Prekomjerno granatiranje: Međunarodna pravda provodi se samo među slabijima
Svakodnevno na TV ekranima gledamo slike razorene Gaze, kao i slike razorenih stambenih zgrada i bolnica u Ukrajini. Desetci palestinskih gradova u Gazi nestali su pod zračnim i kopnenim udarima izraelske vojske. Na mali prostor na jugu Gaze stjerano je više milijuna nedužnih stanovnika. Ograničena je doprema humanitarne pomoći, premda je samo EU za Palestinu do sada izdvojio gotovo 1,4 milijarde eura i najveći je donator. Na žalost, stotine kamiona s hranom, gorivom, pitkom vodom, lijekovima i drugim potrepštinama čekaju na graničnim prijelazima, ali Izrael ne dopušta njihov ulazak, ili dopušta selektivno - navodi prof. dr. sc. Darko Ropac, te u nastavku svoga priloga za Magazin piše:
- UN-ova agencija za pomoć palestinskim izbjeglicama ističe kako je u Jordanu i Egiptu pripremljeno 6000 kamiona s humanitarnom pomoći. Pod pritiskom međunarodne zajednice, Izrael propušta nekoliko kamiona dnevno, zbog čega se stvara nezamisliv kaos pregladnjelog stanovništva. Izrael se koristi neredima da uporabom bojnog streljiva "uvede red", pri čemu biva ubijen veći broj civila i djece. UN ističe da su Izraelci prigodom podjele hrane do sada ubili više od 1000 Palestinaca.
Slike razorenih gradova govore više nego dovoljno da se radi o prekomjernom razaranju svekolike infrastrukture (stambeni objekti, bolnice, elektrane, toplane, ceste itd.). Pritom pogiba na stotine civila dnevno, uz velik broj žrtava među djecom. U nešto manje od dvije godine rata poginulo je više od 60.000 Palestinaca. Podatak iz UNICEF-ova priopćenja da je do sada poginulo ili ranjeno 50.000 djece je zastrašujući i govori o žestini borbenog djelovanja Izraelaca u Gazi. Pritom nije jasan broj ubijenih pripadnika Hamasa, protiv kojih je usmjerena aktivnost. I nikome ništa! Nitko za sada ne spominje prekomjerno granatiranje i ulogu Izraela u bezrazložnim i neselektivnim razaranjima. Američka podrška Izraelu ključna je za nastavak razaranja, a američki predsjednik oštrijim tonom rijetko od izraelskog premijera traži da se civili moraju bolje zaštititi prilikom vojnih akcija. Naravno, Izraelci ne reagiraju na upozorenja svjetske javnosti ni na jalove prijetnje Amerike. Ionako glavnu riječ u SAD-u vode Židovi. O njihovu lobiranju i financijskom utjecaju uvelike ovisi izbor američkog predsjednika, pa valja u kritikama biti simboličan.
Slična situacija je i na područjima Ukrajine koja nastoje okupirati ruske snage. Razaranja infrastrukture, pretežito one civilne namjene, svakodnevna su. Prema UN-ovim podatcima, od početka rata ubijeno je više od 13.800 civila, a više od 35.500 ih je ozlijeđeno. Procjene ukrajinskih borbenih gubitaka govore o 80.000 poginulih vojnika i oko 400.000 ranjenih, a zapadne obavještajne službe procjenjuju da je s ruske strane smrtno stradalo 200.000 vojnika, a ranjeno oko 400.000. Glavni uzrok civilnih gubitaka povezan je s prekomjernim i neselektivnim granatiranjem velikih gradova. Slike razorenih gradove podsjetile su me na razaranje našeg Vukovara.
Definicija prekomjernog granatiranja nije jednostavna ni opće prihvaćena. Granatiranje je stalno bombardiranje iz topova, tenkova i drugog teškog naoružanja. Danas sve veću ulogu u tome imaju i bespilotne letjelice, kako možemo vidjeti u dosadašnjem ratu u Ukrajini. Pogibaju vojnici, ali i brojno civilno stanovništvo. Očito se radi o prekomjernom granatiranju. Što znači pojam "prekomjerno granatiranje"? "Prekomjerno" se može odnositi na bar tri aspekta. Jedan je neadekvatan odabir ciljeva, pri čemu stradavaju civilni objekti, a u njima civili. Drugi aspekt prekomjernosti može biti neadekvatna i nerazmjerna uporaba teškog naoružanja i granata prekomjerno velike razorne moći. A treći aspekt može se odnositi na dugotrajno i neprekidno granatiranje nekog grada ili područja. Svaka prekomjernost odnosi nepotreban broj žrtava, osobito među civilnim stanovništvom, a među preživjelima stvara ozbiljne psihičke tegobe.
To me je podsjetilo na zbivanja početkom kolovoza 1995., kada je počela vojno-redarstvena akcija Oluja, kojom je u samo četiri dana vraćen u sastav Hrvatske njezin okupirani dio nazvan Republika Srpska Krajina. U operaciji je oslobođeno više od 18 % državnog teritorija. Srbi su iz odmazde raketirali veći broj hrvatskih gradova duž cijele granice, od Županje do Dubrovnika. Vijeće sigurnosti UN-a neposredno nakon te operacije osudilo je jedino granatiranje civilnih ciljeva i onih u kojima je stradalo troje pripadnika mirovnih snaga UN-a. Međutim, godinama poslije na Međunarodnom sudu u Haagu podignuta je optužnica protiv triju naših generala, u kojoj se navodi da su u okviru organiziranog zločinačkog pothvata tu operaciju izveli s ciljem etničkog čišćenja i protjerivanja Srba s tog područja. Između ostaloga, dugo se je spominjalo prekomjerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca, kojom prilikom je poginuo samo jedan civil u Kninu. Tražili su se topnički dnevnici koji su netragom nestali, a pitanje je u kojoj su mjeri uredno i vođeni. Tužiteljstvo je kvalifikaciju promijenilo u neselektivno granatiranje. U vezi s prekomjernim granatiranjem tadašnji američki veleposlanik Peter Galbraith je rekao da, prema njegovu mišljenju i uvjerenju njegovih suradnika, u operaciji Oluja nije bilo prekomjernog i nasumičnog granatiranja gradova. Do takovog stava došao je imajući u vidu mali broj ispaljenih granata i njihovu preciznost u razaranju vojnih objekata, uz minimalna odstupanja od ciljeva. Bilo kako bilo, naši su generali 2012. godine oslobođeni svake optužbe, premda su prije toga više godina proveli u haškom zatvoru.
Vjerujem, ako postoji međunarodna pravda, da će netko odgovarati i za ove najnovije zločine na ratištima diljem svijeta, pa i za borbeno djelovanje koje se može okvalificirati kao prekomjerno. No "ni med cvetjem ni pravice", a "med" ljudima još i manje. Međunarodna pravda provodi se samo među slabijima. Velike sile uvijek su bile abolirane, pa će tako biti i ovaj put. Na žalost!
