Prije nešto manje od tri godine, tijekom 2022., u Hrvatskoj je objavljena knjiga “Strani radnici u Hrvatskoj: Izazovi i mogućnosti za gospodarski i društveni razvoj”. Čega je, kojih i kakvih istraživanja knjiga rezultat, kakvi se zaključci mogu izvesti na temelju svega što je u knjizi obuhvaćeno, i koliko je toga aktualno i danas, više od dvije godine od objavljivanja tog izdanja - pitali smo dr. sc. Hrvoja Butkovića, znanstvenog savjetnika u Institutu za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u Zagrebu, uz V. Samardžiju i I. Rukavinu, jednog od autora knjige o kojoj je riječ.

- Knjiga je rezultat istraživanja u sklopu jednog europskog projekta koji smo provodili 2021. i 2022. godine i u kojem su partneri iz više istočnoeuropskih zemalja analizirali stanje na nacionalnim tržištima rada i industrijske odnose. U knjizi smo ustanovili da je Hrvatska od 2017. postala jako ovisna o stranim radnicima zbog općeg nedostatka radne snage. Negativan migracijski saldo, inače povijesno karakterističan za Hrvatsku, u vremenu kada smo pisali knjigu prevladan je izvjesnom stabilizacijom na tržištu rada. Tada se je broj useljenika i iseljenika na godišnjoj razini ujednačio na oko 40.000, što je bio preduvjet snažnijem gospodarskom rastu u razdoblju koje je uslijedilo. Važnu ulogu u navedenoj stabilizaciji odigrao je promijenjeni zakonodavni okvir s obzirom na to da smo u pitanju radnih dozvola iz krutog kvotnog sustava prešli u fleksibilniji sustav temeljen na testu tržišta rada. Ipak, naše analize pokazale su da strani radnici u pravilu popunjavaju radna mjesta za koja je potrebna niska razina obrazovanja. Takvo stanje teško je nazvati optimalnim jer pokazuje da država samo reagira na potrebe poslodavaca umjesto da ciljanim politikama kreira potražnju i za visokokvalificiranim radnicima koji imaju ključnu ulogu u povećanju produktivnosti. Uz to, ovakav kratkoročan pristup otvara dodatne probleme jer ne osigurava kvalitetnu integraciju stranaca u naše društvo niti uspijeva prevladati fenomen tzv. kružne migracije prema kojem brojni strani radnici tretiraju Hrvatsku tek kao usputnu postaju na putu prema zapadnoj Europi. Dakle, u knjizi smo ustanovili da Hrvatskoj nedostaje dosljedna migracijska strategija usmjerena prema budućnosti koja bi strane radnike percipirala kao priliku za gospodarski društveni razvoj i iz koje bi se onda generirale različite politike u ovom području. Nažalost, i danas, više od dvije godine nakon objavljivanja knjige, borimo se s istim problemima, iako su na tehničkoj razini neki funkcionalni izazovi prevladani.

Hrvatska ima najveći gospodarski rast u Europskoj uniji u ovom trenutku, a da bismo ga nastavili, trebamo strane radnike, i o tome nema više nikakve dvojbe, rekao je u ožujku prošle godine ministar Davor Božinović kada je predstavio novi Zakon o strancima... No i dalje se u nekim krugovima dvoji o tome koliko su strani radnici poticaj ne samo za ekonomski i gospodarski napredak nego i za demografski oporavak, za društveni razvoj općenito... Vaš komentar?

Dr. sc. Hrvoje Butković

- Hrvatskoj je potrebna demografska obnova, o tome nema dvojbe. No učinci tih politika osjetiti će se tek dugoročno. U međuvremenu ne postoji alternativa uvozu stranih radnika. Na sve ove nagle promjene na našem tržištu rada ne treba gledati fatalistički, jer uz adekvatne državne politike strani radnici mogu postati odlično integrirani u naše društvo i kao takvi bitno pridonijeti njegovu materijalnom i duhovnom razvoju. Bez stranih radnika nema gospodarske stabilnosti, a tek takva stabilna Hrvatska može u većoj mjeri postati zanimljiva za naše iseljenike, i za one koji su nedavno napustili zemlju, kao i one koji samo vuku korijene odavde premda su rođeni u inozemstvu.

IMIGRACIJSKA STRATEGIJA

U nekom širem i dubljem kontekstu, uzimajući u obzir i demografske izazove, migrantsku krizu i druge probleme posljednjih godina, kakva je zapravo imigracijska i integracijska strategija Republike Hrvatske, napose kad su strani radnici u pitanju? Koji su i kakvi problemi, koje su dobre a koje loše strane?

