Građani će biti obezglavljeni jer će se stvarni vladari svijeta i njihovi lokalni vazali skrivati iza autonomnog tehnološkog sustava koji ih štiti od odgovornosti, prikriva njihovu moć i otklanja opasnost od pobune masa - proročanski upozorava Mario Stefanov, geopolitički i geostrateški analitičar, u svojoj opsežnoj analizi utemeljenoj na posljedicama koronakrize, aktualnoj i danas, te između ostalog piše kako je tada pod okriljem pandemije bolesti COVID-19 počela transformacija neoliberalne ekonomije s pomoću doktrine šoka i stvaranje učinkovitih autoritativnih mehanizama kontrole građana. No kako bi se uspješno provela nova epohalna rekonstrukcija globalne ekonomije, nužno je smanjiti interakciju ljudi i komunikaciju usmjeriti na elektroničku, koja za društvene odnose i njihovu dinamiku u biti ne znači ništa, zaključuje Srefanov.

KOBNE MREŽE

Nikakva elektronička komunikacija ne može organizirati građane, a priča o nekakvim internetskim revolucijama preko društvenih mreža kao što se tvrdilo u vrijeme tzv. arapskoga proljeća, čista je prijevara. Te revolucije nije provela nikakva generacija mladih s društvenih mreža, nego stare iskusne diplomatske i obavještajne strukture. Ništa se preko društvenih mreža ne može pokrenuti ni mijenjati; mogu se samo pokretati ekscesne situacije kratka daha i na njih za svoje manipulativne ciljeve računa svaka vlast koja drži do sebe.

Ustupljeno

Na globalnom planu zatvaraju se dobavni trgovački pravci iz Kine i Azije u pokušaju prijenosa proizvodnje gotovih proizvoda i industrijskih komponenti natrag u Europu i SAD, a s njima i radnih mjesta. Globalizacija je postala preskupa i nepotrebna jer već sada nije, a u budućnosti, s predstojećim ekonomskim preustrojom, bit će sve manje, potrebno prenositi proizvodnju u siromašne zemlje kako bi se profitiralo na jeftinijoj radnoj snazi. Jednostavno, za to više neće biti potrebe jer će takvu, jeftinu radnu snagu gospodarske i političke elte imati u svojim matičnim državama kada pretvore svoje građane u bijedni prekarijat. Usto, uvezla se i uvozi se velika masa imigrantske populacije, koju će, ne treba sumnjati, kad-tad natjerati na rad po cijeni koja im bude ponuđena ili će nestati u smjeru svojih izvorišta.

Zatvaraju se granice, prekidaju opskrbni pravci gospodarstava država, pri čemu svatko pokušava iskoristiti priliku za povrat proizvodnih radnih mjesta iz Kine i drugih dalekih destinacija sebi. Najeksplicitnije je to izrekao tadašnji američki ministar trgovine Wilbur Ross, na samom početku zdravstvene krize, kada je, 30. siječnja 2020., za Fox Business hladno ustvrdio kako će epidemija zloćudne bolesti "pomoći bržem povratku radnih mjesta u Sjevernu Ameriku i u SAD, a vjerojatno i u Meksiko".

Neoliberalna ekonomska agenda došla je do svojih krajnjih granica i opstojnost dalje može osigurati samo silom. Stoga su otvoreni procesi transformacije liberalnog poretka kako bi se održao na životu.

Vladajuća ekonomska politika u svom dosadašnjem praktičnom djelovanju, pozivajući se na obranu slobode tržišta, istovremeno je do temelja uništavala to isto slobodno tržište potežući intervencije države na tržištu ili direktne transfere iz proračuna kada je god arbitrarno bilo koji dovoljno velik i moćan dio bankarskog i korporativnog sustava procijenio da je ugrožen i da ulazi u gubitke. Intervencije država u obliku spašavanja privatnih banaka i financijskih firmi bile su ključno obilježje prošle ekonomske krize, a pripremale su se pozicije za istu takvu igru nakon neizbježne krize koja je slijedila zbog pandemije koronavirusa. Takva igra, slobodno se može nazvati "korporativnog socijalizma", bila je izravna negacija slobodnog tržišta, na kojem bi oni manje sposobni i oni koji krivo procjenjuju morali propasti i osloboditi prostor sposobnima. To je temeljni cilj slobodnoga tržišta i uvjet napretka gospodarstva i društva. Postojeći ekonomski poredak u perverznoj vezi s političkim i državnim strukturama koje ovise o financijskom i korporativnom sektoru i služe njemu, a ne glasačima, čini upravo obrnuto. Postupno uništava slobodno tržište. Pritom se, igrajući na socijalni sentiment i lijeve političke paradigme, poziva na očuvanje postojećih radnih mjesta iako je primarni cilj zaštita interesa i profita te održanje liberalnog poretka.

Po svemu što se zbiva i danas, čini se da procjena stratega nove ekonomske i socijalne transformacije liberalnog poretka nije ništa drugo do uvođenje onog elementa prisile. Sada je on, po svemu sudeći, u ovakvom ekonomskom režimu postao jedini uvjet daljnjeg opstanka ekonomskog sustava u formalno demokratskim društvima i državama.

USTROJ ZA ELITE

Sadašnje stanje nekog oblika, po opsegu suženoga, "državnog socijalizma" usmjerenog u korist financijske i korporativne elite i najmoćnijih ekonomskih subjekata sve je manje održivo na bilo koji drugi način osim raznim oblicima prisile. Prošla koronakriza i potreba kontrole i obuzdavanja zaraze kontrolom građana s pomoću moderne tehnologije stvorila je sustav koji će se u budućnosti, nakon definitivnog nestanka opasnosti od pandemije s društvene i političke scene, i dalje održati i poslužiti nasilnoj transformaciji ekonomije i društva usmjerenih prema destrukciji slobodnog tržišta i kapitalizma te retrogradnom usmjeravanju socijalnog i ekonomskog razvoja nekom 21. stoljeću prilagođenom feudalnom modelu.

Nova elita gospodara, nova aristokracija, već se stvara, uništava se srednja klasa, koja je jamstvo demokracije i koja se pretvara u moderne kmetove, čime se rađa nasilno neslobodno društvo novog suludog svijeta.