Promjena svjetskog poretka posljednjih se godina sve češće pojavljuje kao tema u medijima i stručnim raspravama. No svjetski poredak nije statična kategorija - on se neprestano mijenja. Mijenjaju se države i njihovi prioriteti, ritam tržišta i ekonomski odnosi, tehnologije i društva, pa time i odnosi među državama. Posebno među velikim silama, koje najsnažnije oblikuju dinamiku međunarodnih odnosa, a zatim i među manjim zemljama, koje se nastoje prilagoditi tim promjenama aktivnije ili pasivnije sudjelujući u njima - kaže dr. sc. Zvonimir Stopić (Capital Normal University - Peking/Zagrebačka škola ekonomije i managementa), te u nastavku svoga priloga za Magazin piše:

- Rast Kine - ekonomski, proizvodni, politički i vojni - u posljednjih nekoliko desetljeća jedan je od najsnažnijih faktora geopolitičkih promjena. Taj se rast osobito jasno očitovao u posljednjih sedam do osam godina, počevši od prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. U tom se razdoblju Kina promatra s povećanom pažnjom, od nje se očekuje sve više, no pritom se često zanemaruje njezina vlastita perspektiva: sigurnosne brige, društveni izazovi i razvojne potrebe.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Danas svijet, pojednostavljeno rečeno, oscilira između dvaju koncepata: unipolarnosti, u kojoj SAD i Zapad zadržavaju prednost pred ostatkom svijeta, i multipolarnosti, koja zagovara uravnoteženije odnose među globalnim akterima. Prirodno je da SAD i zapadne zemlje - uključujući Japan - nastoje očuvati strukture u koje su uložile goleme resurse, poput globalne financijske, sigurnosne i logističke mreže. S druge strane, sile poput Kine, Rusije i Indije nastoje izgraditi alternativni model. No taj novi model nije jednoznačno shvaćen: unutar BRICS-a i Šangajske organizacije za suradnju (SCO) postoje brojni izazovi i preklapajući interesi koji otežavaju jedinstveno djelovanje. Svjesna tih faktora, tj. njihove trajnosti, Kina djelomično zato često izričito i ne identificira te multilateralne organizacije s idejom ikakvog “novog bloka”.

Primjer Indije, kao zemlje koja se upravo našla “između svih”, posebno je ilustrativan, pogotovo za izazove s kojima se susreće SCO i BRICS. Naime, Zapad je Indiju dugo promatrao gotovo bez kritičkog odmaka, osobito zbog njezine uključenosti u tzv. Kvadrilateralni sigurnosni dijalog (QUAD; s Australijom, Japanom i SAD-om), čija je važna komponenta koordinacija politika prema Kini. S druge strane, QUAD te strateško rivalstvo s Kinom, kao i bliske veze Pekinga s Pakistanom (ponovno demonstrirane tijekom novog sukoba Indije i Pakistana oko Kašmira u proljeće ove godine), Indija je unutar BRICS-a i SCO-a često bila viđena kao faktor nesklada. No Trumpov pritisak na New Delhi zbog kupnje ruske nafte i uvođenja carina, koji je slijedio nedugo nakon samita Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci, natjerao je Indiju na preispitivanje vlastitih pozicije, što je rezultiralo i većom otvorenošću prema multilateralnim formatima. Zato je i nastup premijera Narendre Modija na samitu SCO-a u Tianjinu, gdje je pokazao vidljivo zanimanje za dijalog s Putinom i Xi Jinpingom, privukao toliku pažnju.

Kineska vojna parada održana u povodu obilježavanja završetka “Kineskog narodnog rata otpora protiv japanske agresije” i “Svjetskog antifašističkog rata”, kako se u Kini službeno nazivaju Drugi kinesko-japanski i Drugi svjetski rat, bila je još jedan signal promjene odnosa snaga. Izlaganje modernih interkontinentalnih projektila, hipersoničnih raketa, laserskih obrambenih sustava, bespilotnih letjelica i podmornica jasno je poručivalo: Kina više nikada neće dopustiti da se ponovi tragedija Drugog svjetskog rata. Istodobno, Xi Jinping je svojim govorom naglasio nužnost globalnog mira i suradnje - poslavši time složenu poruku o potrebi stvaranja multipolarnog svijeta. Prisutnost lidera poput Putina, Modija, Kim Jong Una, Prabowa Subianta, Masouda Pezeshkiana i Lươnga Cườnga dodatno je osnažila simboliku tog događaja.

Trump je, premda je uputio pohvale samoj paradi, zamjerio izostanak spomena američke pomoći Kini tijekom Drugog svjetskog rata. Njegova reakcija pokazuje koliko su interpretacije povijesti i simbolične geste i dalje važno oruđe u međunarodnoj politici.

Kina, u okviru svoje vizije multipolarnosti, posebno računa na suradnju s Europskom unijom - najvećim svjetskim tržištem, a sve s ciljem stvaranja uvjeta za stabilniju i predvidljiviju budućnost. Pri tome Peking nema iluzija da će se Unija trajno udaljiti od SAD-a, ali računa na njezinu potencijalnu ulogu “posrednika” između dva globalna rivala. No na tom putu stoji niz prepreka: netransparentnost kineskog financijskog sustava, nedovoljna otvorenost tržišta, složenost europske regulative, neslaganja oko geopolitičkih pitanja te - možda najvažnije - globalni deficit povjerenja.

Upravo je tehnološko natjecanje, osobito u području nadzornih tehnologija i umjetne inteligencije, taj element koji dodatno komplicira odnose. A bez povjerenja ni jedan sustav međunarodnih odnosa dugoročno ne može biti održiv.