucionalnog patriotizma, i one koji bi rado koncept "srpskog svijeta" unijeli i preko hrvatskih granica. Naravno, njihove akcije ne staju na "željama", nego operativci Vučićeva režima sustavno rade na ostvarivanju tog projekta, a to rade i pod krinkom diplomatskih aktivnosti, ali i "operativnim radom" onoga što tamo nazivaju "službama".

Velika pogreška je što se u Hrvatskoj toleriralo potiskivanje i grubo napadanje aktera u srpskoj zajednici koji zastupaju koncept konstitucionalnog patriotizma, jer se time pridonijelo njihovu slabljenju i olakšalo se posao Vučićevim "službama" koje nastoje koncept "srpskog svijeta" zastupati i u Hrvatskoj.

Incidenti koji se događaju definitivno nemaju jedan uzrok. Osim starih problema, prije svega činjenice da se premalo radi na razvoju političke kulture mladih, seriji incidenata pridonosi i činjenica da je u dijelu društva neopravdano uspostavljena izrazito negativna, a nezaslužena slika o djelovanju vodstva srpske manjine u Hrvatskoj, da su povoljni procesi koji su se odvijali u javnosti ostali zanemareni i neprimijećeni, a da se u novije vrijeme počeo događati reverzibilni proces, izazvan postupnim potiskivanjem aktera koji su do sada oblikovali kulturni i politički identitet srpske manjinske zajednice. Očito je da su neke manifestacije, koje same po sebi ne bi bile sporne, namjerno tempirane u vrijeme uoči obljetnice okupacije Vukovara, što se u prethodnom razdoblju nije događalo.

SIGURNA KOALICIJA

Ukupno uzevši, može li se govoriti o odgovornosti hrvatske političke scene u cjelini? Tko profitira na ideološkim podjelama, koje se i dalje nameću kao dominantni narativ u hrvatskoj politici i društvu?

- Govorom o odgovornosti političke elite u cjelini zapravo bismo odgovornost adresirali na sve, a time ni na koga. Ako imamo problem, važno je razlučiti zašto je nastao i tko ga je kreirao. Tek kad to napravimo, možemo tražiti odgovore i rješenje za nastalu situaciju. Očito bi jasno trebalo reći da je integracija srpske manjinske zajednice, kao i svih drugih manjina u društvu, hrvatski politički interes. Razdoblje u kojem je politika srpske manjinske zajednice u Hrvatskoj bila dominantno oblikovana utjecajem iz Beograda (Memorandum SANU, politički utjecaj Miloševićeva režima) bilo je silan izazov za Hrvatsku, ali nakon oslobođenja Hrvatske, i naročito nakon što je formirana prva koalicijska vlada, u kojoj je posve otvoreno sudjelovao SDSS (2007.), počela je jačati svijest među hrvatskim Srbima da je Hrvatska legitiman okvir u kojem žive, i da u tom okviru moraju rješavati svoje probleme i interese. Kontekst europeizacije Hrvatske, konsolidacija demokratskog poretka, razvoj parlamentarne političke kulture ojačali su te povoljne trendove. Kad govorimo o političkoj integraciji srpske zajednice, i to takvoj koja toj zajednici osigurava zaštitu njezina kulturnog, društvenog, političkog i vjerskog identiteta, to je najbolji način sprječavanja onoga što se danas obično naziva patogenim utjecajem režima iz Beograda, sprječavanje toga da taj režim preuzme kontrolu nad srpskom zajednicom u Hrvatskoj, kakvu ima na Kosovu, u Bosni i Hercegovini, pa i u Crnoj Gori.

Je li ugrožena stabilnost Vlade, koalicije HDZ-a i DP-a prije svega, s obzirom na sve što se događa? Vidimo da se govori i o mogućnosti ponovnog ulaska Pupovčeva SDSS-a u "pakt" s HDZ-em ako se Plenković odluči raskinuti s DP-om... Je li to uopće realno moguća opcija?

- Ne čini se da je DP trenutno ozbiljan problem unutar koalicije, njegovo vodstvo nije sudjelovalo u najnovijoj socijalnoj dinamici i ta stranka trenutno ne pridonosi radikalizaciji odnosa u Hrvatskoj. Ne čini se da je preslagivanje koalicije, kojim bismo se vratili na postavke iz proljeća 2016., odnosno na stanje u prethodnom mandatu, dakle formiranje koalicije od HDZ-a, manjinskih zastupnika i zastupnika manjih liberalno-demokratskih stranaka, pretežno regionalnih, aritmetički održivo, pa ne vjerujem da bi moglo doći do rekonstrukcije Vlade. Možda je moguće slanje ozbiljne poruke pozivom SDSS-u da se pridruži vladajućoj koaliciji. Na taj način bi se smanjile napetosti i ojačalo zastupnike konstitucionalnog patriotizma unutar SDSS-a, i smanjila mogućnost jačanja patogenog utjecaja Vučićeva Beograda na srpsku manjinsku zajednicu, ali je pitanje bi li na takvu kombinaciju pristali i u DP-u i u SDSS-u.

UTJECAJ BEOGRADA

Da se još malo dotaknemo i manjina; jesu li njihova prava ugrožena? Kad se o tome povede riječ, najčešće su u prvom planu Srbi u RH, pa upravo sada, u studenome, vidimo sporenja oko nekih manifestacija poput (odgođene) izložbe "Srpkinja" u Vukovaru. Kakvo je inače stanje društvene tolerancije u RH?

- Hrvatska ima kvalitetan sustav zaštite nacionalnih manjina, manjinski kulturni i tradicijski programi financiraju se posredovanjem Vladina Savjeta za nacionalne manjine, a pritom je osigurana i autonomija manjina, jer manjinski predstavnici određuju što će biti financirano javnim novcem.

Kad govorimo o srpskoj zajednici u Hrvatskoj, valja znati da je ona podijeljena u dvije bitno različite skupine: jednu čine Srbi, pretežno povratnici, koji žive na područjima oslobođenima Bljeskom i Olujom, odnosno oni pripadnici srpske zajednice koji žive u gradovima koji nisu bili izravno poprište agresije Miloševićeva režima. U tim dijelovima Hrvatske manjina je visoko integrirana, a koncept ustavnog patriotizma čvrsto se uhvatio, pa su oni koji zastupaju interese Vučićeva režima i zagovaraju koncept "srpskog svijeta" (velike Srbije) u tom tijelu zanemarivo zastupljeni, a drugu skupinu čine Srbi iz Podunavlja, koje je u sastav Hrvatske vratila mirna reintegracija. To je područje naslonjeno na Srbiju, u tom području je stara politička struktura unutar srpske zajednice daleko snažnija, a i interesi Srbije za taj prostor daleko su veći.

Već dugo Generalni konzulat Srbije u Vukovaru prelazi preko ruba prihvatljivog diplomatskog ponašanja, a aktivnosti Vučićevih režimskih službi (BIA) na tom su prostoru vrlo snažne. Otud i očita provokacija s terminom izložbe u Vukovaru. Vidljivo je kako unutar srpske zajednice, kad je riječ o kulturnim projektima, postoje dva smjera: jedna je njegovanje nacionalne kulture, prije svega one Srba iz Hrvatske, a drugi je onaj obilježen narativom o regionalnoj ulozi Srbije i srpske nacionalne zajednice, kao “matične” za sve Srbe, bez obzira na to u kojoj državi žive. Vidljivo je da Srbija, koja sponzorira izložbu i neke od tih programa, sustavno nastoji slati poruku da su Srbi u Hrvatskoj, prije svega oni u Podunavlju, dio tog navodno jedinstvenog političkog entiteta. n