- Imigracijska strategija je najavljena, ali još uvijek ju čekamo. Očito je ovo politički jako vruće pitanje i čini se da Vlada oklijeva u kojem smjeru i kako krenuti. U međuvremenu postoje brojni problemi vezano uz integraciju stranih radnika. Veliki problem u pitanju integracije je da država donedavno nije osiguravala tečajeve stranih jezika za ovu populaciju, već su ih stranim radnicima plaćali poslodavci ili su ih oni podmirivali iz vlastitih sredstava. Kroz sustav vaučera kojim Hrvatski zavod za zapošljavanje sufinancira poslodavcima tečajeve hrvatskog jezika za strane radnike u iznosu od 50 do 70 % napravljen je određeni pomak. Međutim, problem je da se ovdje radi o vrlo ograničenom programu od samo 70 sati, te da interes poslodavaca za sada nije jako velik. Drugi velik problem za strane radnike je nostrifikacija diploma, koja naročito kada je riječ o visokokvalificiranim radnicima ide jako sporo. Ipak, kao pozitivno može se istaknuti da Hrvatska s državama iz kojih nam dolaze strani radnici ubrzano sklapa ugovore o socijalnom osiguranju, čime pridonosi poboljšanju njihova materijalnog i društvenog statusa.

Vezano uz prethodno pitanje, prema najavama novi Zakon o strancima trebao bi donijeti pozitivne pomake u reguliranju zapošljavava, pravima i obvezama kako stranih radnika u Hrvatskoj tako i poslodavaca... Vaš komentar?

- Izmjene Zakona o strancima bile su prijeko potrebne. Tim putem olakšat će se brojni administrativni procesi i uvesti nova fleksibilnost koja je pozitivna za strane radnike. Zakon o strancima tako će omogućiti stranim radnicima da nakon godine dana rada u Hrvatskoj promijene poslodavca u zanimanju za koje im je izdana dozvola za boravak i rad, bez ishođenja nove dozvole. Ako se radi o promjeni zanimanja kod istog poslodavca, tražit će se mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ali će ga oni davati u kratkom roku od pet dana. Produžit će se trajanje radnih dozvola za strane radnike s jedne na tri godine, za sezonce sa šest na devet mjeseci. To je vrlo važan aspekt ovih izmjena jer će se na taj način rasteretiti administrativno osoblje MUP-a i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a time i ujednačiti razdoblje izdavanja radnih dozvola. Dosadašnja praksa bila je da se na radnu dozvolu u Zagrebu čekalo 2-3 mjeseca, a u Varaždinu 20-30 dana.

Strani radnik na temelju ovih izmjena imat će pravo biti na Zavodu za zapošljavanje i tamo tražiti novi posao u roku od 60 dana. Uvodi se dodatna regulacija i za poslodavce koji zapošljavaju strane radnike. Tako se neće izdati dozvola za boravak i rad stranog radnika poslodavcu kojem je pravomoćno izrečena kaznena sankcija iz područja opće sigurnosti ili prekršajna sankcija iz područja socijalnog osiguranja te zaštite na radu. Da bi mogli uvesti stranog radnika, poslodavci će morati ostvariti promet u određenom iznosu. Uz to, uvodi se institut zadužnica za poslodavce kako u nepredvidivim okolnostima povratak stranog radnika u domicilnu zemlju ne bi pao na trošak države.

PRIJEKA POTREBA

Zaključno, kakva bi bila vaša poruka? Jesu li strani radnici neizbježna nužnost, prijeka potreba, dodatni trošak za državu ili čak ugroza hrvatskog identiteta, što neki također navode kao problem...?

- S obzirom na stanje na našem tržištu rada strani radnici postali su prijeka potreba bez koje naše gospodarstvo sigurno ne bi bilježilo ovako snažne stope rasta. Stranih radnika kod nas uvijek je bilo, samo možda ne u tolikom broju i nisu bili uočljivi kao danas jer su u pravilu dolazili iz zemalja regije.

Sada se to promijenilo jer radne snage nema ni u nama susjednim zemljama, s kojima smo nekad dijelili bivšu državu, pa sad radnike uvozimo s drugih kontinenata. Ipak, smatram da proces uvoza radne snage kakav trenutno imamo u Hrvatskoj ne znači ugrozu za hrvatski identitet, nego priliku za njegovu nadogradnju i obogaćivanje.