Slavni je Aldous Huxley u svom distopijskom djelu "Divni novi svijet iznova" između ostalog dalekovidno zapisao i poručio kako "dosadnu istinu zasjenjuje uzbudljiva laž". Može li se na tom tragu donijeti sličan zaključak kad se ocjenjuje protekla superizborna godina, u kojoj smo imali tri izborna ciklusa i tri kampanje krcate komunikacijskom zbrkom, "istinama i lažima", da pojednostavim - pitali smo Vladimira Milinovića, medijskog stručnjaka, političkog komentatora i konzultanta iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija).

- Huxleyeva misao o tome kako "dosadnu istinu zasjenjuje uzbudljiva laž" svakako je primjenjiva na politički diskurs, a protekla superizborna godina to je jasno ilustrirala. Tri kampanje - parlamentarna, europska i predsjednička - donijele su pregršt poruka, strategija i često suprotstavljenih narativa, što je kod birača moglo izazvati konfuziju.

OD IZBORA DO IZBORA

Parlamentarni izbori pružili su priliku za raspravu o nacionalnim prioritetima i zakonodavnim smjerovima, a europski su izbori otvorili pitanja o poziciji Hrvatske u širem kontekstu EU politika. Predsjednička kampanja, kao najrecentnija, donijela je fokus na pitanja državničke vizije, ovlasti i osobnog integriteta kandidata. Sve tri kampanje imale su sličan izazov - kako u uvjetima velikog broja informacija i intenzivne medijske pokrivenosti zadržati fokus na bitnom a ne dopustiti da prevladaju isključivo populizam ili senzacionalizam.

U tome se zapravo nije uspjelo, nego su kampanje bile krcate ispraznostima. Cijelu parlamentarnu kampanju obilježio je "upad u sustav" Zorana Milanovića, koji se iz pozicije predsjednika kandidirao za premijera, i otvorio raspravu o tome je li to ustavno - što je dovelo do raspada lijeve koalicije, izlaska Možemo!, IDS i Fokusa iz saveza sa SDP-om, i posljedično gubitka čak sedam parlamentarnih zastupnika prema D'Hondt izračunu. Dakle, matematički, ta je Milanovićeva "odlučna intervencija" upropastila konzervativni i detaljni plan promocije koji je za SDP provodio ekspertni i talentirani digitalni tim, i donijela SDP-u poraz. SDP-ov digitalni tim vodio je inkluzivnu kampanju fokusiranu na pitanja primanja radništva i umirovljenika, kao najvećih gubitnika uvođenja eura i konzekventne inflacije, a onda je "uletio" Zoran Milanović s napadom na migrante i koketiranjem s DP-om, što je sasvim zbunilo glasače.

U sjeni parlamentarnih izbora, EU izbori su u javnosti doživljeni kao nebitna borba za fotelje i legendarne "briselske plaće", što je jako loše jer zapravo EU parlament ima veći utjecaj na život u Hrvatskoj od Hrvatskog državnog sabora. Međutim, značenje EU parlamenta izgubilo se u diskusiji o tome kako eurozastupnici troše svoje plaće i zaslužuju li ih.

Nakon toga u Hrvatsku, već iscrpljenu političkim procesom, dolaze predsjednički izbori, u kojima se minimalno govorilo o onome jedinome što je ovlast predsjednika, a to su vanjska politika i vojska.

Koliko se u protekloj kampanji za Pantovčak sve odvijalo prema očekivanjima ili je bilo i iznenađenja? Kakva je pritom bila retorika kandidata/kandidatkinja, koji su najviše razočarali, a koji ostavili najbolji dojam, bez obzira na to što imamo dva pobjednika koja ulaze u drugi krug 12. siječnja i one koji su otpali?

- Predsjednička kampanja bila je o svemu, ali ne i o vanjskoj politici i vojsci, temeljnim predmetima ovlasti Pantovčaka. Osim u samom posljednjem danu, kad je Zoran Milanović kritizirao vojno-tehničku suradnju s Turskom - od koje u Osijeku živi gotovo stotinu ljudi. Tu je suradnju Hrvatske i turske tvrtke Baykar nazvao koruptivnom, uvrijedivši tako Erdoganova zeta Selçuka Bayraktara, vlasnika korporacije za proizvodnju dronova koja blisko surađuje s osječkom industrijom. Tu se u svrhu jednodnevnog izbornog "performansa" uvredom međunarodnih partnera riskira prihod osječke industrije dronova, koji se mjeri u desetcima milijuna eura izvoza (u 2024. godini 40.610.532 eura), a u koji su investirala tri američka investicijska fonda i jedan mađarski, i sve se to ZM proglašava "korupcijom".

Svojevrstan akcent na vanjsku politiku dogodio se nakon prvog kruga izbora, na trijumfalnom dočeku Milanovića u stožeru SDP-a, gdje su ekranom dominirale parole "Normalno - hrvatski vojnik neće voditi tuđe ratove", uz skandiranje "Zoki - Tito". Tu je Hrvatska ušla u klub s Moldavijom, Gruzijom i Rumunjskom, kao država u kojoj je tema predsjedničke kampanje svojevrstan raskid s NATO pozicijama.

Ostala iznenađenja dogodila su se u kontekstu podrške nekim kandidatima koji su, prema anketama, možda imali manju vidljivost, kao što su Tomislav Jonjić i Marija Selak Raspudić, ali su u kampanji pokazali iznimnu energiju i uspjeli motivirati specifične biračke skupine. S druge strane, određeni kandidati s većim očekivanjima nisu uspjeli opravdati svoj potencijal, bilo zbog nejasne komunikacije bilo zbog percepcije nedosljednosti, kao što su to Milanovićeva protukandidatkinja na ljevici Ivana Kekin i Mostov senior Miro Bulj.

U odnosu prema parlamentarnim izborima, pa i onim europskim, što je pokazala izlaznost na birališta za predsjedničke izbore? S tim u vezi, kako Hrvati, odnosno stanovnici Hrvatske, napose hrvatska javnost, percipiraju predsjedničke izbore, a time i ulogu predsjednika Republike Hrvatske? Drugim riječima, jesmo li zasićeni izborima?

- Izlaznost na birališta za predsjedničke izbore, iako nešto viša nego na nekim parlamentarnim ili europskim izborima, pokazala je da određeni zamor birača od političkih procesa ipak postoji. Tri izborna ciklusa u jednoj godini zasigurno su izazvala određenu zasićenost, ali i pojačala polarizaciju i umor od stalnih političkih poruka.

Predsjednički izbori u Hrvatskoj tradicionalno privlače veću pozornost od europskih, a ponekad čak i od parlamentarnih, što se može objasniti simboličnom i ustavnom ulogom predsjednika Republike. Iako je riječ o funkciji s ograničenim ovlastima, građani ju percipiraju kao poziciju koja može utjecati na politički ton države, njezinu vanjsku politiku i ukupnu atmosferu u društvu.

S druge strane, brojni birači osjećaju frustraciju zbog osjećaja da se izbori često svode na osobne sukobe ili ponavljanje istih tema, bez dovoljno konkretnih rješenja za ključne probleme. Ta frustracija može utjecati na izlaznost, ali i na percepciju cijelog političkog procesa. No vrijedi napomenuti da predsjednički izbori, možda više nego bilo koji drugi, nude prostor za personalizaciju politike. Kandidati ne predstavljaju samo svoje programe nego i svoje osobne vrijednosti, što može dodatno motivirati birače ili ih, s druge strane, još više udaljiti ako percepcija autentičnosti izostane.

Pitanje zasićenosti izborima nije samo izazov za birače nego i za političke aktere, koji će u budućnosti morati raditi na obnovi povjerenja u demokratske procese i jačanju svijesti o važnosti političkog angažmana, bez obzira na učestalost izbora.

Što očekivati u predstojećoj kampanji za drugi krug? Kakva bi sad mogla biti retorika, koje bi teme mogle dominirati, ili će sve ići utabanim stazama iz prvog kruga? Milanović je i dalje favorit, no može li, i na koji način, njegov suparnik Primorac iznenaditi?

- Više je eksperata izjavilo da nikada nismo imali ovakav prvi krug predsjedničkih izbora. Međutim, to nije istina, jesmo, 2005. godine pojavio se gotovo istovjetan rezultat, Stipe Mesić osvojio je 48,92 % u prvom krugu, a kandidatkinja HDZ-a 20,31 %.

Većina eksperata Primorca unaprijed proglašava gubitnikom. To ne mora biti tako. Ako se sada u kampanji stavi fokus na jedine ovlasti predsjednika - vanjsku politiku i utjecaj na Hrvatsku vojsku - to će biti potpuno nova bitka. S druge strane, ako kampanja Dragana Primorca dopusti Zoranu Milanoviću da nastavi nametati teme koje uopće nemaju veze s funkcijom predsjednika Republike Hrvatske, moguće je da rezultat drugog kruga bude čak i radikalniji u istom smjeru.

Zaključno, drugi krug bit će test političke kreativnosti, vjerodostojnosti i sposobnosti kandidata da privuku povjerenje u ograničenom vremenskom okviru. Rezultat će ovisiti o tome tko će uspjeti bolje komunicirati svoju viziju i mobilizirati ključne biračke skupine.

OPORBENI PREMIJER

U konačnici, kad dobijemo pobjednika ovih predsjedničkih izbora, sve dosad u kampanji rečeno odlazi u zaborav, čekaju se konkretna djela, recimo tako, budućeg stanovnika Pantovčaka... Kakvu kohabitaciju očekivati u idućih pet godina, ovisno naravno o pobjedniku, ali, načelno uzevši, može li u odnosima Pantovčaka i Banskih dvora uopće biti konstruktivnog dijaloga i suradnje u obostranom interesu...?

- Zoran Milanović je u danu nakon izbora dao čak tri "miga" da bi u ovom mandatu bio kooperativniji s Vladom, a u interesima Hrvatske, i u kontekstu opasne međunarodne situacije. Međutim, to je teško povjerovati. Ipak je to predsjednik koji se prvo uključio u parlamentarne izbore, a onda, kad je njegova inicijativa propala, mirno vratio ulozi predsjednika.

Ako Milanović ostane na Pantovčaku, Hrvatska neće imati predsjednika svih građana, nego SDP-ova lidera, koji će čekati najbolju priliku da sruši vladu HDZ-DP prije isteka njezina "normalnog" mandata. Na to će se svoditi cijelo političko djelovanje, pa i politički život u Hrvatskoj. Jedna je kandidatkinja, koja nije skupila potpise, lucidno definirala da Hrvatska u Milanoviću nema predsjednika nego "oporbenog premijera".

Ako Primorac preokrene rezultat prvog kruga izbora, njegova se lobistička snaga u Sjedinjenim Američkim Državama, i Izraelu, može pokazati ključnom za međunarodnu afirmaciju Hrvatske. Sve u svemu, izbori, čak i ovakvi kakvi jesu, festival su demokracije, pa treba poštovati odluku građana.